Nakon što se nismo plasirali na Evropsko prvenstvo jasno je da se u reprezentaciji BiH mora mnogo toga promijeniti ako želimo uopšte razmišljati o plasmanu na Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

Osim promjena u igračkom kadru, potrebno je napraviti i druge, važnije promjene u mnogim drugim aspektima od kojih zavisi igra reprezentacije. Činjenica je da je BiH izgubila od Irske koja je u dvije utakmice napravila isto toliko pravih šansi. Imala je naša reprezentacija i više šansi i bolje igrače, ali nismo imali ono što je potrebno za pobjedu.

Igrači za klupe

Već nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu bilo je jasno da se na neke igrače više ne može računati kao ranije, a tu je prednjačio Emir Spahić. Stoper HSV-a se i oprostio od reprezentacije, da bi se kasnije vratio dolaskom Baždarevića. Ipak, jasno je da Spahić više ne može i ne smije biti prvotimac. Daleko od toga da je Spahić najodgovorniji, čak je jedan od onih koji su solidno odradili kvalifikacije, ali ne smije biti jedan od onih koji će nositi odbranu reprezentacije u narednim utakmicama.

Ako tražimo razloge zašto će Irska, umjesto nas, naredne godine igrati na Euru, trebamo pogledati način na koji se radi u toj reprezentaciji.

Martin O'Neill odavno je na klupu poslao Robbie Keanea. Zašto? Jednostavno je – zato što ima boljih.  Ako je jedan Keane sasvim zadovoljan da sjedi na klupi i dolazi iz dalekog SAD-a na okupljanja reprezentacije, jer shvata da je njegovo da doprinese koliko može i koliko se od njega traži, zašto takav ne bi bio i Spahić?

Spahić je prespor i sklon greškama, a kada ga neko pretrči sklon je da protivnika zaustavi kung fu potezom. BIvši kapiten treba da se časno oprosti ili prihvati da će sjediti na klupi, naročito ako uzmemo u obzir da reprezentacija ima tri-četiri solidna stopera: Cocalića, Šunjića, Zukanovića i Bičakčića. 

Nije on jedini, odavno je svima jasno da Senad Lulić prerijetko odigra kvalitetnu utakmicu za reprezentaciju. Velika je razlika između njegovog truda u Laziju i u dresu BiH. Neki bi rekli da Lulić još od pobjede nad Rumunijom u martu 2011. godine nije bio najbolji pojedinac utakmice, a izuzev utakmica sa Andorom, rijetko je bio i među najboljim. Dovoljno govori činjenica da Lulić dijeli prvo mjesto kvalifikacija po broju asistencija, imao ih je ukupno šest, ali od toga čak četiri u dvije utakmice sa Andorom. 

Jasno je da Luliću, ali i svima drugima, ne smije biti zagarantovano mjesto u prvom timu, makar umjesto njega igrao apsolutni anonimus.

Igračima reprezentacija ne smije služiti samo kao način da se prodaju u bolji klub, nakon čega zaborave šta znači nakvasiti znojem reprezentativni dres.

Stoga, ni ne čudi današnja izjava selektora Mehmeda Baždarevića za "Avazov" portal u kojoj je rekao da se odnos prema reprezentativnom dresu mora promijeniti jer reprezentacija je svetinja.

Pjanić i Džeko

Ne smiju se dešavati scene poput sinoćnih kada Pjanić ima loptu na sredini terena, ali jednostavno nema kome uputiti pas naprijed, jer su svi bili sasvim zadovoljni da stoje pokriveni, bez ikakve želje da se trkom oslobode svog čuvara.

Naravno, izuzetak je Edin Džeko koji je, ako ih je i bilo, otklonio sve sumnje da li je pravi izbor za kapitena. Uz često nepravedno kritikovanog Pjanića, Džeko je bio najbolji pojedinac utakmice, ali ni takav nije mogao uraditi ništa više jer se konstantno morao vraćati po loptu na 40 metara od gola Irske. Još jednom se pokazao nedostatak igrača poput Misimovića koji se ne boji igrati fudbala na protivničkoj polovini. Štaviše, nakon utakmice Džeko je odbio imenovati saigrače, nego je i sam preuzeo krivicu za lošu partiju i pošteno kazao "nismo bolje ni zaslužili". 

Također, pokazalo se i da bi bez Džeke i Pjanića reprezentacija BiH bila slabija minimalno za 30 posto i u rangu ekipa poput Makedonije ili tek nešto malo bolja. 

Dežurni kritičari ovog dvojca obično su oni koji ne razumiju dužnosti pojedinih igrača u ekipi i očekuju od najboljih da u stilu Messija sami uzmu loptu i izdriblaju protivničku odbranu. 

Heat map našeg veznog reda sa i bez Pjanića iz utakmica u Zenici (lijevo) i u Dublinu (desno)

Oni koji misle da Pjanić "fušeri" trebaju pogledati heat mape naše igre sa i bez Pjanića. Veznjak Rome je jedina karika koja je povezivala našu igru u Zenici i Dublinu, iako je sinoć bio nešto slabiji. Ako se pogleda ista analiza utakmica Rome, vidi se da vezni red "Vučice" i bez Pjanića ima znatnu aktivnost, zbog čega on može biti aktivniji i u napadu, te asistirati i postići gol. Na slici ispod prikazana je aktivnost veznog reda Rome na susretima sa Interom i Leverkusenom, uz napomenu da je Pjanić jako loše odigrao i dobio crveni karton na Giuseppe Meazzi. 

Heatmap veznog reda Rome sa i bez Pjanića na susretima sa Interom (lijevo) i Leverkusenom (desno)

Nije Pjaniću isto igrati pored Naingolana, De Rossija i ostalih kao i pored Medunjanina, koji grije klupu u Deportivu, ili ostalih bh. igrača. Pjanić nije igrač na kojeg se može osloniti da će puno pretrčati, uzimati lopte ili proći trojicu i zabiti gol. On je kreator igre kojem trebaju saigrači sa kojima može igrati. 

"Navijači" BiH

Veliku odgovornost za neuspjeh nose i navijači BiH i teatarska atmosfera na "Bilinom polju". Može li se neko sjetiti kada je posljednji put na tom stadionu bila vatrena atmosfera?

Zbog malog kapaciteta stadiona karte su dostupne samo onima koji mogu sebi priuštiti takav luksuz, dok obična "raja" utakmice gleda na TV-u. Upravo zbog toga ne može se ni očekivati podrška igračima.

Nakon nastupa u Brazilu nedostaje "kult reprezentacije", atmosfera koja je bila speficična samo našim navijačima. Sjetimo se da je i kapiten Slovačke Martin Škrtel nakon utakmice u Žilini prišao i aplaudirao našim navijačima, sportski oduševljen činjenicom da su Slovaci u svojoj zemlji bili gostujuća ekipa. 

Škrtel je bio oduševljen navijačima BiH

Danas bi "Bilinom polju" lekciju iz navijanja očitale pristalice reprezentacija u čijim zemljama fudbal i nije najvažniji sport, a daleko od toga da bi se moglo ponoviti da Zmajevi budu "domaćini" na gostujućoj utakmici.

Jasno je i da je jedna od promjena koje Savez mora napraviti osposobljavanje Koševa ili veliko proširenje "Bilinog polja", jer bez prave podrške neće biti ni borbenosti na terenu, a kao što smo vidjeli sinoć, borbenost donosi pobjedu.

Dodatni problem je nedostatak mladih talenata. Izuzev Armina Hodžića, trenutno na radaru "A" reprezentacije nema nijednog kvalitetnog potencijala, a nedavni rezultati U21 reprezentacije ne daju nam pravo da budemo optimistični. Potrebno je puno više ulaganja i truda u mlađe kategorije jer za pet godina u reprezentaciji neće biti većine igrača koji su sada u prvih 11, a sve manje možemo računati na talente iz dijaspore. Jedini način da steknemo kvalitetne reprezentativce je prodavanje igrača u jače lige, što ćemo, za nadati se, postići nakon što se smanji broj klubova i podigne kvalitet domaće lige.