BIH

MAJKA VERNERA AJDARIJA: Šejla Turković znala je sve o zlodjelima svog supruga i neću se smiriti dok ne bude iza rešetaka

Habiba Salkica o ubistvu njenog sina kojeg je svirepo likvidirala Turkovićeva zločinačka organizacija

Am. KOVAČ

20.11.2015

Habiba Salkica (72), majka Vernera Ajdarija (33), kojeg je 25. marta 2010. godine svirepo ubila zločinačka organizacija Zijada Turkovića, prije dva dana prvi put je otišla pred kuću u sarajevskom neselju Bistrik, gdje je ubijen njen sin jedinac.

Ušao živ

- Moj Vero, gdje te zločinci dovedoše i ubiše - zajaukala je 72- godišnjakinja, tužno gledajući u vrata kroz koja je njen sin posljednji put ušao živ.

Habiba je kuću u kojoj živi u selu Karaula kod Travnika napravila sinu jedincu. Ona i njena sestra, koja nije udata, radile su cijeli život u Švicarskoj i, kako kaže, njen sin je imao novac i luksuzno živio.

- Očekivala sam da mi unučad trči po ovoj kući, a sada nema ko da mi vrata otvori i pita me kako sam. Kuća mi je pusta - govori Habiba brišući suze.

Brojne fotografije ubijenog Vernera na zidovima kuće stalno je podsjećaju na tragediju koju je doživjela. U njegovoj sobi stvari stoje onako kako ih je on ostavio kada je posljednji put bio u kući.

VIDEO: Habiba Salkica ispred kuće na Bistriku i iskaz svjedoka Seada Dumanjića u Sudu BiH o ubistvu Vernera Ajdarija

 

U regalu su složene košulje, majice, pantolone. Vernerovi sat i narukvica su na tabureu pored kreveta, gdje ih je posljednji put ostavio.

- Policija mi je vratila novčanik i 500 eura koje je Verner imao sa sobom kada je ubijen, a koje je su pronašli zakopane s njegovim tijelom na Ivan-sedlu. Proklinjem Turkovića, to je monstrum koji majke ostavlja bez djece. Neka je proklet dan kada je na Vlašiću moj Verner upoznao Marija Tolića (ubijen zajedno s Ajdarijem u kući na Bistriku 2010., op. a.). Moj Verner nije znao ni Turkovića ni druge. Moj sin nije bio kriminalac niti je ikada bio uhapšen. Imao je sve u životu, i kuću, i skupocjene aute, i novac. Odrastao je u Švicarskoj. Otišao je u Sarajevo s Tolićem da mu pravi društvo i u autu ispred kuće čekao ga je te kobne noći tri sata. Turković je došao po njega i odveo ga u kuću da ga Lakić mučki ubije – brišući suze govori Vernerova majka.

54462d93-59f4-4def-bb8f-3ddeb0765237-sejla-turkovic3-718x446

Šejla Turković: Učestvovala u aktivnostima zločinačke organizacije

Ali, kaže, najviše je boli što Šejla Turković, supruga Zijada Turkovića, nije osuđena.

- Ona je sve znala, a na slobodi je. Još nakon svega ima obraza da u ugostiteljskom objektu fizički napadne tužioca Olega Čavku (napad se dogodio u oktobru ove godine, op. a.) i da laže na Fahrudina Radončića. Nije mi jasno kako je na slobodi, a znala je za sva zlodjela svog supruga. Tražila sam svoje dijete više od osam mjeseci, nadajući se da je živ, a zločinci su znali gdje su ga ukopali. U očaju sam se obraćala hodžama, popovima i vidovnjacima, nadajući se da će mi neko reći gdje je. Kada su pronašli grob, tijelo nije bilo kompletno. Životinje su mu raznijele dijelove tijela. Neću se smiriti dok i ona ne bude iza rešetaka, gdje joj je mjesto - jecajući govori Habiba.

odjeca-1

Salkica pored ragala sa odjećom svog ubijenog sina

Kuća na Bistriku

Podsjećamo, Mario Tolić i Verner Ajdari iz Travnika 25. marta 2010. godine Tolićevim sivim Porscheom, švicarskih oznaka AE-828Z, došli su u Sarajevo. Navodno je Tolić došao po 30.000 eura, koliko mu je dugovao Turković.

Posljednji put javili su se rodbini iz restorana “Toskana”, vlasništvo Zijada Turkovića.

U međuvremenu, Toliću je javljeno da ga Turković čeka u kući na Bistriku.

sat

Sat i narukvica ubijenog Vernera još uvijek na tabureu pored kreveta

Tolić i Ajdari odvezli su se pred kuću u kojoj su bili Zijad Turković, Rajko Milovanović, Milenko Lakić i Sead Dumanjić.

Tolić je ušao u kuću, a Ajdari ga je, kako je poslije u Sudu BiH ispričao Sead Dumanjić, svjedok pokajnik, čekao u autu.

Turković je nagovarao Tolića da pozove Ajdarija unutra, a on je govorio da on ne treba slušati njihove razgovore.

- Zika je otišao po Ajdarija i doveo ga unutra. On je bio visok i krupan momak, a sjeo je na Zikino mjesto. Laki je sjedio i bio je veoma nervozan. U rukama je imao niklovani “škorpion” sa prigušivačem. Tola ga je smirivao i govorio mu: “Nemoj, oko, što ti to treba.” Ajdari je kazao da se baš naspavao u Tolinom autu i protegnuo se, a Laki se igrao “škorpionom”, prebacujući ga iz ruke u ruku. Kada je to Ajdari vidio, rekao je: “Šta je ovo?” Laki je ustao, napravio korak, ispružio ruku i ispalio četiri-pet hitaca u Ajdarija, u glavu i pluća - ispričao je Dumanjić tokom svjedočenja, šokiravši sve u sudnici.

Dumanjić je tada kazao da Ajdarija nikada prije te noći nije vidio niti ga je poznavao.

Nakon izvjesnog vremena, Lakić je ubio i Tolića.

Rajko je, kako je tada kazao Dumanjić, spakovao leševe, izrezao komade namještaja i ćilima koji su bili krvavi. Svukao je tijela u kuhinju, a iz zidova je izvadio zrna i pokupio čahure, koje je poslije bacio u jedan šaht.

Porsche kojim su se dovezli Tolić i Ajdari, prevezli su na parking kod Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.

U daljnjem iskazu, Dumanjić je pojasnio kako je Turković tražio pogodno mjesto gdje će ukopati tijela žrtava te da su na Ivan-sedlu pronašli to mjesto.

Dumanjić je kazao da je Turkovićeva grupa ubila i Rajka, jer je bio svjedok, te da bi ubili i njega da nije otišao u zatvor.  

Pronalazak tijela

Da su Tolić i Ajdari ubijeni u kući na Bistriku, otkriveno je tek nakon hapšenja Hajrudina Memovića, svjedoka pokajnika i nekadašnjeg člana Turkovićeve grupe, a koji je uhapšen kada je od porodice Tolić tražio novac u zamjenu za informacije o nestalim Ajdariju i Toliću.

Nakon toga, odnosno 29. decembra 2010. godine, pronađena su i tijela Tolića i Ajdarija u šumi kod Ivan-sedla u općini Hadžići.

Turkovićeva zločinačka organizacija, osim Tolića i Ajdarija, ubila je i Mithata Mekića Mikija, njegovu trudnu djevojku Lusiju Salas Kortez i Rajka Milovanovića.

Isljam Kalender i Sead Dumanjić, koji su bili krucijalni svjedoci u predmetu protiv zločinačke organizacije, kazali su tokom svjedočenja da je Turkovićeva supruga Šejla znala i bila umiješana u mnoga krivična djela zločinačke organizacije supruga. Oni su izjavili i da je heroin koji su prodavali, miješan u Šejlinom stanu u naselju Grbavica.

Zijad Turković je za svoja zlodjela u aprilu ove godine pravosnažno osuđen na 40, a Milenko Lakić na 35 godina zatvora. Fadilu Aljoviću potvrđena je prvostepena kazna u trajanju od pet godina zatvora, kao i Saši Stjepanoviću od 12 godina, a Muameru Zahitoviću izrečena je jedinstvena kazna od tri godine zatvora.

VIDEO: Svjedočenje Isljama Kalendera u Sudu BiH: Šejla je sve znala

Šejla Turković: Vodila evidenciju o prodaji droge

Šejla je, prema iskazima svjedoka pokajnika, evidentirala promet droge koju je grupa njenog supruga prodavala te je brojala novac koji se prao u firmi u Makedoniji. Tokom istrage o teškim zločinima, kako su kazali svjedoci, Turković i Kalender diktirali su tekstove Šejli da bi za sve optužili Darka Eleza. Između njih dvojice zbog toga je nastao sukob pa je Turković pokušao likvidirati Anesa Kurbegovića, Dragana Perišića Bejbija i Mensura Aljičevića. Podmuklost bračnog para Turković došla je do izražaja kada su otišli u Kantonalno tužilaštvo da bi “pomogli” u istrazi.

Šejlina imovina stečena krivičnim djelom

U pravomoćnoj presudi Suda BiH od 16. aprila 2015. godine protiv Zikine zločinačke organizacije Šejla Turković kažnjena je oduzimanjem 47.766,56 KM s njenog računa zbog krivičnog djela pranje novca, za koji je Sud utvrdio da potječe od preprodaje droge.

- Na osnovu člana 110., u vezi s članom 111. Krivičnog zakona BiH, od optuženog Zijada Turkovića oduzima se imovinska korist stečena krivičnim djelom, i to iznos od 277.000 KM, stečen prijenosom stupanja udjelom u privrednom društvu za proizvodnju eksport-import, konsignaciju i usluge “Delami” d. o. o. Sarajevo, na način da se optuženi obavezuje da navedeni novčani iznos uplati na račun budžeta FBiH u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti ove presude, apartman broj 11, površine od 71,88 kvadratnih metara, broj E5 KO lužnica na KA, čiji je broj 377/14, upisan u zemljišne knjige ZK ureda Općinskog suda u Travniku kao vlasništvo Zijada Turković s dijelom 1/1, iznos od 30.000 KM koji potječe od izvršenja krivičnog djela iz tačke 1, a kojim iznosom je optuženi kupio polovinu vlasništva na nekretnini - porodičnoj kući u Sarajevu na način da se optuženi obavezuje da navedeni novčani iznos uplati na račun budžeta BiH u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti ove presude, iznos od 47.766 KM, koja sredstva su položena na transakcijski račun broj 338202547806762 otvoren kod “UniCredit banke” d. d. Mostar na ime Šejle Jugo - navodi se u presudi, gdje se govori o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom.

Tajne lokacije

Dio presude Suda BiH koji govori o učestvovanju Šejle Turković u aktivnostima zločinačke organizacije s drogom, glasi:

- (…) Tako da su Zijad Turković i Isljam Kalender od svojih saradnika prodavaca sa područja Crne Gore i Bijeljine kupovali za novac ili međusobnom trampom, razmjenom opojnih droga, droge heroin i kokain visoke čistoće u količinama od 10, 20 kilograma i više te su kupljenu drogu organizovano prebacivali u BiH, u Sarajevo, zatim skrivali i čuvali na tajnim lokacijama, a zasigurno u kući Kalendera u Lepeničkoj ulici broj 171, u stanu Zijadove supruge na adresi Zagrebačka broj 73 i u drugim unajmljenim stanovima.