Informativna služba Svjetskog bošnjačkog kongresa, najoštrije osuđuje, te osjeća moralnu obavezu i dužnost demantirati navode Fatmira Alispahića, koji su ovih dana objavljeni u zagrebačkom „Preporodu“, a potom preuzeti od strane određenih bh. portala.

Naime, samoproklamovani zaštitnik Bošnjaka i bošnjačkih interesa, Fatmir Alispahić, svojim klevetama, lažima i obmanama, pokušava nanijeti štetu ugledu Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK), predsjednika dr. Mustafe Cerića, te svih okupljenih oko ove ideje.

U kolumni, pod naslovom „Sunovrat bivšeg reisa“, objavljenoj 01. novembra, Alispahić je naveo niz proizvoljnih i potpuno neprovjerenih informacija, među kojima i informaciju o navodnoj zloupotrebi novca od strane Svjetskog bošnjačkog kongresa u korist kampanje dr. Mustafe Cerića za člana Predsjedništva BiH.

Iskreno nam je žao da se čovjek koji sebe smatra bosanskim patriotom, moralno i duhovno osvještenim, čija pisana riječ treba da bude uzor ponašanja drugima, spušta na ovako nizak nivo, ističući u prvom planu prvenstveno svoju beskrupuloznost u čijoj pozadini je finansijska nadoknada, kao jedina vodilja pred kojom se paganski klanja.

S obzirom da u navedenom tekstu Fatmir Alispahić,  lik i djelo dr. Cerića dijeli na dvije ličnosti, na način da jednu poštuje, a nad drugom se zgražava, iznijet ćemo stav o svim licima Fatmira Alispahića, koja smo, nažalost, imali priliku upoznati   

Alispahić: Šta je radio u Malmeu

Fatmir Alispahić, kolumnista

Podržali smo Fatmira Alispahića, kolumnistu. SBK je nesebično pružio podršku Fatmiru Alispahiću, kolumnisti, čak i u trenucima kada je okarakterisan  kao potpuno nepoželjna osoba u društvenom, poslovnom, moralnom i duhovnom smislu.

Naša podrška bila je, kako finansijske, tako i moralne i duhovne prirode. U to vrijeme nismo bili svjesni njegove pohlepe i želje da se po svaku cijenu okoristi, te smo mu nesebično dali utočište u okviru naših institucija, smatrajući da ima osjećaja za probleme Bošnjaka, tj. da ih prepoznaje i donekle ukazuje na moguća riješenja. Odajemo mu počast na istinski dobroj glumi u javnosti, jer u njegovo navodno bošnjaštvo, malo ko bi posumnjao, pa je tako i nas uspio zavarati.

Fatmir Alispahić, pohlepni bezobraznik

Razočarali smo se u Fatmira Alispahića, sitnošićarskog reketaša

Mnogo je situacija u kojima smo se postidjeli Fatmira Alispahića, sitnošićarskog reketaša, te bili prisiljeni pretrpjeti sramotu koju nam je nanosio svojim ponašanjem, a koje se odnosi na traženje novca, čak i od ljudi sa kojima se prvi put susreo.

Kao izuzetno ozbiljna i predana institucija, nećemo se spuštati na nivo na koji se Alispahić spustio interpretiranjem iskrivljenih verzija određenih događaja, ali kad se već dotakao Malmea (Švedska), da onda kažemo da se i tu pokazao u najgorem mogućem svjetlu, javno iskazujući svoju pohlepu i neviđeni bezobrazluk. Naime, iako su Alispahiću bili plaćeni svi troškovi putovanja (prijevoz, smještaj, hrana) kao i naknada od 500 eura za govor koji je tom prilikom održao, Fatmir Alispahić je bezobrazno zahtijevao od domaćina da mu se isplati novac po osnovu nekorištenja usluga noćenja u hotelu, jer je on „pronašao drugo mjesto gdje je boravio (noćio) tokom boravka u Malmeu“.

Domaćini su bili šokirani ovako mizernim i nedoličnim postupkom, Fatmira Alispahića, a mi smo se, kao nebrojeno puta do tada, trudili pokriti njegovu sramotu. Naš odnos prema ovom sitnošićarskom reketašu, kulminirao je u vidu „kapi koja je prelila već punu čašu“, kada smo uvidjeli da većinu sredstava za organizaciju javnih tribina zadržava za sebe. Na vagi Fatmirovog „patriotizma“, suprotni tas na kojem su se nalazili incidenti ovog sitnošićarskog reketaša, „patriotizam“ je polahko dobijao izgled nakaradnog teatra, što nam je itekako postalo jasno.

Fatmir Alispahić, budžetski korisnik

Ovdje i mi postavljamo pitanja: Malo je onih koji znaju da Fatmir Alispahić nije nikakav „bošnjački vitez“, usamljen u svojoj borbi za prava Bošnjaka, već budžetski korisnik koji svoju redovno nezarađenu plaću prima s leđa poreznih obveznika, tj.građana, i to kao uposlenik Općine Tuzla, u Odjelu za kulturu.

S obzirom na brojne aktivnosti Fatmira Alispahića, putovanja i angažmane, kao istinske patriote i Bošnjaci, odani našoj zemlji i istrajni u borbi da svojim aktivnostima doprinesemo boljoj budućnosti svih Bošnjaka, postavljamo slijedeća pitanja, kolumnisti, sitnošićarskom reketašu i budžetskom korisniku, Fatmiru Alispahiću, ali i onima koji su, barem na papiru njegovi poslodavci.

1) Uzimajući u obzir da je u svim javnim institucijama zvanično radno vrijeme od 08.00h – 16.00h (od ponedjeljka do petka), uz mogućnost korištenja pauze u trajanju od 30 minuta dnevno, kako se evidentiraju putešestvije Fatmira Alispahića, uposlenika Odjela za kulturu, Općine Tuzla? Da li on koristi godišnji odmor, i koliko dana godišnjeg odmora ima u tom slučaju? Ili se vodi kao da je na bolovanju, pa u „depresiji od prečeste bolesti“ putuje svijetom, na račun drugih i za svoju ličnu korist? 

2) S obzirom na to da Fatmir Alispahić, osim redovne plaće koju ostvaruje kao budžetski korisnik, ostvaruje i prihode po osnovu Ugovora o djelu (honorara), postavljamo pitanje da li na iste plaća porez na doprinose, ili kao „veliki Bošnjak i odani patriota“, izbjegava i ovu obavezu?

3) Da li u Općini Tuzla postoji Pravilnik o radu, kojim je regulirano radno vrijeme uposlenika, ili ovaj sitnošićarski reketaš ne podliježe tom Pravilniku, jer se poslodavci boje da bi i o njima mogao interpretirati neku, samo njemu znanu, priču? Uistinu, malo je onih koji bi se zamjerili ovom „velikom Bošnjaku“, prljave duše i još prljavijih sitnošićarskih interesa, koji ne preza ni od čega zarad lične koristi i zarade.  

4) Voljeli bismo znati, da li je Fatmir Alispahić, kao veliki vjernik i Bošnjak, svjestan da nezarađena plata koju redovno harči s leđa svih nas, poreskih obveznika, u duhovnoj sferi predstavlja haram, u moralnoj prevaru, a u ovozemaljskoj zloupotrebu položaja u svrhu bogaćenja? Moguće je da ova pravila ne važe za Fatmira Alispahića, jer on već odavno izigrava bezgriješno biće, te je u svojoj svijesti stvorio predstavu da sve što on radi ne može biti ni u kakvoj vezi sa podlošću i grijehom.

Shodno svemu navedenom, na kraju bismo konstatirali već općepoznatu činjenicu da ljude obično angažuju za određeni posao, za koji budu i plaćeni. Samo kod Fatmira Alispahića postoji novo ekonomsko načelo, da se čovjek, ničim izazvan, samostalno za nešto angažuje, a onda od drugih traži da mu se taj angažman plati.

Ovim putem želimo dati doprinos Fatmiru Alispahiću u njegovoj nakani rješavanja egzistencijalnog problema, te ga toplo preporučiti kao kolumnistu, svima koji ubuduće izraze želju pisati i reći nešto loše o dr. Mustafi Ceriću.

Mi smo na vlastitu štetu upoznali sva lica Fatmira Alispahića, te s pravom možemo kazati da je on odličan partner u pohlepi, klevetama, lažnom bošnjaštvu i sitnošićarskim interesima, a takvima u našim redovima nema mjesta.