Vijest o hapšenju Jovana Tintora Joje, vogošćanskog dželata, jednog od najbližih saradnika Radovana Karadžića i idejnih tvoraca zločina na prostoru ove općine, kao konačnu pravdu dočekali su brojni Vogošćani, članovi familija ubijenih Bošnjaka! 

Jedan od njih je i Eset Muračević, čovjek koji je bukvalno izbjegao nož koljača. Muračević je zarobljen 5. maja 1992. u logoru Bunker, iz kojeg je nakon sedam mjeseci uspio pobjeći na stranu pod kontrolom Armije RBiH iz živog štita. U pet dana septembra 1992. u živom štitu na brdu Žuč poginulo je 15 logoraša, a 36 ih je ranjeno. U godinama poslije rata pisao je, ukazivao, podsjećao na zločine Joje Tintora i njegovih slijepih sljedbenika, povampirenih "vojnika". 

On je svjedočio postavljanju barikade na Vogošćanskoj petlji i riječima zločinca Joje "ovo će se uskoro crvenjeti od balijske krvi". Godinama Muračević i brojni drugi Vogošćani čekaju pravdu i konačno su je dočekali. 

Muračević je, dok je bio zatočen, pravio i spiskove ljudi koji su odvođeni, nestajali, pa ih onda slao preko logoraša koji su poslani na razmjenu, tako da je uspio ustanoviti da je ukupno 13.127 Bošnjaka protjerano sa svojih kućnih pragova. 

Eset Muračević rođen je 3. januara 1955. godine u Peševićima kod Zenice, a od 1965. živi i radi na području sarajevske općine Vogošća. Kao pripadnik Patriotske lige BiH uključio se u pripreme za odbranu Republike Bosne i Hercegovine, a kasnije je, sve do kraja rata, kao pripadnik ARBiH, učestvovao u odbrani domovine. Tri puta je teže ranjavan i ratni je vojni invalid.