Odluka Ustavnog suda BiH o Danu RS, način na koji su glasale sudije ove iznimno važne institucije, te naknadni politički komentari na ovu odluku, najbolje pokazuju krvnu sliku Bosne i Hercegovine 20 godina nakon Dejtona.
Sportskim rječnikom kazano, ista meta – isto odstojanje!
Mada se sa srpske i hrvatske strane čuju sinhronizirani prigovori da je Ustavni sud postao političko tijelo i poligon za provođenje želja samo jednog naroda (bošnjačkog) i troje sudija stranaca, pravo je pitanje kako to da su u prošlosti, ali i na pitanju dana RS dva srpska i dvoje hrvatskih sudaca Ustavnog suda na istoj strani – protiv poštivanja osnovnih ljudskih, građanskih i nacionalnih prava u BiH.
Dan i krsna slava RS, 9. januar, je datum kada su osumnjičeni ratni zločinac Radovan Karadžić i klika okupljena oko njega krenuli u projekat stvaranja velike Srbije i surovog etničkog čišćenja prostora današnjeg entiteta RS od nesrpskog stanovništva. Vrhunac tog zločinačkog poduhvata je genocid u Srebrenici.
Da li Bošnjaci koji žive u ovom entitetu, uključujući i sve protjerane, trebaju slaviti taj dan? Da li Hrvati koji žive i koji su prije rata živjeli na teritoriji današnje RS trebaju slaviti taj dan?
Dvoje sudija Hrvata smatraju da je to uredu. Kao što su dvojica njihovih prethodnika u Ustavnom sudu BiH svojedobno glasala protiv konstitutivnosti sva tri naroda u BiH na cijelom njenom teritoriju.
Podnosilac apelacije o konstitutivnosti bio je tadašnji član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović. Podnosilac apelacije o danu RS je Alijin sin, aktuelni član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović.
Tu činjenicu hrvatska i srpska strana – politička i analitička – koristi kao krucijalni dokaz navodne politizacije Ustavnog suda, iako je insistiranje na tome ko je podnio apelaciju, a ne na tome šta ta apelacija sadrži i kakvo je njeno pravno i ustavno utemeljenje, školski primjer politiziranja i opasnog banaliziranja Ustavog suda BiH.
A na horsko srpsko-hrvatsko pitanje šta u Ustavnom sudu BiH rade stranci, odgovor je posve jasan – spriječavaju rastakanje i podjelu ove zemlje. Jer da njih nema, udružene i politički instruirane srpske i hrvatske sudije odavno bi ukinule i ovaj sud i ovu državu.
