Legendarni glumac Ljubiša Samardžić (80) boravio je proteklih dana u Sarajevu, gdje je s televizijskom ekipom iz Kine snimio kadrove za tamošnji zabavni program.

Nezaboravni Zis iz filma “Valter brani Sarajevo” obišao je s TV ekipom lokacije na kojima se snimao kultni film Hajrudina Šibe Krvavca.

Samardžića smo zatekli kod spomen-biste Valteru Periću, gdje je položio cvijeće, fotografisao se s fanovima iz daleke zemlje te s njima razgovarao o glavnom bh. gradu i čuvenom Valteru. Kinezi nisu ostali ravnodušni na njegovu pojavu te su uzvikivali: “Zis”, i s glumcem pjevali "Ciao, bella".

Stabilna zemlja

Samardžićem je tom prilikom evocirao uspomene koje nosi iz Kine, u kojoj je boravio dva puta, te na zlatno vrijeme jugoslavenske kinematografije, ali se prisjetio i kako je upoznao suprugu Miru, s kojom je više od pola stoljeća u braku.
  
- Kada sam prvi put otišao u Kinu, to nije bila zemlja kao što je danas. Bio sam opčinjen Kinom, ljudi su vrijedni kao mravi. Zemlja je stabilna, ozbiljna, ali ih ima mnogo i treba ih prehraniti. Prije nekoliko godina, u Beograd je došao predsjednik vlade Kine, zvali su me iz Vučićevog kabineta i rekli da on želi da me vidi. Susret je bio fascinantan, predsjednik je kazao: “Alal ti vjera, Zis” – prisjetio se Samardžić. 

Kad vrati vrijeme unazad, glumac govori da ko zna šta bi bilo s “Valterom” da nije bilo Tita i Jugoslavije te njegove velike ljubavi prema filmu. 

- Stvorio je zemlju bratstva i jedinstva, gdje smo živjeli svi kao jedno. Socijalizam kao sistem je fascinantan. U njegovo vrijeme snimljeni su odlični filmovi, koji su imali etiku, estetiku i umijeće. Tada je bilo ljepote i uzbuđenja, kad god je bio neki rastanak, bilo je suza, ali i pjesme – navodi legendarni glumac. 

Ovaj veliki umjetnik i čovjek koji potpisuje i režiju serije “Miris kiše na Balkanu”, dao je još jedan umjetnički spomenik glavnom bh. gradu, njegovoj toplini i multietičnosti.

- Serija je zabilježila veliki uspjeh, 2012. godine bila je uvrštena među 10 najboljih televizijskih serija svijeta. Dala je veliku afirmaciju Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Imate unutar jedne države miješane kulture, naprimjer Sefarde, koji su imali po šestero djece, i, kad se vežu za neke druge vjere, to je bio jeres u to vrijeme. Istoimeni roman Gordane Kuić je veoma dobar, sama spisateljica, kad je vidjela prvu epizodu, plakala je. Knjigu je pisala prema sjećanjima iz djetinjstva. Smisleno je sve u životu ako ima pameti, prijatnih događaja i ljudi – govori Samardžić.

Različiti pogledi

Sa sjetom govori o vremenu socijalizma, za koje kaže da je bilo kao majka, kada su svi imali sve i sve je bilo na svom mjestu. S druge strane, Samardžić nastavlja da je kapitalizam promijenio sve i donio neke drugačije stvari.

- U svim našim sredinama ne možete da povučete nijedan smjeliji potez, a da vam moćnici prstom ne prijete. Kapitalizam nam je donio i ove skaradne stvari, koje počinju u osam sati navečer (programi realnosti) i traju do ko zna kad. Svaka TV stanica juri pare, a kad juriš pare, ideš ka banalnosti, ako je banalnost, onda je vulgarnost i tu nema sreće. To govori o čelnim ljudima televizije, ali i o ljudima na vlasti. Vladari trebaju da vode računa o tome šta se radi. Imate toliko tema koje su fascinantne, a ne plasiraju se na male ekrane – ističe Samardžić.   

Smatra da sada nema fašizma, ali da imamo špijune u skoro svim sferama društva.
 
- U ambasadama imamo ljude koji su pomoćnici, a koji “odvajaju uši” i zapisuju i unose nemir. U ovakvim vremenima treba sačuvati pamet. Ne interesiraju me politička dešavanja. Mira i ja ujutro uzmemo novine, pogledamo najvažnije vijesti i ono što je najljepše od svega - komentiramo. Imamo dva različita pogleda, ali se negdje sretnemo. To je u životu najljepše od svega – govori Samardžić.

18 godina

Ovaj glumac ima impozantnu karijeru, ali iako je film njegova velika ljubav, ipak mu je od sedme umjetnosti važnija harmonija u kući.

- Mira i ja imamo četvero unučadi. Kad dođu kod nas, lijepa je gužva u kući. Film mi je na srcu, ali nije prioritet. Prioritet je harmonija u kući. Najvažnija je da imate izbor pravog partnera u životu. Miru sam upoznao na Bledu kada je napunila tek 18 godina. U pošti sam je ugledao i vidio nesvakidašnju ljepotu. Sutradan kad sam otišao na plažu, bila je cijela njena porodica. Pitao sam je da popijemo makar čaj, kategorično je rekla: “Ne pijem ništa.” Bio sam strpljiv te je pitao postoji li mogućnost da izađemo u 19 sati. Kazala je da mora pitati majku, koja je dala pristanak. Tu je krenulo sve – prisjetio se Samardžić.

Upravo mu je supruga uvijek najveći oslonac i podrška kako u poslu, tako i u životu. Tako je bilo i kada su izgubili sina Dragana, koji je u 34. godini preminuo od leukemije, što im je zadalo težak životni udarac.

- Mira je osoba neviđene inteligencije. Kada nam je sin preminuo i kada smo svi bili potreseni, kad smo bankrotirali i dugovali novac, ona je sa mnom radila seriju “Jesen stiže, dunjo moja”. Napravili smo je da se izvučemo, uspjeli smo, izvukli smo se i stali na nulu. Onda smo krenuili sa serijom “Miris kiše na Balkanu”, koja nam je donijela veliki novac. Sada je tu seriju kupila Amerika, a kad oni kupe nešto, to je za poštovanje – navodi Samardžić.

Odbio sam strane producente

Iako je imao ponuda da zaigra i u stranim kinematografijama, Samardžić govori da je jezička barijera bila glavna prepreka.

- Nikada nisam govorio engleski jezik. Kad sam dobio Zlatnog lava 1967. godine u Veneciji, došli su najveći producenti iz Evrope i tražili da odem u London. No, tada je moj sin imao šest mjeseci. Iako je Mira kazala da idem, kad su mi rekli da trebam šest mjeseci učiti engleski jezik, a da istovremeno Mira ne bude tu, rekao sam: “Adio.” Nikad se nisam pokajao zbog toga – ispričao nam je Samardžić.

Crtice iz biografije

Ljubiša Samardžić rođen je 19. novembra 1936. godine u Skoplju. Studirao je pravo, ali je poslije završio Akademiju dramskih umjetnosti u Beogradu. Prepoznatljiv je po nadimklu Smoki, kao i po visini od 198 centimetara. Prve filmske uloge odigrao je šezdesetih godina 20. stoljeća. To su bili filmovi “Spletka i ljubav”, “Igre skelama”... Za ulogu u filmu Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” dobio je Gran pri na Filmskim susretima u Nišu 1969. godine. Igrao je u velikom broju partizanskih filmova, poput “Valter brani Sarajevo”, “Bombaši”, “Sutjeska”, “Partizanska eskadrila”... 

Sa Mirom je najzabavnije

- Sa Mirom je, jednom riječju, najzabavnije. Naše jutro, kad pijemo kafu i kada imamo dva mišljenja o istoj temi, tada je milina. Ta harmonija i naše ludiranje do dana današnjeg, ima smisla što smo se sreli tako davno - govori Ljubiša Samardžić.