Saša Savić, generaciji mladih iz osamdeset i neke poznat kao "otkačeni" radijski voditelj sa Omladinskog programa Radio Sarajeva, danas je uspješan direktor Mediacoma, najveće marketinške agencije u SAD.

Svoja dragocjena iskustva podijelio je protekle nedjelje sa velikim brojem stručnjaka iz svijeta biznisa, marketinga, komunikacije i poduzetništva na predavanju u sarajevskoj Academy 387.

Saša se u nedjelju vratio u New York, svom poslu i porodici. Prema dogovoru, u ponedjeljak ujutro pozvao je redakciju "Avazovog" portala iz svog ureda na Mehnetnu. Bilo je malo prometne gužve pri dolasku na posao, pa je poziv kasnio nekih desetak minuta. Izvinjava se, mada nema potrebe. Ipak smo mi drugari još iz bivše JNA. Te davne 1985. bili smo u istoj desetini i zajedno smo učili strojevi korak i morzeovu azbuku u puku veze u kasarni "Maršal Tito" u Skoplju.

U percepciji prosječnog čovjeka iz Bosne, ti si neko ko živi američki san. Šta je tvoja formula za uspjeh?

- Moj radni dan počinje tako da izvedem ujutro psa u šetnju i ako on obavi stvar to je već moj prvi uspjeh tog dana (smije se). Ne razmišljam o svom životnom putu i ovome što radim kao nekom uspjehu. Ja sam želio da testiram sebe šta mogu i koliko mogu, u ovom slučaju u svijetu marketinga. Naporno sam radio i došao do toga da radim sa najvećim svjetskim brendovima, savjetujem ih šta i kako da rade, kako da troše novac u marketingu. I ne zaustavljam se na tome.

Formula za uspjeh u bilo kojoj grani života – sportu, zabavi, nauci – jeste samo težak, uporan i odgovoran rad.

Probati novu stvar je teže nego raditi ono što već znaš. Ja sam došao tu u Sarajevo da održim predavanja i ljudi su me pitali kako sam se pripremao. Rekao sam im da je 95 posto onoga što sam im prezentirao ozbiljna, studiozna priprema, a tek 5 posto je improvizacija.

Imaš li priliku lobirati za Bosnu u kontaktu sa velikim facama iz svijeta multinacionalnih kompanija?

Nemam neku posebnu priliku lobirati za Bosnu dok radim sa svojim klijentima. Njima je Bosna nepoznanica i potpuno nebitna, za nju znaju sa CNN-a od prije dvadeset i više godina. Ali, Bosni možemo pomoći na puno drugih načina.

Ovdje u zemlji kokuzluka vlada uvjerenje da uspješni, sposobni, bogati ljudi porijeklom iz Bosne mogu spasiti ovu zemlju i da će u konačnici oni sa svojim znanjem i ugledom u svijetu donijeti bolje dane za BiH i ljude u njoj. Koliko su takva očekivanja realna?

Zanimljiva je ta teza. Nije baš da svako od nas ne može pomoći i uraditi nešto dobro za Bosnu. Znaš ono kad su gastarbajteri u bivšoj Jugoslaviji dolazili kući u svoja mjesta, pa sagrade česmu ili naprave neki lokalni put. E moja česma je ovo što sam ovih dana radio u Sarajevu. Tim mladim ljudima sam prenio svoje iskustvo i nadam se da sam makar dio njih potaknuo da razmišljaju kako je moguće i na globalnom nivou uspjeti i biti vrhunski profesionalac.

Koliko je za uspjeh važan talenat?

Talenat može biti dobra osnova, i on jeste važan u početku, ali sve ostalo je tešak i uporan rad. Znaš kako, neko je došao na ideju o elektirčnoj energiji, ali poslije toga neko je morao iskopati kanale, položiti kablove, provesti tu ideju praktično, da koristi ljudima.

Dolaziš u Bosnu i Sarajevo kad god možeš. Kako ti se čini stanje ovdje, vidiš li neki izlaz iz začaranog kruga političkih nadmetanja i prepucavanja? Vjeruješ li da i u ovoj zemlji mogu doći bolji dani, bolji život?

Nisam najbolje upućen u politička dešavanja, ali vidim da se stvari sporo mijenjaju. Možda to može i brže i bolje, ne znam, ne bih da pametujem odavde, iz daljine.

Sad kad sam dolazio bio sam sa svojim prijateljima ribarima u Konjicu, pa su zvali neke iz Travnika i bila je klasična priča o tome ko su bolji ribari Bosanci ili Hercegovci, a onda su neki iz društva rekli mi nismo ni Bosanci ni Hercegovci, mi smo ono "I".

E, to "I", koje povezuje a ne razdvaja, može dosta napraviti za Bosnu, jer nebitna je na kraju ta podjela, bitno je šta ćeš dobro uraditi za sebe, za ljude oko sebe i za svoju zajednicu.

Treba se pokrenuti. Ne mogu ja ljudima u BiH pametovati iz svoj ureda na Menhetnu i ne želim, ali svako od nas treba razmisliti šta je ono u čemu bih mogao biti dobar i da krene da to radi. Od stajanja u mjestu i štancanja ideja bez realizacije nema ništa i niko od toga neće imati koristi.

Novac koji sam dobio kao honorar za moja predavanja u Sarajevu donirao sam za poribljavanje rijeke Neretve, za djecu koja su u ratu ostala bez roditelja. To nije puno, ali svi mi trebamo ponešto uraditi sa svoju zemlju i onda će nam biti bolje.

Upoznao sam u Sarajevu novu ministricu turizma i zaštite okoliša Editu Đapo. Čini mi se da su ljudi kao ona ta iskra koje je potrebna Bosni. Ljudi koji znaju i koji su spremni da pokrenu stvari i da nešto konkretno urade.

Sa kojim pasošem putuješ po svijetu?

Nekih desetak godina i više živio sam u Americi i ponosno putovao i radio sa bosanskim pasošem. Kasnije, kad je to postalo komplikovanije, vađenje pasoša, viza, uzeo sam američki pasoš, imam američko državljanstvo. Tako da sam ja danas Amerikanac bosanskog porijekla. To kažem ljudima kad me pitaju ko sam. Nisam Bosanac sa američkim pasošem, mada se ponosim sa obje države.

Rečenice kojima komuniciramo su se skratile, jer ih kucamo na smartfonima

- Marketing se u proteklih deset godina izmijenio mnogo više nego što se mijenjao tokom prethodnih sto godina. U narednih deset mjeseci promijenit će se drastičnije nego što se mijenjao u proteklih deset godina, konstatirao je na predavanju u Sarajevu Savić.

Procjenjuje se da će za pet godina u svijetu biti 50 milijardi povezanih mašina, a prije desetak godina internetom je bilo uvezano 'samo' milion kompjutera.

Sve ovo dramatično se odražava na savremene načine poslovanja i komunikacije.

"Do prije desetak godina svaka kuća imala je enciklopedije u nekoliko tomova, danas imamo Wikipediju. Ranije smo imali gramofonske ploče, kasete, CD-ove - danas imamo Google Play. Rečenice kojima komuniciramo su se skratile, jer ih kucamo na smartfonima. Mogućnosti svih kompjutera koji su nekada bili angažirani u projektu polijetanja čovjeka na mjesec manje su od mogućnosti jednog običnog današnjeg smartfona. Vrijeme koje provodimo uz jednu informaciju drastično se skratilo - po najnovijim istraživanjima pažnja današnjih tinejdžera traje osam sekundi. Današnja industrija oglašavanja mora uvažiti ove promjene", poruka je s predavanja Saše Savića u Sarajevu.

Međunarodnu karijeru započeo u Pragu

Saša Savić međunarodnu karijeru počeo je u Pragu, gdje od 1993. radi za McCann-Erickson, da bi se 1998. preselio u New York gdje mu je povjeren management medija za globalne klijente Universal McCanna. Tokom narednih osam godina kreirao je i vodio medijske strategije za Coca-Colu, Microsoft, Mastercard, Intel, Jack Daniels i mnoge druge globalne brandove.

Tokom 2006., Savić preuzima dužnosti globalnog direktora za Procter&Gamble, čije se aktivnosti protežu u 85 država u svijetu, da bi 2010. preuzeo funkciju Chief Operating Officer-a za Havas Media North America.