Zeničanka Asja Draganović (24) stekla je 2015. godine zvanje diplomiranog muzičkog umjetnika violiniste na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu. Nakon što je diplomirala, vratila se u rodnu Zenicu, u kojoj nije bila skoro pet godina. U svom gradu provela je nepunih pet mjeseci kada se, kako kaže, desila “sudbonosna kafa”, na kojoj ju je prijatelj upitao zašto ne pokuša otići u Dubai, jer je očito da u Bosni i Hercegovini nema perspektive ni budućnosti.
Zakazana audicija
- Tada mi se činilo da je Dubai nešto nedostižno, nešto što gledamo samo u filmovima. Ali, što sam više razmišljala, ta mi se ideja činila sve primamljivijom. Sedam dana nakon kafe, već sam imala zakazanu audiciju u Sarajevu, koja je bila veoma uspješna. Dat mi je rok od šest dana da organiziram sve za odlazak, a već sedmi dan bila sam u avionu. Sve je na početku bilo pomalo haotično, ali sam se s vremenom navikla - rekla je Draganović.
Asja je svoj 24. rođendan proslavila upravo u Dubaiju, gdje živi već osam mjeseci.
Draganović: Sudbonosna kafa promijenila joj život
- Radim kao nastavnica violine u privatnoj muzičkoj školi, u dvije branše od trenutnih 11, što znači da svakog dana idem na drugo mjesto. Zaista mnogo radim, šest dana u sedmici, od kojih subotom od 10 do 21 sat, ali ne žalim se, svaki dan je drugačiji, donese nešto novo - kaže Draganović.
Nema pravila
U Dubaiju, kako kaže, planira ostati tri godine. Kada je plaća u pitanju, tu pravila nema. Radno tržište je ogromno, minimalci mogu biti mnogo niži od onih u BiH... ali Asja je zadovoljna.
- To nisu basnoslovne sume, a ni Dubai nije jeftin za život. Stanovi su ovdje među najskupljima na svijetu. Naravno, uz trud i rad, može se napredovati na poslu, što, naravno, utječe i na plaću. Da neko ne pomisli da se žalim, uz početni minimalac, može se prilično lako uštedjeti novac koji nikada ne bih zaradila u BiH i istovremeno ugodno živjeti. Ko god je ozbiljan u namjeri da ostvari svoje ciljeve, svakako može pokušati, ali i uspjeti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima - ističe Draganović.
Ne razmišlja o povratku
- Nedostaju mi porodica i prijatelji, najradije bih ih sve povela sa sobom. Fale mi i mirniji i sporiji tempo života, mnogo kraće radno vrijeme i naš mentalitet. No, i pored svega, ne razmišljam o povratku, jer želim biti negdje gdje mi je osiguran kvalitetan i siguran život, što je odavno apstraktan pojam u BiH – ističe Draganović.