Džaba imitacija, spektakularna hapšenja, kodni nazivi policijskih akcija, u BiH se mnogo toga još svodi na maltretiranje pogrešnih ljudi i, što je najgore, “u ime zakona”. A to nije dobra investiciona klima za potencijalne ulagače kapitala. Ekonomska pravda još ne stanuje na bosanskoj adresi, jer BiH još nije pravna država.
To su, nekako u isto vrijeme, navele i analiza Centara civilnih inicijativa (CCI) u Sarajevu i pismo koje je u Vašingtonu upućeno šefu Stejt departmenta, a potpisano u američkom Kongresu – sa zahtjevom da se korupcionašima iz BiH stane ukraj.
Pa zašto bi neko uopće “uložio milione ili stotine miliona eura (u BiH)... a da se brine hoće li doći inspekcija koja radi za konkurentsku firmu da ga maltretira”, pita se opravdano Adis Arapović iz CCI-ja.
Uistinu, u klijentelističkom okruženju kakvo jeste, uspješnim bh. biznismenima selektivno se podmeće. Dok se najpoznatije korupcijske afere, poput, recimo, slučaja "Reket", prema riječima Dalide Burzić, glavne kantonalne tužiteljice u Sarajevu, bez ikakvih pritužbi uglavnom arhiviraju kao “zastarjele”.
A kada se u prljavoj politici dogodi upotreba selektivne “pravde”, onda se odmah mora i upitati: Ko ima najviše koristi od toga. Što se tiče štete, gubitnici su svi građani BiH! Jer, mnogi koji znaju, mogu i žele da se bore s korupcijom, prečesto su potisnuti s predumišljajem.
Umjesto da se čuvaju, štite, motiviraju kao nacionalno blago, jer stvaraju dohodak, plaćaju porez i grade zemlju, oni se pokušavaju osujetiti iz najbizarnijih mračnih političko-interesnih pobuda.
Ipak, BiH mora ostati otvorena zemlja! Na to već godinama upozoravaju Amerikanci, tražeći da ona postane zemlja jednakih šansi.
Samo tako može se promovirati investicioni patriotizam kao lokomotiva razvoja. Ali, uz uvjet da se na drugoj strani prvo stane ukraj nepotističkoj hobotnici! Ona se godinama hrani s državnih jasli, postajući opako ohola, okrutna i oguglala na patnje ostalih Bosanaca i Hercegovaca, praveći od njih ponajviše naciju praznog stomaka i beznađa.
