BIH

Manje mene - više Boga

Osvrt s američke verande

Erol AVDOVIĆ

7.2.2016

Nada je dobar doručak, ali je loša večera, posebno kad stomak predvečer ostane prazan”, rekao je engleski filozof i državnik Frencis Bejkn (Francis Bacon). To važi i danas, gotovo pet stoljeća kasnije, u doba koje je, onomad, predsjednik Obama, na Molitvenom doručku, nazvao - vremenom izuzetnih promjena i straha. 

Molitva pomaže 

Od tektonskih promjena na tehnološkom planu do destruktivnih asimetričnih ratova i čovječanstva koje samo reže granu na kojoj sjedi, dodajući najviše dima i vatre klimatskim promjenama. I mi u medijima (prozvao nas je) mnogo toga amplificiramo senzacionalističkim pristupom. Stavljamo erotiku i glamur crvenog tepiha beraber s najvećim ljudskim stradanjima i zlom sudbom izbjeglica (pogledajte samo sve te istovjetno aranžirane portale). Jer, Bože moj, informacija, znaju to sad svi - nije znanje. To je samo protočna vijest, koja danas jeste, a sutra nije! Ali, kako je to primijetio Obama, mnoge od tih “vijesti” su tu, da s nama ostanu za neko dogledno vrijeme.

Terorizam, urušavanje (potapanje) obala - te stvari su istinite, rekao je američki predsjednik i blago, ali ozbiljno, upozorio kako je naš sveopći civilizacijski napredak i mogućnost da uživamo u nikad boljoj tehnologiji tako doveden u pitanje. Obama je sve to izgovorio kao pripremu za kolektivnu molitvu, koja se svakog prvog četvrtka u februaru tradicionalno održava za zvanice iz 100 zemalja - njih oko 3.500 - u hotelu “Hilton” u Vašingtonu.

Otkako se od 1953. godine održava, promijenivši 1970. godine ime u Nacionalni molitveni doručak, to je globalno okupljanje doista trenutak planetarne refleksije nad svijetom, koga ostavljamo budućim generacijama, uvijek s istim pitanjem, imamo li, zapravo, mi (malo) stariji uopće prava na optimizam? Jer, kako reče Oskar Vajld (Oscar Wilde), “svi smo mi na dnu, samo neki od nas još gledaju ka zvijezdama“!

Ali, kako je to jednom rekao američki milijarder i filantrop Rik Voren (Rick Warren), koji je 90 posto svog imanja podijelio siromašnima, molitva pomaže da se ne poludi.

- Što se više moliš, manje paničiš. Što se više moliš, manje se brineš. Osjećaš se strpljivijim i manje pod pritiskom - napisao je Rik u jednom od svojih blogova. Drugim riječima, i Obama nas je pozvao na sabur (strpljenje), jer svijet je takav kakav jeste i druge nam nema! Strašan je to svijet doista! 

I ponekad naš “strah čini smiješne stvari”, rekao je američki predsjednik, jer upravo nas strah tjera da se obrušavamo na one koji su različiti, drugačiji, za koje mislimo da su “slabiji” od nas. Što bi rekli Balkanci, najviše prijeti onaj koji se najviše plaši! 

obama-molitva-2

Obama: Molitva je efikasan lijek za strah

Kako stvari stoje, prije svake molitve trebali bismo upravo razmisliti o svom strahu koji nas tjera da se, umjesto Bogu, predamo, onako kako je to Obama poredao, razočarenju, paralizi ili cinizmu, jer strah može biti hrana našim najsebičnijim impulsima i narušiti one (stoljetne) veze unutar zajednice. 

Strahovi i nepravde

E, ako neko pomisli da je američki predsjednik ovdje govorio o Bosni i njenom komšiluku - možda je u pravu. Nekad se imena i ne trebaju spominjati, jer primarne emocije na prozivku su obično takve - primitivne. Pa zar nije jedno pogrešno entitetsko ime - “RS” uzrok toliko mnogo dodatnih strahova i nepravde. Obama je govorio i kako je molitva efikasan lijek za strah, posebno kad je bez posrednika i kad nije ispolitizirana.

- Bog je dao vjernicima snagu, ljubav, zdrav um koji je potreban da pobijedi strah - rekao je, pozivajući sve na molitvu odmah, jer ovo je - a to je svaki ili drugačije odabrani trenutak - vakat (vrijeme molitve) - najbolje vrijeme za to! 

I potom se svako u Vašingtonu, na istom mjestu gdje se ta molitva obavlja 63 godine, na svoj način molio (ako jeste) istom Stvoritelju, uključujući i predstavnike iz oba bh. entiteta. 

Valja nam doista za trenutak zastati i pomisliti o vlastitoj prolaznosti, jer samo tako je moguće naći ispravne odgovore. Samo tako ćemo, kako to reče predvodnik gore spomenute molitve - američki predsjednik lično - biti u stanju ne samo da se usprotivimo našim neprijateljima, već i da našim prijateljima -kažemo da nešto nije u redu. 

Obama je izgovorio: “Manje mene - više Boga”! A to bi, opet, mogla biti lijepa poruka za cijeli Balkan, gdje se posljednjih nekoliko dekada čuje uzrečica “Bog je na našoj strani”, iako bismo mi trebali biti na Božijoj strani. 

Kako, dakle, pobijediti taj vlastiti, mentalitetski narcisizam - kao opaku šećernu bolest duše, u koju bi se moglo smjestiti mnogo slavnih, ali i sasvim običnih, evo recimo - bosanskih imena! Jer tamo gdje sam ja - tamo je centar univerzuma?! Iako je sasvim sigurno da je centar svijeta buduća generacija. 

Govoreći o našoj djeci, Obama je s pravom primijetio kako se svi skupa gubimo u savremenoj tehnologiji, SMS-ovima, uz manje međusobnog govora i, opet, u našem roditeljskom strahu da nismo propustili nešto centralno u njihovim životima, želeći da ih uvijek zaštitimo od njihovog običnog dječijeg straha. 

Ali, kako je to utemeljio mudri Platon: “Mi lako možemo oprostiti djetetu koje se plaši tame, ali stvarna tragedija života je kad se ljudi plaše od svjetla”.