BIH

Obama u džamiji

Pripadati nekome bez straha

Erol AVDOVIĆ

5.2.2016

Predsjednik Barack Obama, u srijedu je počastio muslimane Sjeverne Amerike, ali i svijeta odlaskom u lokalnu džamiju u Baltimoru, nadomak američke prijestolnice – dostavljajući važnu poruku o pripadnosti Amerikancima islamske vjerospovjesti. Rekao je da američki muslimani pripadaju ovdje. Oni su dio Sjedinjenih Američkih Država. 

U danima kada je malo pozitivnih slika, posebno onih medijskih – kada se govori o islamu, bilo da su to programirano loši imidži, ili istinski odraz zlodjela onih koji su kidnapovali ovu vjeru milijardu i po ljudi, postajući opasna politička municija bezobzirnih i vulgarnih poput Donalda Trumpa – Obamin dolazak u džamiju u Baltimoru – više je od politike. 

Pobjeda razuma

Uostalom, poruka američkog predsjednika je već odjeknula širom merdijana, među apsolutnom većinom muslimana – koji se svim sredstvima, aktivno i pasivno bore protiv projekcije “islama” što je brutalno promiću ISIL, al-Kaida i drugi nasilni ekstremisti, želeći da od islama naprave ideologiju mračnog srednjeg vijeka, a ne platformu – odakle bi se čovječanstvo moglo filozofski refromirati. Otkako je Obama prekoračio taj prag, a ovo mu nije prvi put da ispravno o tome govori -- nasuprot Trumpu i ostalima – američki je predsjednik upravo podcrtao pripadnost muslimana Americi. Reklo bi se bez previše idealističkog optimizma – Obama je stigao na vrijeme, kao nagovještaj pobjede razuma.

Ističući “neoprostivu političku retoriku protiv muslimana-Amerikanaca, kojoj (toj retorici) nema mjesta u našoj zemlji”, Obama je pokazao uvjek potrebnu solidarnost sa onim koji se osjećaju ugroženima. Bez da je to pomenuo, on je svojom gestom podsjetio Amerikance ono što je u svom čuvenom govoru još 1961, rekao američki ratni veteran, jedan od oslobodilaca Evrope od fažizma – a potom američki predsjednik – general Dwight Eisenhower, kako zemlja koja žrtvuje svoju slobodu radi “sigurnosti” – ne zaslužuje niti slobodu niti sigurnost. Eisenhower je govorio o opasnosti od tzv. “vojno-industrijskog kompleksa” po slobode Amerikanaca i tradicionalne američke vrijednosti.

Iako se Amerika, u većini slučajeva ne može usporedjivati sa Balkanom, ta poruka, ipak bi morala biti neka moralna vertikala za usporedbu, jer samo se budale uspoređuju sa gorim, a ne boljim od sebe – tražeći u ovom prvom nekakav alibi za izostajanje u civilizacijskom progresu. A u ovom drugom, naravno – jasan uzor za napredak.

Znajuči, da se u balkanskim zemljama još nije dogodio ovdašnji Willy Brandt, koji bi, ne retorički, već doista kleknuo pred humkama stradalnika pogroma poput Srebrenice – ostaje nam samo da pomislimo kako bi to bilo – kada bi recimo predsjednik manjeg bh.entiteta otišao u Ferhadiju u Banja Luku – i ponovio neke svrsishodne – prilagođene “Obamine riječi”. 

One bi sigurno odjeknule dalje od Bosne

Mogao bi neko, ako već neće Milorad Dodik, recimo progovoriti o našoj velikoj brosanskoj građanskoj familiji, bez starozevjetnih privjesaka. No, za to je već potreban istinski lider, a ne figura iz lokalnih reality-show programa.

“Mi smo jedna američka familija, i kad se bilo koji dio naše američke familije počne osjećati odvojenim, ili kao građanin drugog reda, ili kad postane meta (mržnje), to cijepa samu tkaninu naše nacije”, rekao je Obama, dodajući da to dovodi u pitanje “naše američke vrijednosti”. 

Da je sreće, kada u Bosni govorimo o hiljadugodišnjoj bosanskoj povjesti, implicirajući njenu državnost, uvjek, stalno – i svakim povodom, uključujući i ovaj – daleki, prekookeanski – američki, moglo bi se progovoriti o “bosanskim vrijednostima”. Ima ih, jer historija je puna takvih bosanskih primjera – ali, bit će da smo davno odustali od jednistvenog standarda za sve Bosance. 

Primjera je također puno, ne samo u dosijeu zvanom RS, već i usred Sarajeva, gdje itekao ima građana drugog reda, jer tako ih tretira sudstvo i država u koju su toliko mnogo vjerovali i uložili. I, u koju još ne gube nadu.  

Ispravna semantika

U svojoj, bez sumnje historijskoj poruci u džamiji u Baltimoru, Obama pažljivo birao riječi. Jer, pogrešna je semantika u temelju svakog sukoba, ali je zato ona prava početak izbavljenja.

“Napad na jednu vjeru je napad na sve naše vjere i, kad se bilo koja religiska grupa cilja, mi moramo progovoriti”, rekao je Obama.

“Mi smo odbacili politiku koja traži da manipuliranje s predrasudama ili pristrasnostima, ciljajući ljude zbog njihove religije. Moramo biti sigurni da će zločini iz mržnje biti kažnjeni i da će građanska prava svih religija biti ispoštovana”, zaključio je američki predsjednik, napominjući da je mnogo Amerikanaca muslimana – već ostvarilo svoj američki san i branilo svoju zemlju.

Potom je izdvojio članicu Nacionalnog sigurnosnog vijeća u Bijeloj kući (National Security Council), Rumanu Ahmed, koja je u svom blogu opisala njeno iskustvo – pokrivene muslimanke, koja se odmah nakon 11.septembra 2001, poslije terorističkih napada na Ameriku – suočila s prijekorom lokalne zajednice u saveznoj državi Maryland.

A to također nije nevažna poruka, za debatu koja se trenutno vodi u Bosni i Hercegovini. 

Uostalom, slušajući predsjednikove riječi, jasnije je i – zašto Balkan osim Brandta još nema ni svoga Obamu. 

erol-avdovic-3

Piše. Erol AVDOVIĆ