Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i ugledni ekspert za terorizam Vlado Azinović, komentirajući nedavne terorističke napade u Briselu koji su odnijeli 35 života, izjavio je za "Avaz" kako ovi događaji pokazuju da apsolutna sigurnost ne postoji.

Regrutacijska baza

Govoreći u tom kontekstu o BiH, profesor Azinović je rekao da „moramo voditi računa o onome što se dešava globalno, o tome da ti globalni trendovi, pogotovo u posljednje vrijeme, imaju lokalizaciju u nekim grupama i pojedincima u BiH”.

- Isto tako, moramo imati u vidu kakvi su planovi ukoliko govorimo o ideološkoj matrici koju propagira Islamska država (IS), odnosno kakvi su im planovi za BiH. Prema onome što mislimo da znamo, IS ne gleda na BiH kao na neprijateljski teritorij. IS na BiH vjerovatno gleda kao na teritorij pogodan za logističku potporu, radikalizaciju, vrbovanje, transfer svojih ljudi zbog često nefunkcionalnog sistema sigurnosti te, moguće, kao regrutacijsku bazu.

Opasnost vjerovatno postoji, ali daleko od toga da je ona nešto zbog čega bismo trebali biti previše zabrinuti, a pogotovo ne previše zaplašeni. Mislim da naše agencije za provođenje zakona u mjeri u kojoj je to moguće detektiraju stvari. Kada smo već kod prevencije, mislim da se kao društvo više moramo angažirati u prevenciji - kaže Azinović za naš list.

Kakva je, prema Vašim saznanjima, situacija kada je riječ o odlascima bh. državljana na ratišta u Siriji i Iraku?

- Istraživanje koje profesor Muhamed Jusić i ja upravo završavamo, a koje je urađeno uz asistenciju agencija za provođenje zakona, ukazuje na to da je trend odlazaka naših građana na ta ratišta u opadanju. To je slučaj već od polovine 2014. godine i tome se može pripisati više razloga, a jedan od razloga je uvođenje kriminalizacije odlazaka, zbog čega određeni broj ljudi više o tome ne razmišlja kao ranije. Također, putovanja u Siriju i Irak su postala skuplja zbog toga što se nastoji izbjeći otkrivanje naših lokalnih agencija za provođenje zakona pa ljudi onda kada putuju pokušavaju putovati preko nekih drugih kanala koji iziskuju više novca.

Znamo za slučajeve ljudi koji su toliko opredijeljeni za odlazak da ih ni domaće zakonodavstvo, ni agencije, ni turske vlasti koje su ih po nekoliko puta vraćale s turske granice nisu odvratili od toga da ponovo pokušaju te na kraju i uđu u Siriju i Irak. Mislim da će onaj ko je opredijeljen i odlučan da tamo ode i vjeruje da radi na ispunjenju neke ideološke misije na kraju tamo otići bez obzira kakve mehanizme mi ili međunarodna zajednica ili partnerske zemlje aktiviramo da bismo to spriječili.

Šta je s brojkama?

- Utvrđivanje brojki je kompliciran i nezahvalan posao. Nakon četiri ili pet godina, koliko dugo kolega Jusić i ja ovaj fenomen pratimo, mi za brojke do kojih smo došli još ne možemo pouzdano reći da su one 100-postotne.

Teško je utvrditi da li je neko zbilja otišao, da li se vratio, gdje je ko i ko je nestao s prijavljenog prebivališta i nema ga nekoliko mjeseci, a na neki način je bio povezan s krugovima odakle se inače regrutiraju ovi ljudi. Kombinacija špekulacija i stvarnog uvida u podatke sugerira nam da je otprilike oko 250 punoljetnih osoba u protekle četiri godine otputovalo iz BiH, te boravilo u Siriji i Iraku. Neki su još tamo, neki su se vratili, neki su poginuli, za neke ne znamo gdje su.

Ono što je za nas posebno zabrinjavajuće jeste da je veliki broj djece odveden s roditeljima u Siriju i Irak. Neka od te djece su u međuvremenu ušla u punoljetstvo. Tamo se rađaju i nova djeca, jer imamo mlade porodice. To je jedan dodatni otežavajući problem.

Otežavajući problem

U posljednje vrijeme osobe koje su bile tamo sporazumno su priznale ili najavile priznanje krivice Tužilaštvu BiH. Kako gledate na to?

- Znamo da trenutno ima popriličan broj naših ljudi koji se žele vratiti, ali to ne mogu. Neke od njih ovdje čeka pravosudni progon. Neki od njih nemaju putne dokumente. Ali znamo i da je jedan dio tih ljudi spreman mijenjati vlastitu slobodu u zamjenu za sigurnost njihovih porodica, posebno nakon eskalacije zračnih udara. Meni se čini da dopuna Krivičnog zakona u članu 162b omogućava blaže sankcioniranje osoba koje su spremne na neki način doprinijeti naporima države da se problem suzbije. Mislim da Tužilaštvo, odnosno Sud, i to uzima u obzir kada izriče takvu vrstu presude, jer te ljude nastoje motivirati u aktivnostima kojima će se spriječiti novi odlasci.

Kako danas valorizirate efekte nakon donesenih izmjena Krivičnog zakona koje podrazumijevaju sankcioniranje učešća bh. državljana na stranim ratištima?

- Pokazalo se da je u toj domeni BiH, kojoj se inače s razlogom imputiraju neke nedorečenosti u sigurnosnom sektoru, prednjačila u regiji te da je prva prepoznala tu vrstu opasnosti i da je to prepoznavanje rezultiralo izmjenama Krivičnog zakona koje su, pretpostavljamo, imale značajnu ulogu u odvraćanju jednog broja ljudi u odlascima na strana ratišta. Nakon toga izmjena zakonodavstva krenula je i u većini zemalja regije gotovo doslovno po tekstu izmjena našeg zakonodavstva.

Imamo li problem s radikalizacijom, odnosno s nasilnim ekstremizmom?

- Imamo problem s radikalizacijom, koja ne dolazi samo, isključivo i jedino iz ove ideološke matrice povezane sa Sirijom i Irakom. Mi živimo, inače, u jednom poprilično radikaliziranom društvu u kojem temeljni spor zbog kojeg je vođen rat od 1992.-1995., a to je da li je ovo jedinstvena ili podijeljena država, još nije riješen. Iz te vrste spora proizlazi puno faktora koji mogu doprinijeti radikalizaciji iz bilo kojeg od ovih diskursa. Ponekad mislim da ova priča o odlascima na strana ratišta možda i nije najposrednija sigurnosna prijetnja koja postoji u BiH. Ali, evo, očito je da je ovaj globalni fenomen koji ima svoju lokalizaciju u BiH vrlo vidljiv, zato mu moramo posvetiti više pažnje.

Selimoviću, liječenom alkoholičaru, koji je prijetio reisu, mediji su učinili najveću uslugu

Kako ste Vi vidjeli nedavne prijetnje koje je reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću uputio izvjesni Amir Selimović?

- Ja na to gledam malo drugačije. Na tom primjeru smo, zapravo, doživjeli da ta osoba, koja je liječeni alkoholičar, mogući povratnik u kriminal, stane ispred web-kamere negdje u Siriji i prijeti cijelom jednom društvu, uključujući i njegove najistaknutije predstavnike, da to postavi na YouTube i da mu onda mediji u regiji učine najveću moguću uslugu time što od njega naprave nekog lokalnog kabadahiju. Znači, to je osoba koja ni po čemu ne zaslužuje da ima bilo kakav medijski tretman, a zbog toga kako su mediji prihvatili tu priču dobili smo privid nekog relevantnog faktora. Mislim da bi mediji morali imati odgovorniju ulogu u prenošenju takve vrste poruka, jer je to, zapravo, ono što ti ljudi žele. Bez medija oni ne postoje.

IZBiH je ključan partner u borbi protiv radikalizma

Kako komentirate aktivnosti Islamske zajednice BiH na zatvaranju paradžemata?

- Mislim da je IZBiH ključan partner u borbi i prevenciji ove vrste radikalizacije i da naprosto nijedan drugi napor ne može biti ni kredibilan ni autentičan bez uloge IZ. Jer, Islamska zajednica je ta čiji imami prvi na vlastitoj koži često osjete posljedice te vrste radikalizacije. Problem je, naravno, u tome što ti ljudi vrlo često ne priznaju IZ, što je vrlo teško uspostaviti s nekim dijalog ko vas ne priznaje. Ovaj problem, međutim, bez uloge Islamske zajednice nema rješenja. Moje uvjerenje je da se to u IZ prepoznalo. Svakako ona nije jedna vrsta vjerske policije, ali, uprkos tome, ona ima važnu ulogu u prevenciji ove vrste radikalizacije.