Ne tako davno Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je da je najveći broj smrtnih slučajeva na evropskim cestama zabilježen u Bosni i Hercegovini. To je podatak u koji se uvjeravamo skoro svakodnevno, ali ono što krije suha statistika jeste činjenica da nerijetko u našoj zemlji imamo nesreće sa smrtnim ishodom koje su uzrokovali nadrogirani, pijani ili, jednostavno, nemarni vozači.
Posljednji takav slučaj ispunio je stranice crne hronike prošle sedmice, kada je pijani vozač, već osuđivani dvostruki ubica Hasib Redžo, u Ilijašu usmrtio 25-godišnju Samru Aliefendić, udarivši je Golfom. Tako je u trenu ugašen život mlade djevojke, koja je maštala o vjenčanju, planiranom u maju ove godine.
Presudio joj je čovjek koji čak nema ni položen vozački ispit i koji je pobjegao s mjesta nesreće. Međutim, za to što je pijani Redžo tog kobnog dana uopće sjeo za volan, da preskočimo birokratsku terminologiju, kriva je država. Kriv je sistem koji omogućava da takve tempirane bombe krstare našim ulicama i siju smrt.
Nije slučaj iz Ilijaša ništa novo, nažalost, kao što ni Redžo nije jedini koji predstavlja prijetnju svima koji se nađu na ulici "u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu". Svako malo čitamo i slušamo vijesti o sličnim tragedijama, o ljudskim životima koje progutaju smrtonosni kotači nesavjesnih ubica na cesti.
Kristalno je jasno i kako, ako već ne možemo spriječiti, barem možemo smanjiti broj takvih nesreća. Pooštriti kazne. Dovoljno je zaviriti u komšiluk i vidjeti kako to drugi rješavaju. U Crnoj Gori će nesavjesni vozači, koji za volan sjednu pod utjecajem alkohola, platiti i do 2.000 eura novčane kazne, dok je u Srbiji za prekoračenje brzine moguća i zatvorska kazna od 30 dana.
I nije ni to dovoljno. Ako će se neki tatin sin u bijesnom bolidu izvući poslije nesreće koju uzrokuje, visinu kazni ne treba ni mijenjati. Zakon je dobar samo ako je jednak za sve.
