Slučajno su se upoznali i zavoljeli, ali njihova ljubav nije kao druge. Iza njihove ljubavi ne krije se interes ili bilo kakva korist. Mersihina životna priča počinje 1983. godine, kada je rođena sa stopostotnim invaliditetom, ali je to nije osujetilo da se iškoluje, radi, uda i postane majka. Njen život iz temelja je promijenila poruka na jednoj od društvenih mreža koju je dobila od Dževada Fazlića, dvije godine starijeg mladića iz Tuzle. 

Dopisivali su se narednih nekoliko dana, ona mu je otkrila da je u invalidskim kolicima i da je osoba s invaliditetom, a on joj je, bez obzira na sve, predložio da se upoznaju „oči u oči“. 

Razni komentari

- Ubjeđivao sam je možda i mjesec, govorio da mi ne smeta što je ona osoba s invaliditetom, ali joj je, očito, trebalo vremena da skupi hrabrosti i prihvati moj poziv za odlazak na kafu – prisjeća se Dževad, koji je u rodnoj Tuzli završio Srednju hemijsku školu, svojih prvih dana provedenih s Mersihom.  

U vrijeme njihovog dopisivanja Mersiha je radila u Informativnom centru za osobe s invaliditetom „Lotos“ u Tuzli. 

- Došao sam po nju nakon što je završila s poslom i odlučio da sjednemo u kafe-bar „Intermeco“. Ljudi su nas čudno gledali, ljetna bašta je bila puna, ali nakon nekoliko trenutka stolovi oko nas su se ispraznili. Mogao sam već tada čuti svakojake komentare na koje se, kao ni danas, ne obazirem – govori Dževad koji se poslije prvog susreta svaki naredni dan viđao s Mersihom i tako narednih nekoliko mjeseci. 

Ubrzo je upoznao njene roditelje, brata i sestru, ali i Mersiha njegovu majku i sestru. Nedugo nakon upoznavanja Dževad je zaprosio Mersihu, a njihova ljubav krunisana je brakom u septembru 2013. godine. 

- Moj životni san bio je da se udam i imam svoje dijete. Uzimajući u obzir sve okolnosti, moji snovi su se mnogima činili nemogućim, takoreći i meni – kaže Mersiha, koja je u septembru 2014. godine rodila kćerkicu Sabiju, prelijepu, zdravu, naprednu djevojčicu koja je ime dobila po Nedžadovoj majci koja je umrla četiri mjeseca prije unukinog rođenja.

Bez posla 

U međuvremenu je Mersiha ostala bez posla jer joj je istekao ugovor, Dževad je kratko bio zaposlen za mizernu plaću, ali ih to nije obeshrabrilo da danas 14-mjesečnoj kćerkici podare svu ljubav ovog svijeta i priušte sve ono što u ovom trenutku mogu. 

Uskoro će Sabija dobiti brata ili sestru, jer su se njeni hrabri roditelji odlučili za proširenje porodice. Mnogo bi im značilo kada bi jedno od njih dobilo posao, da svojoj djeci osiguraju svjetliju budućnost. Ipak, uprkos činjenici da su nezaposleni, osmijeh ne silazi s njihovih lica. Naslušali su se zluradih komentara, susretali se i susreću s problemima i nerazumijevanjem, ali ih ništa, kako kažu, neće pokolebati da svoju djecu izvedu na pravi put i da se vole do smrti.

Zašto nije mogla studirati?

Mersiha je osnovno obrazovanje okončala u Memićima kod Kalesije. Potom je upisala Gimnaziju „Meša Selimović“ u Tuzli, ali joj nakon mjesec školovanja tadašnji direktor, kako kaže, sugerirao da se ispiše. Školovanje je nastavila u Kalesiji, a potom je položila i prijemni ispit na Fakultetu za socijalni rad. Međutim, nisu joj, kako kaže, dozvolili da započne studiranje. 

Imamo brak kao i svi drugi

Dževad kaže da ima bezgranično razumijevanje supruge i uz nju mu je sve lakše. Također, i Mersiha navodi da u suprugu ima veliki oslonac te da oboje imaju bezrezervnu podršku rodbine. 

- Naš brak je kao i svaki drugi. Nekada se posvađamo, nekada plačemo, ali se najčešće smijemo, uprkos svim nedaćama, ljudskim glupostima i predrasudama – kažu Mersiha i Dževad. 

 Nema podjele poslova 

U kući Fazlića nema podjele poslova. Dževad je ponosan na suprugu koja, kako kaže, najmanje 80 posto kućnih poslova obavlja bez ikakvih problema. 

- Naravno, ne očekujem od nje da pere prozore, jer to ne može, ali vjerujte da bi joj mnoge djevojke i žene pozavidjele na vještini i svemu onome što može uraditi – ističe Dževad.