652.596

Glumica o četiri decenije karijere, kritikama, debaklima, privatnom životu...

TANJA BOŠKOVIĆ: Mnogi su diplomirali na mojim nervima

Objavljeno: 21. 02. 2016 - 15:30 Showbiz » Film i TV A A A Times Arial
TANJA BOŠKOVIĆ: Mnogi su diplomirali na mojim nervima
Bošković: Bore sam zaradila najvećom radošću

Tanja Bošković (63), doajen regionalnog glumišta, iako je zvanično u penziji, nedavno se ponovo vratila na daske koje život znače, na scenu teatra “Zvezdara”, i to nakon 23 godine. Prve glumačke korake napravila je upravo na ovoj sceni, a potom ju je pozorišna publika gledala u Ateljeu 212 sve do njenog odlaska u penziju.

U dugogodišnjoj karijeri ostvarila je veliki broj pozorišnih, filmskih i TV uloga, a samo neke od njih su u filmovima “Balkan ekspres”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Rat uživo” i “Okupacija u 26 slika”, serijama “Priče iz radionice”, “Srećni ljudi”...

Glumica danas u Beogradu živi s roditeljima, a iz braka s rediteljem Dejanom Karaklajićem ima dvoje djece - sina Đorđa, koji živi sa porodicom u Americi, i kćerku Lanu.

42 godine

- Glumica sam 42 godine. Moj kolega s klase javio mi se 21. januara telefonom i rekao: “Djevojko, danas su nam 42 godine kako smo glumci.” Gorica Popović, Branko Jerinić i ja igrali smo našu prvu predstavu na 3. godini fakulteta u Narodnom pozorištu. Tada sam prvi put stupila na scenu profesionalnog pozorišta –  kaže Tanja Bošković na početku razgovora za “Dnevni avaz”.

Jeste li se u četiri decenije, koliko ste na sceni i pred kamerama, nekada i umorili?

- Svaka tri-četiri dana padne mi na pamet kako bi bilo dobro da izađem iz glume. To su oni trenuci kada vam ne ide sve najbolje. Ali, navikla sam se na tu vrstu vitalnosti, koje izazivaju situacije koje nisu prijatne. Nije nikakva sramota reći: “Umorila sam se, ne da mi se više.” Znate koliko je ljudi diplomiralo na mojim nervima? Mnogo. Nekada se susrećem s nedokazanošću i nedovoljnim znanjem, ali sam, isto tako, naučila da oprostim, da kažem: “Pet minuta pauza pa idemo dalje.” Potrebno vam je upravo pet minuta da se odljutite od bilo koje situacije. Ljutim se kad mi neka situacija ne ide, na sebe, na pozorište, što nema svega dovoljno... Nikada ničega nema dovoljno. Nemam dovoljno vremena, uoči premijere uvijek mi nedostaje sedam dana, a onda sam naučila da premijera nije kraj svijeta. 

Jeste li nekada doživjeli debakl na sceni?

- Kako da ne. Imala sam premijeru bez aplauza. I to je biografska jedinica, koja se, na svu sreću, desila u poznim godinama. Bila sam poslije toga potpuno mirna, obukla sam večernju haljinu i otišla da primam čestitke. Imate nekada talentiranu i netalentiranu publiku. Tako da se više ne uzrujavam oko toga. Imala sam debakl na posljednjem Kongresu glumaca Jugoslavije u Zagrebu. Odigrala sam predstavu, u kojoj sam bila glavna uloga. Između ostalog, srušio se dekor na sceni pa je jedan neprimjetan čovjek u tegetplavom mantilu za vrijeme predstave, dok sam glumila, došao da zakuca eksere da bi ta scenografija opstala. Mislila sam da ću umrijeti. S ove vremenske distance, to je veoma smiješno.

Jesu li Vam teško padale kritike?

- Ne, kritike nikada nisam čitala. Čitam samo knjige, a osim toga, imam ljude u čije mišljenje duboko vjerujem, kao što je moj profesor glume Predrag Bajčetić. Imali smo dogovor, jer i danas dolazi na moje premijere, da nikada na njen sami dan ne kaže šta misli nego sutradan. Lijepo se spremim sutradan, odem kod njega i onda on ospe tešku paljbu. Nekada to bude iz teškog naoružanja, nekada pozitivno, nekada ne. Ali, to je uredu, to je neophodno za mene. Prosto nekada čovjek može da dođe u zabludu sižea o kome razmišlja i u kojem učestvuje. 

Vaša kćerka je, također, krenula putem glume.

- U sličnom je poslu, ne mogu da kažem da je u istom. Današnja djeca imaju mnogo teži put. Nikada ne bih voljela da se upoređujemo, nisam joj se miješala u to čime je izabrala da se bavi.

Dok su Vaša djeca bila mlađa jesu li bila svjesna da im je majka popularna glumica?

- Ne, djeca su govorila da je glumica Dana Maksimović, jer je ona uvijek dotjerana, a mama je mama, ona kuha. Otkrili su da sam glumica kada su počeli s obrazovanjem.

Kada pogledamo plejadu odličnih filmova koji su nastali u bivšoj državi, uz nekoliko kolegica, Vi se svrstavate među omiljene publici.
 
- Sretna sam što sam učestvovala u “Balkan ekspresu”. Usrećila me je ekipa fantastičnih kolega s kojima sam pomiješala život. Ima filmova kroz koje prođete, a koji ostave ozbiljan trag u vama. Čak i oni prijatelji koji su odlepršali s ovog svijeta, dio su moje duše, to mi je značajno i obilježilo me je kao čovjeka. 

Bez obzira na godine, vrijeme kao da je stalo za Vas. 

- Dobro se osjećam. Kao prvo, zdrava sam, treba posmatrati i porodicu. Moji roditelji su i dalje u odličnoj fizičkoj i psihičkoj kondiciji, to je naslijeđe koje sam dobila. Ali, tu je i četrdesetogodišnji rad pa je bitno da vas tijelo sluša.

Volim ljepotu

Kako volite da se odmarate?
 
- Radeći. Volim ručne radove, volim da uređujem i preuređujem, da gradim, pravim, crtam... Nerviraju me sivi zidovi. Volim ljepotu, lijepe vrtove i volim da ih sređujem. Volim da to bude uredno i lijepo. Volim da gledam sport, ali nije odmor nego se nerviram. Pravi odmor je kroz fizički rad. Uživam i da pjevam, pjevam i plešem na tišinu i kada hodam ulicom.

Koliko vremena posvećujete izgledu?

- Čovjek odrasta etički i estetički. Ne posvećujem previše vremena ako se to posmatra kao njega. Uopće ne spadam u te žene. S druge strane, volim da plivam, uglavnom hodam, i to kroz život, izbjegavam vožnju automobilom, volim da se družim s ljudima, imam dugogodišnja prijateljstva. Mislim da to čini zdravlje, a njegovati zdravlje je naša obaveza.

Ako govorite o fizičkim stvarima, volim ljepotu i cijeli život joj služim. Kreme i šamponi su manje bitni. Užasno me nerviraju reklame koje obećavaju sreću koja dolazi spolja. Sreća se njeguje drugačije. Toj njezi posvećujem vrijeme. Ove bore koje imam, sve sam zaradila najvećom radošću. Umijem da starim, naša tijela su propadljiva. Prezirem žene koje, ubrizgavajući otrove u svoja lica, misle da će njihove oči biti manje ranjive. Džaba vam silikoni, koga ćete uvjeriti, sebe u ogledalu, šta? Da niste imali ozbiljan i dubok život te da niste nikome ništa podarili, nego šta? Ništa.

Ipak, sve više mladih žena odlučuju se upravo na silikone.

- Nismo naučili djecu da shvate da samo ono što smo dali, to imamo. Osnovna rečenica koja opisuje 21. stoljeće je: “Izgledam, dakle postojim.” U 19. je bilo: “Mislim dakle postojim”, a u 20. je: “Imam, dakle postojim.” Boli me 21. stoljeće, jer ljudi nekako propadaju. Volim jezik i govor, to je najveće ljudsko dostignuće u razvoju. Tješi me da neće sve biti urušeno dok postoje fantastični ljudi koji nas čine boljima nego što jesmo.

Muziku osjećam cijelim bićem

Volite zapjevati?
 
- Da, šta god čujem. Ako ujutro čujem Bočelija, pjevat ću ga cijeli dan. To može biti arija ili bilo šta drugo. Muziku osjećam cijelim bićem.   

Seksepil može izazvati stres

Svojevremeno ste važili i za seks-simbol. Kako ste se nosili s tim?

- Zamislite koliko to nije važno kada to kažete nekome ko ima 65 godina. Nije mi prijalo ni tada, to kod mladih žena može da izazove veliki stres i neprijatnost. To što mi se pripisivalo, nikakve veze nema sa mojim životom. Moje oblasti istraživanja uvijek su bila potpuno na drugoj strani. Seksepilnost može da znači i da pomogne u nekim ulogama. A, kao žena, nisam to morala da dokazujem. Ali, bilo je nebitno za sve drugo što sam radila. Prvu mladost provela sam u pozorištu na Terazijama, gdje se vježba između četiri i osam sati dnevno. Igračke i pjevačke predstave su naporne i teške, nisam se brinula o tome koliko sam seksepilna, mnogo više me je interesiralo da budem dovoljno snažna, da moji mišići i mozak budu spremni za sve ono što treba uraditi. 

Samo nemojte da mi kažete da nešto ne mogu

Može li fizički izgled omogućiti da se lakše dođe do nekih stvari? 

- Ako treba da igram pticu čaplju, onda je to gluma, prema tome, mogu biti lijepa ptica. Samo nemojte da mi kažete da nešto ne mogu, onda palim svoje raketne motore i čini mi se da mogu sve.

 



Autor: Tijana ĐEVIĆ
Preporučujemo vam