Slobodan Pavlović, vlasnik "Pavlović“ banke, a koji je danas uapšen po nalogu Tužilaštva BiH zbog sumnje na krivična djela finansijskog kriminala, vezana za poslovanje navedene banke i njenog vlasnika, rođen je u Popovima kod Bijeljine.
Pranje novca
Nakon nekoliko godina provedenih u Skoplju, preko Beograda emigrirao je u Sjedinjene Američe Države. Prvo je otišao u New York, a zatim u Chicago 1965. godine. Njegova supruga Mira je ranije sa roditeljima iz Jugoslavije otišla u Austriju, a zatim u Chicago.
Upoznali su se u fabrici u kojoj su oboje radili i vjenčali.
Emigriravši Pavlović je otkrio način kako da se obogati na tamošnjem nedovoljno regulisanom tržištu nekretninama.
Pavloviću je suđeno u Americi zbog pranja novca.
Pavlović je u izjavama u medijima tvrdio da je žrtva advokata i srpskih iseljenika koji su mu zavidjeli na uspjehu, te su mu „smjestili.“
Naime, 1982. godine, tim federalnih agenata se obraća Pavloviću, pod krinkom kupaca zainteresovanih za skupe nekretnine i spremnih da plate u gotovini. Njegov advokat, kako je u izjavama medijima tvrdio Pavlović, pripremio je strategiju za prihvat višemilionskih gotovinskih iznosa.
Pavlović je 1986. godine pozvan i da svjedoči pred američkim Okružnim sudom pod sumnjom da je primio 1.3 miliona dolara koje je trebao deponovati na račun u švicarskoj banci. Transkript njegovog svjedočenja otkriva da je on mislio da su ljudi od kojih je dobio novac trgovci drogom.
John Loftness, glavni glasnogovornik centralne regije američkog biroa za zatvore u Kansas Cityja u Missouriju, izjavio je da je Pavlović bio osuđen na šest mjeseci zatvora, ali je kazna smanjena za dva mjeseca zbog dobrog vladanja. Dio kazne je odslužio u Metropolitan Centru u Chicagu, a ostatak u domu za resocijalizaciju, odakle je pušten 22 marta 1988. godine.
Loftness kaže da u dokumentima iz arhive biroa stoji da je Pavlović priznao krivicu za djelo „lažnog svjedočenja pred sudom ili porotom“. Sudski dokumenti navode da su njegovo priznanje i presuda bili dio nagodbe koju je Pavlović sklopio sa tužilaštvom nakon što je otkriven u tajnoj operaciji federalne policije.
Ovaj tajkun u sudskim arhivama spominje se kao član grupe od pet ljudi iz Chicaga optuženih za pokušaj podmetanja požara u zimu 1981. godine. Radilo se o oronuloj stambenoj zgradi koja je prethodno osigurana na veliki iznos. Petorka je tokom suđenja ispričala različite verzije o njihovoj ulozi u spomenutom događaju.
Paljevina je bila nespretno izvedena. Sudski dokumenti navode da je, dok je vlasnik zgrade pokušavao da istjera stanare, palikuća dva puta bezuspješno pokušavao da zapali zgradu da bi ga na kraju nekoliko stanara uhvatilo kako prosipa benzin. Istražni organi su rekonstruisali događaje: Pavlović, koji je ranije prodao zgradu jednom od saučesnika, osigurao je visoki iznos osiguranja na zgradu, te sa 9.000 dolara pomogao je bijeg saučesnika nakon podmetanja požara.
U toku procesa Pavlović pristaje da promijeni neke od navoda iz ranijih svjedočenja i prebacuje krivicu na druge. Tokom njegovog pojavljivanja u sudu u martu 1986. godine, postavljeno mu je pitanje: “Da li ste lagali?“
„Nisam lagao“, rekao je Pavlović. „Nisam rekao istinu.“
„Objasnite kako nije laž ne reći istinu?“, pitali su ga.
„Na to ne mogu odgovoriti.“, rekao je Pavlović, navodi se u transkriptu sa suđenja.
U sudskim zapisima se spominje i događaj iz 1982. godine u kojem federalni agenti prerušeni u narko dilere tvrde da su Pavlović i njegov advokat prihvatili njihovu poslovnu ponudu. U optužnici stoji da je Pavlović pristao da prebaci 1.3 miliona dolara zarađenih od trgovine drogom na račun u švicarskoj banci. Novac je trebao biti prebačen u manjim iznosima kako se ne bi privlačila pažnja američkih vlasti. Dokumenti još navode da je pristao da obavi posao za proviziju od pet posto.
Prema transkriptu, Pavlović je na svjedočenju tokom procesa u američkom okružnom sudu 1986. godine rekao: „Da, uzeli smo novac da bi ga prebacili u Švicarsku. To je istina.“
Protiv Pavlovića i njegovog advokata bila je podignuta još jedna optužnica za pranje novca koja se odnosi na period između 1983. i 1984. godine. I u ovom slučaju, sudeći prema optužnici, federalni agenti su se Pavloviću predstavljaju kao kriminalci. Tom prilikom agenti daju Pavloviću i njegovim saradnicima 2.2 milona dolara koje bi oni, uz proviziju, trebali prebaciti na račune u švicarskim bankama. Da bi se izbjegla pitanja o porijeklu novca, ukupna suma prebačena je u transakcijama manjim od 10.000 dolara. Novac je prvo položen u banku u američkoj državi Indiana. Za to vrijeme, posrednik u Jugoslaviji, koji se u optužnici spominje kao diplomata, prebacuje u Švicarsku novac kojim raspolaže u jednoj banci u Skoplju. Na kraju mu ova ‘pozajmica’ biva nadoknađena od ranije deponovane sume u američkoj banci, čime se zatvara krug.
Pod udarom zakona
To je bio posljednji put da se Pavlović našao pod udarom zakona. Patricia Kelly, profesorica poslovne ekonomije na Univerzitetu u Washingtonu, koja je pristala na angažman na Slobomir Univerzitetu ne znajući za Pavlovićevu prošlost, kaže da joj je vlasnik univerziteta rekao da je svojevremeno bio upetljan u poslove sa nekim lošim ljudima i da je izvukao pouku iz toga.
Nedugo nakon što je izašao iz federalnog pritvora Pavlović se vraća u domovinu i to pred samo izbijanje rata 1992. godine sa velikom i revolucionarnom idejom. Ovaj bombastični i kontroverzni biznismen kojem je uzor direktor Microsofta Bill Gates, prihvatio se izgradnje cijelog jednog grada Slobomira.
U rodnim Popovima je 1990. podigao spomenik Knezu Ivi od Semberije, a 1991. je postavio temelje za izgradnju Pavlovića mosta koji je završen 28. avgusta 1996. godine, na dan kada je postavljen kamen temeljac za izgradnju novog grada Slobomira.
Podigao je spomenik Filipu Višnjiću ispred gradske biblioteke u Bijeljini, i crkvu Hristovog vaskrsenja u Popovima.
Devedesetih je započeo izgradnju Pavlović banke i Slobomir P Univerziteta u Slobomiru. Vlasnik je preduzeća Žitopromet u Bijeljini, štamparije Grafam u Brčkom, RTV Slobomir u Slobomiru.
U blizini svog rodnog sela Popovi na granici sa Srbijom osnovao do danas najveći privatni univerzitet u Bosni i Hercegovini iako nije ni profesor, niti akademski radnik.
