Krvavi teroristički napad u Rajlovcu, bombaški udar u Zavidovićima i ozbiljan sigurnosni incident u tunelu „Salakovac“ kod Jablanice stavili su vlasti u Bosni i Hercegovini pred veliko iskušenje. 

Iako je BiH i ranije bila poprište opasnih terorističkih udara, poput onog u Bugojnu 2010. godine, ova se serija naizgled nepovezanih incidenata događa u veoma osjetljivom trenutku i, čini se, postiže cilj - širi strah, nesigurnost i neizvjesnost u miran i slobodan život.

U trenucima kada BiH počinje osjećati dašak stabilnosti, dobiva povoljne ocjene iz Brisela, planira opsežne reforme i izlazi, kako kažu evropski zvaničnici, na pravi put, država se suočava s teškim zločinima i pokušajima izazivanja haosa i smutnje. 

Je li i u kojoj je mjeri sve to domaća verzija globalne opasnosti protiv koje ratuju svjetske sile, ili pak rezultat mučkih podvala lokalnih gospodara haosa, teško je u ovom momentu prosuditi. A to, možda, i nije najvažnije, jer i u jednom i u drugom slučaju posljedice trpe nevini, a odgovor mora biti jednako beskompromisan, sistematičan i odlučan.

Prva reakcija državnih vlasti, posebno Vijeća ministara, koje su, podsjetimo, u sitne sate nakon napada u Rajlovcu razmatrale stanje u državi, u određenom je smislu ohrabrujuća, ali ne i dovoljna. 

Plebiscitarne osude koje dolaze iz široke baze, od građana do svih relevantnih vladinih i nevladinih institucija i vjerskih autoriteta, jedinstvena su šansa baš toj državi koja pokazuje znakove života, da sada provede neophodne reforme. 

Da ustroji sistem koji će imati efikasan i stamen odgovor ne samo na terorizam nego i na svaku drugu opasnost. Na anarhiju i nered koji rađa terorizam jedini odgovor su red i sistem, i to za sve i svakoga.