Živimo u turbulentnom vremenu kada svaki novi dan započinje tmurnim i tegobnim informacijama, nemilim događajima...

Svjedoci smo niskih, podmuklih, beskrupuloznih radnji, kada život jednog čovjeka ne znači baš ništa.

Od danas do sutra, sa zebnjom šta će donijeti novi dan a šta noć.

Ništa nije sveto, nije sigurno, sve je ralativno, živi se "eto tako".

U tom beznađu gotovo da nema mjesta ljudskosti, toploj riječi, nema više “pravog čovjeka”…a možda i nije sve tako crno…

Neka nam "svjetlo na kraju tunela" bude vozač “Grasovog” trolejbusa, sarajlija Hajriz Čolović.

Naime Čolović je sinoć, obavljajući svoj posao, na platou ispred Autobuske stanice u Sarajevu pronašao novčanik sa dokumentima i novcem na ime Ratko Todorović.

Ne razmišljajući niti jednog trenutka šta treba da učini, Hajriz se dao “u potragu” za vlasnikom izgubljenog novčanika.

Pokušavao je na više načina a onda je došao na ideju da bi Ratka mogao pronaći preko njegovih kreditnih kartica, što je i urodilo plodom.

Saznavši konačno broj telefona, pozvao je Ratka Todorovića, našli su se na Grbavici, gdje je inače nastanjen Čolović, i uslijedila je “primopredaja”.

Tragom ove informacije kontaktirali smo samog Ratka, koji inače radi kao taksista za federalni “Kale-taxi”, a koji je za “Avazov” portal rekao da je još uvijek u nevjerici.

- Noćas uopšte nisam spavao jer sam u samo jednoj minuti izgubio cjelodnevni pazar sa svim dokumentima, bio sam očajan- rekao je Todorović.

Prisjećajući se nemilog događaja, on kaže da je vozio mušteriju na Autobusku stanicu i da mu je novčanik vjerovatno ispao kada je mušteriji pomagao oko prtljaga.

- Ne mogu vam reći kako se osjećam, prije svega zato što sam pronašao izgubljeni novčanik ali mnogo više zbog saznanja da još uvijek postoje ljudi kao što je Hajriz Čolović- dodaje Todorović.

Na naše pitanje da li je Čoloviću ponudio nagradu, Todorović je odgovorio da jeste ali da on nije htio ni da čuje za tako nešto.
U želji da čujemo i drugu stranu konaktirali smo “junaka dana” Hajriza Čolovića koji je bio iznenađen našim pozivom i uopšte potrebom da se o tome javno govori.

-To je za mene sasvim normalna stvar i normalna reakcija i mislim da bi svako od nas trebao tako postupiti, skromno kaže Čolović te dodaje da nagrada za ovo djelo, apsolutno ne dolazi u obzir.

Šta reći za kraj, neka djela sama po sebi govore. 

Dobri su ljudi ovi “grasovci”. Eto, samo prije nekoliko dana njegov kolega, vozač autobusa GRAS-a Muamer Džano, učinio je slično djelo. 

U svom autobusu, koji je vozio na relaciji Vijećnica-Dobrinja pronašao je torbu koju je zaboravila putnica, a u njoj je bilo 5.409 KM.
Pronašao i vratio….halal vjera.