BIH

I kao novinar borio se protiv montiranih procesa

SJEĆANJA Fahrudin Radončić, autor knjige o golgoti Adema Demaćija

S. DEGIRMENDŽIĆ

30.1.2016

Fahrudin Radončić i u mladosti se borio protiv montiranih procesa. Tada kao novinar i intelektualac. Imao je 33 godine kada je kao autor uglednog zagrebačkog "Danasa" 1990. godine objavio knjigu - ispovijest o golgoti Adema Demaćija pod naslovom "10.000 dana robije".

Primjer stradanja

Čovjek kojeg su zvali “kosovski Mandela” jedna je od najvećih žrtava političke montaže tadašnjeg sistema, a u zatvorima je proveo skoro 30 godina. U to vrijeme Radončić je uveliko bio poznat kao veliki kritičar velikosrpske politike Slobodana Miloševića. U knjizi baziranoj na razgovorima koje je Radončić s Demaćijem vodio u zatvoru, do u detalje je razotkriven montirani proces protiv ovog borca za nacionalna prava i slobodu albanskog naroda.

- Fahrudin Radončić još je kao novinar pokazivao interes za ono što je bilo sramota ondašnjeg i svakog sistema. Prije više od dvije decenije Radončić je pisao o slučaju Adema Demaćija kao o najeklatantnijem primjeru političkog stradanja i povlačenja kroz sudnice, sudove i zatvore - prokomentirao je Azem Vlasi (Vllasi), ugledni prištinski advokat i svjedok tog vremena.

U vrijeme kada je to bilo i opasno, kaže Vlasi, Radončić je ukazivao da su politički procesi sramota za jedno društvo.

- Ono što je tada prezentirao javnosti sve zajedno nas je držalo u nadi da toga više neće biti. Pogotovo što smo zakoračili u pluralistička društva koja se barem po definiciji zovu demokratska i s punom slobodom mišljenja. Ali, u Radončićevom slučaju očigledno je da je on počeo nekome politički smetati - smatra Vlasi.

Iz knjige koju je Radončić objavio vidljivo je da su prljave metode onih koji uklanjaju svoje političke protivnike slične današnjima.

- Čim su me uhapsili, rekli su: "Imaš pravo da ne govoriš." "Ne", odgovorio sam, hoću da govorim. Uhapsili su me nevinog. Optužnica o tome da sam vodio devetnaesteročlanu neprijateljsku grupu bila je lažna. Ali sam smatrao da ovakvom izjavom u istrazi iskupljujem sebe - kazao je tada Demaći Radončiću, što je u knjizi objavljeno.

Protiv Demaćija i još nekoliko osoba u istom predmetu, tadašnje vlasti podizale su više optužnica.

Lažno svjedočenje

- Optužnica je bila strašna. Sve su nam prilijepili. Upotrijebili su grupu Adema Rukiqija kao svjedoke protiv nas. Mučili su ih i tjerali da lažno svjedoče. Tjerali su ih da u istražnom postupku optužuju sebe, optužuju druge... Većina njih je na sudu odbila te izjave. Nisu nam ni sudili u sudnici. Pripremili su neku prostoriju uz zatvor. Doveli su nas vezane. Bilo je jasno da je cijelo suđenje namješteno i montirano - prenio je Radončić 1990. godine Demaćijeve riječi.

Nakon što je pomilovan 1990. godine, Demaći je bio jedan od najglasnijih zagovornika zajedničkog života na Kosovu. Bio je predsjednik Odbora za odbranu ljudskih prava i sloboda i član Parlamentarne stranke Kosova.

Ovih dana boluje, smješten je, kako nam je prenio Vlasi, u bolnici na odjeljenju intenzivne njege.

Majku je prežalio, sebe, sve! Postao je "svetac"

Veoma su potresni opisi u knjizi u kojima se navodi s kakvom se montažom Demaći nosio.

- Zatvorenik Adem Demaći sve je više upoznavao državu „iznutra“. Hladna ćelija, podvala s njegovom navodnom izjavom u istrazi, način policijskog vrbovanja svjedoka, pritisak i represija, budili su inat i prkos. Demaći je tragičnost vlastite pozicije počeo doživljavati kao izazov. Majku je prežalio, sebe, sve! Tada je odredio svoj životni put i politički stav koji mu je u očima znatnog broja Srba donio etiketu „antisrpske sotone“, a kod svojih sunarodnika aureolu „albanskog sveca“.  

Ja sam kao svijeća. Polako se topim, ali drugima osvjetljavam put

- Uvijek sam govorio: "Ja sam kao svijeća." Polako se topim, ali drugima osvjetljavam put. To je moja politička filozofija. Sve zavisi kako čovjek gleda. Ali, u političkom smislu, zahvaljujući Udbi i policiji i onima koji su stajali iza njih, moja je vrijednost povećana ko zna koliko, možda hiljadu, možda milion puta? Stalnim držanjem u zatvoru oni su mi omogućili da budem baš ta svijeća koja gori. Jer, ako je svijeća u ormaru, ako ne gori, onda to nije svijeća, to je vosak. Ja sam želio da budem prava svijeća. I meni je – iako oni sada time nisu zadovoljni - njihovom politikom sile to bilo omogućeno.

Kada danas vidim političku zrelost albanskog naroda i njegovu odlučnost da istraje u osiguravanju svoga ravnopravnoga statusa, kada vidim naraslu svijest, disciplinu i opće klicanje slobodi, demokratiji i višestranačju... Ako sam tome makar malo pridonio, onda mislim da sam višegodišnjim robijanjem osobno vrlo malo oštećen - zabilježio je Radončić prije 26 godina snagu borca za slobodu svog naroda.