Stanje u zdravstvu ne da nije dobro, nego je mnogo gore, a pojedine ustanove u toj oblasti ponašaju se kao otuđeni centri moći! Kada ovakvu konstataciju iznese ministrica zdravstva Kantona Sarajevo, kao što je to jučer učinila Zilha Ademaj, onda je i onima koji imaju sreću da ne obijaju od vrata do vrata ljekarskih ambulanti potpuno jasno kakva katastrofa prijeti zdravstvenom sistemu u glavnom bh. gradu.

Istina je da su dubioze u kojima se naše zdravstvo nalazi odranije poznate većini građana koji to itekako osjećaju na svojoj koži, ali ipak je posebno šokantno to da se dugovi koje Univerzitetski klinički centar Sarajevo (UKCS) mjeri u desetinama miliona maraka gomilaju već godinama, a da niko do sada nije pronašao rješenje za njihovu otplatu.

Dok s jedne strane uzroci “bolesti” konstantno leže u netransparentnim procesima javnih nabavki medicinske opreme, s druge strane potpuno je poražavajuća slika da zbog toga pacijenti koji leže u UKCS-u moraju sami sebi kupovati lijekove!

Nisu zato, naravno, krivi oni časni ljekari, medicinske sestre i ostalo osoblje koje je, zasigurno, u većini u odnosu na one nečasne kojima je jedini interes njihov džep, pa su zbog toga i “otuđili” zdravstvo.

Stoga je jučerašnja ostavka Rusmira Mesihovića na funkciju generalnog direktora te najveće kliničke ustanove u BiH najmanje što se moglo očekivati od najodgovornijeg u lancu komandovanja. Jer, na toj funkciji mora biti neko ko će zaista zavesti reda i napraviti duboke reformske rezove koje najavljuje ministrica Ademaj.

Ohrabrujuće djeluje njena odlučnost da se stanje konačno počne sređivati i u Zavodu zdravstvenog osiguranja KS, koji, kako je ukazala, kao i UKCS-u, osim neplanskog i prekomjernog upošljavanja neproduktivnog kadra, u pružanju usluga građanima nije odmakao dalje od prošlog stoljeća.

Tek kada se taj haos raščisti i zdravstveni sistem konačno istrgne iz otuđenih centara moći, građani će odahnuti i bez brige moći uzeti zdravstvenu knjižicu u ruke i otići ljekaru, ne strahujući od toga hoće li i kada će zaista i dobiti adekvatnu, za život važnu pomoć.