Donald Trump pobjeđuje, ali sebi zabija i autogolove. Njegov novi-stari spin doktor zove se Paul Manafort. Poznata je to faca u Washingtonu. On je, od onomad, u samom političkom epicentru američke javnosti. Ovdašnji mediji otvorili su njegov podeblji dosije – o tome kako je napravio velike i “krvave pare”.
Radio je, kažu, s brojnim svjetskim ugursuzima i, kako to pišu ozbiljne američke novine – čak i nekim mafijašima. Uglavnom, onim likovima – koje Washington drži na raznim crnim listama i brani im ulazak u SAD.
Na sebe je, kao odskora najagilniji mašinovođa Trumpove izborne lokomotive Manafart skrenuo pozornost, u najgledanijem nedjelnom političkom talk-showu “Meet the Press”: Donaldovog najozbiljnijeg rivala za republikansku nominaciju, senatora Ted Cruza – optužio je za “gestapo taktiku” -- zbog preotimanja izbornih delegata.
Delegatsko prebrojavanje
Za republikansku nominaciju potrebno je 1237 delegata. Trump joj je i dalje najbliži. A nakon ovih najnovijih izbornih pobjeda u četiri savezne države - Connecticut, Delavere, Maryland, Pennsylvania i Rhode Island, ovog utorka on je sakupio 950.
Drugoplasirani Cruz, iz Texasa - još je na 560 delegata, uz nekoliko prethodnih uzastopnih izbornih pobjeda u malim državama. Guverner države Ohio, John Kesich ima svega 148 delegata. Za svakog delegata vodi se očajnička i po svemu sudeći beskrupulozna borba.
Kraj predizborene republikanske utrke predvidjen je na Konvenciji u Clivelendu – od 18 do 21 jula; no, ona bi mogla biti otvorenog tipa, što Trump želi izbjeći po svaku cjenu. To znači da bi se moglo dogoditi preglasavanje, kako to neki predviđaju – na Donaldovu štetu, ako Trump, do tada, ne osvoji čarobni broj “1237”.
Postoji mogućnost, da čak i ako Trump stigne do tog broja, republikanski establišment, ipak pokuša da mu preglasavanjem, na Konvenciji, oduzme nominaciju. Mnogi se pribojavaju takvog scenarija, jer “dogodit će se neredi” širom Amerike, kako je to Donald skoro, pa obećao.
Izgleda da je upravo to natjeralo Trumpa da u igru uvede Manaforta. Njegov je primarni zadatak je - da Donalda približi glavnom ideološkom gnijezdu konzervativnih republikanaca. Mnogi od njih u Trumpu još vide prerušenog njujorškog liberala, koji možda čak igra u korist Clintonovih.
U maju će se Trump, Cruz i Kasich boriti za 199 delegata, a u junu za ukupno 303, kada će se dogoditi i najveći izborni okršaj za pobjedu u Kaliforniji; ova najveća zapadna američka država donosi ukupno 172, delegata. To je dovoljno za totalni trijumf vodećeg republikansog pretendenta – koji bi odatle krenuo na Bijelu kuću.
Kako srušiti Donalda
Bez obzira što je pučki “momentum” (dinamika) na njegovoj strani, Trumpu – što bi se reklo, još sasvim ne cvjetaju ruže. Nakon posljednjih epizoda unutar njegove kampanje -- svaki put sve manje.
Tako se bar čini, uvjek iznova povjeruju ovdašnji glavni tiskani i elektronski mediji – kada se oko Donalda razotkrije neka “nova” afera. Ona ga na čas uzdrma, ali ne i politički nokautira. Amerikanci još uvjek glasaju za Trumpa.
Neki pak vjeruju, da će Donald sebe sam politički dokrajčiti. Ali, i takvih je sve manje.
Tako je i ova posljednja priča, u kojoj je glavni protagonista, Trumpov dugogodišnji suradnik, odvjetnik, lobista i biznismen Paul Manafort, probudila nade da se bliži politički kraj tajkuna iz New Yorka.
Mnogi, ipak neopravdano zanemaruju pučku glad za promjenama i drugačijim kandidatom od onoga što se rutinski nudi s obadvije strane političkog spektra, već godinama, kako od republikanaca, tako i od demokrata.
No, s rušenjem Trumpa se još ne odustaje. S punim pravom, naravno! Iako, sa sve manje izgleda, bar kad je republikanska predsjednička nominacija u pitanju.
Tako, “Washington Post” tvrdi da je novac koji je Trumpov glavni izborni savjetnik stekao ostvaren s nekim od najgorih diktatora 20.stoljeća. Prigovor Cruzu da se služi “gestapo taktikom”, nešto je s čim je, zapravo Manafort “imao iskusta iz prve ruke”.
On je bio glavni partner u lobističkoj firmi “Black, Manafort, Stone, and Kelly” – klasičnom obliku “centrale moći” (powerhouse) s bliskim vezama s administracijama Reagana i Busha starijeg.
Što bi se reklo – ima dugi republikanski staž, a ne manjka mu ni mentalitet, po kojem se stvari u svijetu dolara i profita neshvatljivo pojednostavlju -- kroz lokalno lukrativne poslove -- s globalnim posljedicama -- beskrupulozno odradjuju.
Spisak nepoželjnih
Dugačka je “galerija bitangi” – klijenata, od diktatora do gerilskih grupa i despota bez osjećaja za poštivanje ljudskih prava – s kojima je Trumpov suradnik svih ovih godina pravio milione.
Među njima su i oni, kako to piše “Daily Beast” odgovorni za grozna ubistva, amputacije, ili za masovna silovanja.
Jonas Savimbi, jedan je od greilskih lidera u Angoli, koji je pokušavao osvojiti vlast od tamošnjih Marksista, angažovao je Manafortovu lobističku firmu. Tako je bi dobio finasijsku pomoć Washingtona za svoju gerilsku vojsku UNITA (National Union for the Total Independence of Angola). Od 1986 to 1987, Reaganova administracija poslala je ukupno 42 miliona dolara za UNITA-u.
Manafort i Trump: Stari saradnici
Unatoč tome, što je “Human Rights Watch” svojevremeno podnio izvještaj, da je UNITA bila izričito nasilna vojska; svojim je protivnicima, sumnjajući da su provladini elementi – “sjekla ekstremitete ili uši”.
Prema izvještaju, Centra za javni integritet (“Center for Public Integrity”) pomenuta lobistička firma Trumpovog savjetnika, “Black, Manafort, Stone, and Kelly” bila je na vrhu crne liste – kao kompanija koja je profitirala radeći biznis sa stranim vladama koje krše ljudska prava. Najviše, početkom 1990-tih godina – od Nigerije, Somalije pa do Saudijske Arabije i dalje.
Mobutu Sese Seko, zairski diktator (sada se ta zemlja zove Demokratska Republika Congo), koga je britanski “Gurdian” opisao kao jednog od najkorumpiranijih afričkih lidera – “imao je koristi od Manafortove lobističke ekspertize”. Njegova je firma pomogla organiziranje izbora u Zairu, navodno uz znanje američkog State Departmenta.
O njegovoj suradnji sa notornim filipinskim diktatorom Markosom, svojevremeno je naširoko pisao američki magazin “Time”. Spisak tih nepopularnih karaktera je podugačak je.
Ali, i Manafortovi skorašnji angažmani su ništa manje za nevjerovati.
Klijentizam bez ideala
Nedavno je recimo, podržavao ostanak na vlasti - proruskog ukrajinskog vlastodršca Victora Yanukovicha. Iako se, protiv njega, u Washingtonu, u doba “Narandžaste revolucije” malo toga lijepog govorilo.
Kada je Yanukovich otjeran iz Kijeva, 2014, Manafort je insistirao da Zapad “nedovoljno razumije” njegovog klijenta.
“Zapad ne želi da se pomjeri ispred svog hladoratovskog mentaliteta i da tako sagleda ovog čovjeka (Yanukovicha)”, izjavljivao je američkim medijima, kao da ga je Putin navio?!
Oni koje vode računa o demokratskim nijansama, posebno kada se ona sa Zapada prenosi – recimo, u jugoistočnu Evropu, gdje ta biljka ne raste samonikla, kao palma na Mediteranu, već kao ruža – kalem na krušku – prilično su u čudu da za Manaforta uopće ima mjesta na ovogodišnjoj predsjedničkoj izbornoj pozornici u Americi.
Čak i pored toga, što ga je angažiorao Donald Trump – čija je deviza: “oko svega se može dogovoriti”.
“To je neko (Paul Manafort), koji učestvovao u perverziji demokratije u Ukrajini”, izjavio je onomad za američke medije Pavel Yarmolenko, glasnogovornik ukrajinske “Grupe za podršku slobodi” (Ukraine Freedom Support Group).
Ako se pokaže kako je Manaforova uloga u fijasku ukrajinske demokratije doista substancijalna, rekao je ovaj aktivista – onda je on osoba “kojoj ne bi trebalo dozvoliti prilaz ni na 30 metara vladinim zgradama, bilo koje samopoštujuće demokratije”.
Balkanska veza
Za one pak, sa Balkana, sa američkim putovnicama, a takvih je prilično – stotinama hiljada, uključujući mnogo Bosanaca, koji ove, 2016, već glasaju u predizbornim okršajima za nominaciju, i namjeravaju glasati na generalnim izborima, u novembru, evo još provjerenih informacija u šta je sadašnji glavni Trumpov savjetnik bio umješan.
U jednom od off-shore rajeva, na Kajmanskim otočjima, Paul Manafort, tamošnjem sudu treba odgovoriti šta se zbilo sa 26 miliona dolara, koje u partnerstvu sa ovim političkim konsultantom investirao ruski milijarder Oleg Deripaska.
To je onaj Deripaska čije ime znaju mnogi napamet u Crnoj Gori, ali i u susjedstvu. Ne bi se reklo - baš po dobru. Uostalom, zbog njegovih sumnjivih poslova Deripaski je svojevremeno bio zabranjen ulazak u SAD.
Ali ne samo Crna Gora, već i Srbija, Bosna i Hercegovina i Makedonija – ostaju na udaru tzv. ruske “mekane sile”, koja se kao geostrateški cilj sprovodi preko njihovih tajkuna. Za čudo, ponekad sasvim kontra američkim interesima.
Interesantno je i da nam onaj najcrnji “liberalni (tajkunski) kapitalizam” nije došao sa Zapada, već prvenstveno sa ruskog Orijenta.
Primjenjiva je ovdje ona upozoravajuća bosanska poslovica: “Ne jede se meso od svake tice”. Ali, dešava se.
Zato – oprez pri slobodnom izboru -- dragi moji Balkanci. Pazite šta i koga birate, jer morate ih definisati i po njihovim pomoćnicima.
Trumpov savjetnik, Paul Manatrof bio je prije tri godine i predmetom sudskog skrutiniranja i u New Yorku, zbog veza i bizinisa. Htio je, navodno namjeravao realizirati kupovinu jednog američkog hotela s pro-Putinovim oligarhom Dmitri Firtashom.
Treba dakle biti oprezan s benevolentnom balkanskom politikom prema Moskvi. Ona dolazi u stotine izdanja i sa stotinu šešira – preko onih koje je lako preplatiti -- za tamo neke, poslovne usluge.
Treba se prisjetiti i jedne Trumpove izjave, koja, kao da je skrojena na Balkanu:
“Ja dajem mnogim ljudima. Ja dajem svakome. Kad zovnu ja dam. I znate šta? Kad meni treba nešto od njih, dvije godine, tri godine kasnije, ja ih zovnem i oni su svi tu za mene”.
Aferim Donalde, ovaj je Manafort baš za tebe.
Piše: Erol AVDOVIĆ
