U proljeće 2001. godine, dok smo gledali potresne slike napada na vjernike, novinare i međunarodne zvaničnike u Trebinju, a onda i spaljivanja autobusa i kamenovanje tokom postavljanja temeljca za obnovu Fehradije, kada je mučki ubijen Murat Badić, teško je bilo zamisliti da će doći dan kada će obnova te Božije kuće biti završena, a rijeke Banjalučana i drugih Bosanaca i Hercegovaca doći na svečanost kakva je najavljena za subotu, 7. maja. Simbolično, na Dan džamija.
Usudom sile koja je daleko iznad svih naših ljudskih zloba i mržnji, tačno 23 godine poslije rušenja i odvoženja njenih ostataka na smetljište i 437 ljeta nakon što je ugledala svjetlo dana, banjalučka ljepotica, poput iznova rođenog bisera, zasjati će nad BiH.
Ime Ferhat iz kojeg je, zahvaljujući velikom vakifu Ferhat-paši Sokoloviću, izraslo ime Ferhadije, u arapskom jeziku predstavlja onoga koji donosi sreću ili radosnu vijest. A sreću će sigurno donijeti desetinama hiljada onih koji se očekuju na obalama Vrbasa ovog vikenda, u gradu Čejvana, Karalića, Beneša, Nadarevića, Filipovića, Josipovića i tolikih velikih ljudi.
Svi smještajni kapaciteti u Banjoj Luci već su popunjeni, a pozitivna atmosfera osjeća se danima. Ne slučajno. Jer, Ferhadija nije radosna vijest samo za Bošnjake, muslimanske vjernike, već za sve dobre ljude u ovoj zemlji koji žele dobro i prosperitet.
Istina, "Aladžu i Ferhadiju porušio vjetar nije", i to ne smijemo zaboraviti, ali uzdignuta munara jedne od najljepših džamija sagrađenih ovdje jeste potvrda uvjerenja da dobro može i hoće pobijediti.
Upravo zato iz Banje Luke trebaju otići poruke mira i stabilnosti koju treba njegovati, čuvati i stalno graditi, bez obzira na cijenu. Uprkos svim instant-patriotima i smutljivcima, svih boja i profila, koji ovih dana na razne načine, s neobičnim entuzijazmom potpaljuju vatre nemira.
Nema veće pobjede od one koja dolazi pod zastavom mira, a oni koji će sutra doći u Banju Luku nosit će upravo tu zastavu. Ferhadija je bila i ostat će biser sreće svih nas.
