Posljednjih nekoliko godina, a posebno mjeseci, upravni i poslovodni odbori javnih emitera upozoravaju vlasti na groznu finansijsku situaciju u koju su došli, ponajprije zbog slabe naplate RTV takse. Ono što je u većini evropskih država normalno, da se plaća televizijska pretplata, kod nas je problem, jer u BiH veliki broj stanovnika, obrnutom logikom, upravo pod tom kategorijom "normalno" smatra da RTV taksu ne treba plaćati.
Traže godinama, mjesecima i danima emiteri da se nađe novi način naplate, predlažu da se zbog toga izmijeni i Zakon o Javnom RTV servisu. Da stvar bude tragikomična poput viceva o zlatnoj ribici, trenutno su na dobrom putu da im se želja ispuni, ali ne onako kako su zamislili.
Posljednjih dana aktuelna je upravo priča o izmjeni tog zakona, ali, nažalost, ne zbog efikasnijeg sistema naplate takse, već zbog formiranja tri nacionalna kanala unutar krovne javne RTV. U tom ironičnom scenariju nema odgovora kako će biti riješen osnovni problem emitera, iznalaženje kvalitetnijeg izvora finansiranja, već se nudi još jedna opcija koja će dodatno zagorčati život uposlenicima javnog servisa.
Umjesto da baš državni medij bude taj koji će zastupati ideju jedinstva među narodima BiH i time ga dodatno približiti filozofiji Evropske unije, predloženo je upravo suprotno, da se RTV servis izreže na tri jednake kriške za tri grupe gledalaca. Kao da nam podjela svima nije preko glave. Da stvar bude gora, takav politički eksperiment ugrozio bi slobodu izražavanja i informiranja umjesto da javnom servisu bude omogućeno upravo suprotno, da bude profesionaliziran i lišen bilo kakvog političkog utjecaja.
Ali, vratimo se stvarnom problemu. Prioritet bi, da podsjetimo sve potencijalne kreatore izmjena Zakona, ipak trebalo biti rješavanje pitanja naplate RTV takse. Ako se BHRT ili FTV ugase zbog finansijskog kolapsa, političari ih tada mogu dijeliti do mile volje. Na jednake dijelove.
