Pod visokim pokroviteljstvom američkog potpredsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) i predsjednika Evropske komisije Donalda Tuska, lideri zemalja zapadnobalkanske regije potpisali su u Zagrebu veoma značajnu deklaraciju o svojoj sigurnosti i euroatlantskoj budućnosti.

I to je, može se već sada reći, kristalno jasno određenje o upućenosti jednih na druge, u okviru vizije cjelovite, slobodne i Evrope u miru i u granicama koje se više ne trebaju mijenjati.

Garant tome je upravo sigurnosno partnerstvo, koje za susjedne zemlje članice NATO-a, Hrvatsku, Sloveniju i Albaniju, a u dogledno vrijeme, vjerovatno, i Crnu Goru, pretpostavlja automatizam zajedničkog vojnog saveza. Ali ne manje i za zemlje poput BiH deklaracija znači da one nisu izuzete iz tog sigurnosnog kišobrana odbrane, naprotiv, i one su već odavno u NATO čekaonici.

Ovo je i novi prijeko potrebni vjetar u leđa i opet vidljiva podrška Vašingtona pomalo umornom Briselu da se, bez obzira na sve, istraje u proširenju EU koje će obuhvatiti i BiH. Također, ovo je još jedan znak da je i članstvo u NATO-u, bez obzira na domaće i strane kočničare, itekako potrebna i jasna opcija, posebno za BiH, kao, uostalom, i za Makedoniju, Kosovo, pa, ako to želi i ako prestane robovati starim predrasudama, to ostaje put i za Srbiju, bez obzira na već dugo prisutni paternalizam iz Moskve.

Na koncu, i kratki, ali važni ciljano izdvojeni susret člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića s potpredsjednikom Bajdenom dokaz su da SAD stoje uz građanski inkluzivnu (uključivu), a ne nacionalno ekskluzivnu i podijeljenu BiH. I da je to jedini politički okvir na kojem se može dograđivati svaki društveni dogovor u zemlji.