I dok svjetske vođe pripremaju sastanak o klimatskim promjenama u Parizu, radit će u sjeni nedavnih terorističkih napada Islamske države. I dok razmišljaju o klimatskim promjenama, kako piše Jack Goldstone za Reuters, trebali bi voditi računa o povezanosti klimatskih promjena i Islamske države.
Klimatske promjene i politička nestabilnost mogla bi biti ključna komponenta stvarnosti 21. stoljeća, smatra Goldstone, stručnjak za revolucije u centru Woodrow Wilson u Washingtonu.
Nastanak Islamske države izravni je rezultat propusta sirijskog režima Bašara al-Asada tokom i nakon ustanaka 2011. godine. Međutim, ti protesti nisu došli niotkud, oni nisu samo nastavak protesta Arapskog proljeća koji su u to vrijeme potresali Tunis, Libiju i Egipat. Sirija je tokom devedesetih godina prošlog stoljeća bila relativno stabilna i bogata zemlja u kojoj su razne etničke skupine surađivale u gradovima.
Između 2006. i 2009. godine, Siriju je pogodila najgora suša u modernoj historiji. Nedavni članak u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazao je da ta suša nije bila prirodna. Umjesto toga, kako su pokazale kompjuterkse simulacije, povećanje temperature i slabljenje vjetrova koji donose vlagu s Mediterana vjerovatno su odraz porasta stakleničkih plinova u regiji.
Uzevši u obzir loše upravljanje vodnim rezervama te zanemarivanjem uslova na farmama, suša je prouzročila kolaps poljoprivrede na sjeveru Sirije. Tri četvrtine poljoprivrednika imali su potpuno uništenje usjeva, a 80 posto stoke je uginulo. To je rezultiralo preseljenjem oko milion i pol porodica u gradove gdje su tražili posao. Dodatni teret izbjeglica iz Palestine i Iraka stvorio je pritisak na sirijske gradove, a nezadovoljstvo poljoprivrednika pomoglo je širenje pobune protiv Asadova režima.
Zagađenje u Indiji
Klimatske promjene nisu jedini ili najvažniji uzrok bilo kojeg sukoba, ali kako to Goldstone piše, klimatske promjene su strukturna prijetnja. Države koje imaju dovoljno resursa, uživaju potporu stanovništva, spremne su pomoći te imaju raznoliko privredno sposobno za dodatno zapošljavanje neće iskusiti značajnije probleme zbog klimatskih promjena. Same promjene bit će ekonomski teret i dovest će do prisilne promjene u stilu življenja, ali neće zaprijetiti kolapsom države ili građanskim ratom.
Srednja Amerika, većina Afrike, Bliski istok i većina južne Azije imaju totalno pogrešne sisteme suočavanja s klimatskim promjenama, uvjeren je Goldstone. U tim državama postoji velik broj stanovnika koji ne vjeruje vladi bilo zbog etničkih, vjerskih ili ekonomskih razloga, vlasti raspolažu ograničenim sredstvima pomoći tokom humanitarne krize, a njihove privrede previše ovisi o poljoprivredi ili eksploataciji prirodnih resursa pa zbog toga ne može zaposliti stanovništvo koje se seli.
Već danas svijet se suočava sa sve većim brojem propalih država, od Libije i Sirije do Nigerije, Somalije i Malija, svaka od tih država izgubila je kontrolu nad dijelom teritorija. U svakoj od tih država ima prostora za rast i razvoj terorističkih skupina. Svaki od tih sukoba tjera mnoštvo ljudi u izbjeglištvo, a Evropa je pokazala da nije sposobna za nošenje s valom izbjeglica, tvrdi Goldstone.
Ujedinjeni narodi smatraju da će do 2050. godine u Africi biti 500 miliona ljudi mlađih od 24 godine više nego što ih je sad. U kombinaciji s teškim sušama, razornim poplavama i propadanjem usjeva moglo bi doći do sve većih i sve okrutnijih sukoba u pokušajima kontrole resursa. Ti sukobi mogli bi natjerati sve veći broj ljudi u izbjeglištvo i postavlja se pitanje kako bi Evropa i neka druga utočišta nosila se s tolikim brojem izbjeglica.
Zagađenje u Pekingu
Goldstone je uvjeren da je sada kasno za umjerene mjere borbe protiv klimatskih promjena zato što promjene vremenskih uslova već sada utječu na živote običnih ljudi. Posebno treba voditi računa o privrednom razvoju Afrike koja zasad ima zanemariv utjecaj na globalno zatopljenje, ali razvojem privrede mogla bi znatno povećati razinu štetnih plinova. SAD, Evropa i Kina moraju značajno smanjiti ispuštanje ugljikovih oksida u atmosferu. Goldstone smatra da u idućih deset godina trebaju za 20 posto smanjiti ispuštanje štetnih plinova u atmosferu.
Nakon toga od presudne važnosti postaje odustajanje od fosilnih goriva i to na globalnoj razini.
Terorizam raste u slabim i propalim državama te među protjeranima. Gladstone smatra da je ključno spriječiti daljnje klimatske promjene. “Porast političke temperature mogao bi biti daleko veći nego zatopljenje vremenskih prilika, ne spriječimo li buduće globalno zatopljenje”, završava svoj članak Goldstone, prenosi Telegram.hr.
