Četvrtog maja 1992. godine započeti su snažni artiljerijski i pješadijski napadi na Goražde.

Naoružane i potpomognute korpusima JNA i dobrovoljcima iz Srbije i Crne Gore, srpske jedinice, koje su prethodno zauzele Čajniče, Foču, Višegrad, Rogaticu i druge gradove, tokom opsade Goražda koristile su sve vrste naoružanja, ali su ovom gradu, koji je primio desetine hiljada prognanika, presjekle i komunikacije, vodovod, struju, uskratile hranu i lijekove. Jučer je obilježena godišnjica napada i početka herojskog otpora branilaca jedinog nepokorenog grada na Drini, koji je cijeli rat bio u obruču.

- Sjećanja su svježa kao da je sve juče bilo. Okolni gradovi su bili pali, ostalo je samo Goražde i bilo je samo pitanje trenutka kada će se desiti napad. Možda je to i glupo reći, ali nestrpljivo smo očekivali da taj napad počne, da vidimo gdje smo i šta smo - kaže Memsur Ćurović Roka, jedan od heroja odbrane Goražda.  

Branioci su bili organizirani po mahalama i kvartovima, a slušajući iskustva izbjeglica znali su kakva sudbina čeka i njih i njihove porodice pa su bili odlučni da istraju.

- Moram istaći da smo u većini bili samoorganizovani. Hvala Bogu, prvi napadi su odbijeni. U Vranskoj mahali linije fronta su mjesecima ostale udaljene 50 do 150 metara. Tako smo blizu bili. I prve tenkove smo onesposobili tu, imali smo dosta granatiranja i napada, sve smo izdržali i onda smo 14. septembra krenuli u kontraofanzivu i oslobodili Goražde – dodaje Ćurović, koji je obavljao dužnosti od komandira ćete do pomoćnika komandanta 43. drinske udarne brigade, a u ratu je i teško ranjen.

Godišnjica napada, ali i početka herojskog otpora malobrojnijih i slabo naoružanih branilaca, obilježena je u okviru manifestacije Dani otpora. Delegacije boračkih udruženja, Muftijstva goraždanskog, 2. rendžerskog puka OS BiH, te općinskih i kantonalnih vlasti položile su cvijeće na spomen obilježje „Goražde – grad heroj svojim braniocima“, otvorena je izložba ratnih fotografija i naoružanja, te održan historijski sat.

Evociranje uspomena bitno

Evociranje uspomena je bitno, ali veoma je važan i položaj Goražda danas, kao i budućnost ovog grada koji bi trebao biti strateški važan za državu.

- Mi vidimo da se izdvajaju neka sredstva za putne komunikacije u FBiH, ali ne i za Goražde, a ovaj grad mora biti od interesa za FBiH kako bismo ostali na ovim prostorima. Što se položaja boraca tiče, volio bih da izlistamo ko je šta od pripadnika ARBiH dobio nakon rata. Možda ima tu i nekorektnosti, možda nije ravnomjerno raspoređeno, u skladu sa potrebama. U ratu smo mislili da će borci ipak biti uvaženi građani, ali strašno sam se razočarao. Nismo puno očekivali od države koja je izašla iz rata, mi smo je branili i mi ćemo je graditi, samo da se od svog rada živi, a ne da neko daje sadaku i da misli da tako pomaće borcima. Pokušava se nešto preko raznih udruženja, ali borci su dozvolili da se kroz ta udruženja razjedine po različitim osnovama, čak i politički, tako da nismo dobili ono što nam pripada - ističe Ćurović.