BIH

MENSUR EF. MALKIĆ: Bošnjacima je potrebno jedinstvo Bošnjaka, a BiH jedinstvo svih građana

Direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

A. NUHANOVIĆ

24.10.2015

Direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu mr. hafiz Mensur ef. Malkić u prvom intervjuu koji je dao za medije otkako je imenovan na ovu funkciji za “Avaz” govori o značaju obrazovanja, položaju Bošnjaka i stanju u društvu, koaliciji SDA-SBB koja, prema njegovom mišljenju, vodi ka poboljšanju situacije u našoj državi. 

Ef. Malkić govori i o ulozi medrese u našem sveukupnom obrazovnom sistemu unutar obrazovnog okvira Islamske zajednice u BiH (IZBiH), a posebno bh. društva. Dugogodišnji glavni imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu i jedan od najboljih učača Kur’ana na Balkanu ef. Malkić osvrnuo se i na ekonomsku situaciju u zemlji te na izazove s kojima se muslimani sve više susreću.

Čast i obaveza

Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu ove godine obilježila je 478 godina postojanja. Odnedavno ste na čelu ove najstarije obrazovne institucije na Balkanu. Recite nam nešto više o ovoj ustanovi i obavezi koja Vam je povjerena?

- Da, Gazi Husrev-begova medresa egzistira još od 8. januara 1537. godine, kada ju je izgradio, odnosno stavio u funkciju njen vakif i dobročinitelj, mudri Gazi Husrev-beg. Gazi Husrev-begova medresa najstarija je odgojno-obrazovna institucija u Bosni i Hercegovini, odnosno na Balkanu, škola s bogatom tradicijom koja je u svome radu postigla značajne rezultate te je već decenijama prepoznata po svome kvalitetu u domovini i inozemstvu. 

Ovaj povjereni emanet za mene je velika čast, ali ujedno i velika obaveza i odgovornost. Zbilja je velika obaveza i odgovornost voditi tako respektabilnu ustanovu i, naravno, raditi na tome da se, koliko je moguće, unaprijedi njen rad u različitim segmentima.

Kako vidite ulogu medresa u našem sveukupnom obrazovnom sistemu unutar obrazovnog okvira Islamske zajednice, a posebno društva?

- Nakon agresije na našu domovinu otvorile su se nove medrese, odnosno ponovo su otvorene medrese koje su nekada egzistirale pa bile zatvorene. Već više od deset godina medrese više nisu škole u kojima se obrazuju i odgajaju imami, hatibi, muallimi i muallime, to nisu škole koje profiliraju isključivo vjerske službenike, nego su medrese nastavnim planom i programom izjednačene s gimnazijama. 

Sve bosanske medrese, a tako i Gazi Husrev-begova, su pod krovom Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta IZBiH i sve rade po istom planu i programu. Često mi se obraćaju roditelji ili kritičari i prigovaraju zašto je smanjen broj časova predmeta na kojima se izučavaju vjerske teme, zašto je broj časova kiraeta duplo smanjen, zašto se tefsir i hadis izučavaju samo u okviru jednog časa sedmično. U medresama treba nastavu relaksirati, jer veliki broj svršenika medresa ne nastavlja studij na fakultetima islamskih nauka, nego vrlo često nastavljaju školovanje na onim fakultetima s čijom diplomom mogu lakše i brže naći posao. Oni koji se odluče da studiraju na fakultetima islamskih nauka, oni će učiti više, šire i dublje o vjeri i vjerskim temama. Fakulteti islamskih nauka daju zvanje, a medrese su samo jedna od stanica, jedna izuzetno važna životna stanica na putu do konačnog cilja, odnosno do diplome, zvanja i posla.

mensur-malkic-dir-medrese-120-ff

Ef. Malkić: Danas su svršenici medresa dobrodošli na sve fakultete u BiH

Kakav je odnos društva prema medresi i učenicima medrese?

- Mi svojim ponašanjem određujemo odnos drugih prema nama, odnos onih s kojima živimo. Osim što obrazujemo, akcent stavljamo na odgoj, te nastojimo odgojiti pojedince, buduće korisne članove društva koji će se znati postaviti u društvu. I kako se učenici i svršenici medrese postave i odnose prema društvu - tako će se i društvo odnositi prema njima.

Javnost Vas je upoznala prvo kao jednog od najboljih učača Kur’ana, učača ilahija, a potom i vrsnog profesora Gazi Husrev-begove medrese, a onda i dugogodišnjeg glavnog imama Begove džamije u Sarajevu. Kako je Vaš put uspjeha tekao?

- U Gazi Husrev-begovoj džamiji sam prisutan na različitim poslovima od ratne 1994. godine, kada sam iz Bugojna kroz tunel došao u opkoljeno Sarajevo. Od 2006. sam prvi imam i hatib ove džamije. Izborom i imenovanjem na poziciju direktora Gazi Husrev-begove medrese ne znači da ću u potpunosti prekinuti vezu sa Gazi Husrev-begovom džamijom, uvijek je direktor Medrese bio prisutan u Begovoj džamiji posebno kroz vazove i hutbe, jer to je zapravo isti vakuf - Gazi Husrev-begov vakuf, pa se ta tradicija vjerovatno neće prekidati.

Inače, kada sam upisao Medresu, postao sam član, a ubrzo i solista Hora Gazi Husrev-begove medrese. Osim toga, moja ljubav prema Kur’anu i često bdijenje nad Kur’anom, učešće i rezultati na brojnim takmičenjima u učenju Kur’ana, odredili su moj životni put, a to je put učenja i poučavanja Kur’anu. Kur’an je središnjica mog života. Ne znam čija je to zasluga ili čija je to dova, uglavnom Allah, dž. š., mi je odredio sudbinu čuvara Njegove Riječi, a to mene zaista čini sretnim i zadovoljnim. Osim fakulteta, hifz, kao uvjet za profesora kiraeta i uvjet za imama i hatiba Begove džamije, plasirao me je na ta radna mjesta. Često se zapitam - otkud to da je moja sudbina vezana za Gazi Husrev-begov vakuf, za Begovu džamiju i njegovu Medresu. Sve je to Allahova, dž. š., odredba, o čemu mi ljudi, obični smrtnici ništa ne znamo. Trudio sam se da poslove prvog imama i hatiba obavljam ozbiljno, odgovorno i na najbolji način, a ako sam u tome uspio, Allah, dž. š., me je pomogao, jer od Njega i dolazi uspjeh.

Nije bilo popularno

Gledajući unazad, je li bilo teško da se odlučite za vjersku naobrazbu i, takoreći, put islama, u Jugoslaviji, ako uzmemo u obzir da je to bila deklarativno ateistička država?

- Nisam dijete iz ulemanske porodice i nisam a priori pripreman za teološku naobrazbu, niti mi je iko u porodici mogao dati savjet, naprimjer: “Uči sine, ako završiš medresu, bit ćeš to i to!” Upisao sam Gazi Husrev-begovu medresu svojom voljom, čak je bilo pritisaka da to ne činim. Često se sjetim kada je moj otac, mjesec nakon što sam već krenuo u medresu, došao da me ispiše zbog pritisaka na poslu, a to je bio period nakon montiranog Sarajevskog procesa. Nije bilo popularno upisati i pohađati medresu u to doba, bili smo na neki način stigmatizirani, ne samo mi koji smo išli u medresu nego i porodice iz kojih dolazimo. Nakon medrese vrata većine fakulteta za nas su bila zaključana. Nastavio sam studij na Fakultetu islamskih nauka, jer sam to želio i sebi odredio kao cilj. Danas, hvala Allahu, dž. š., nije tako, danas su svršenici medresa dobrodošli na sve fakultete u BiH.

Je li se bitno promijenio bh. ambijent u kojem djeluju islamski učenjaci, vjerske ustanove, cijela Islamska zajednica u odnosu na bivšu komunističku vlast?

- Naravno, i ambijent i klima značajno su se promijenili. Vratimo se samo u period prije agresije. U Bosni i Hercegovini bila je samo Gazi Husrev-begova medresa, a danas su tu i medrese u Tuzli, Travniku, Mostaru, Cazinu, Visokom; bio je mali broj svršenika islamskih fakulteta, a danas su te brojke neuporedive; bio je mali broj hafiza, a danas u Bosni i Hercegovini ima više od tri stotine hafiza i to većinom mladih, pa čak i djece.

Mnogi uspješni Bošnjaci su svoj intelektualni i duhovni polog ponijeli upravo iz Gazi Husrev-begove medrese i svoju ukupnu ličnost oblikovali na tome jedinstvenom temelju. Koliko i kako učenici medresa mogu pomoći BiH?

- Svakog 8. januara povodom Dana škole, Medresa daje priznanja svršenicima koji su dali poseban doprinos široj društvenoj zajednici i čiji rad je prepoznat i cijenjen u društvu. Kada vidite ta imena, imena tih laureata, bude vam jasno koliko je velik intelektualni i duhovni polog koji su oni ponijeli, između ostalog i iz Gazi Husrev-begove medrese. Učenici medresa imaju potencijal i kapacitet i mogu pomoći i sebi i Bosni samo ako se budu posvetili obrazovanju, učenju i nauci. Našoj Bosni trebaju učeni sinovi i kćeri, učeni i napredni, ne samo u islamskim naukama nego i na svim drugim poljima.

Koji su to izazovi s kojim se susreće naše društvo, posebno muslimani, imali ste posebno priliku to vidjeti kao čovjek koji se dugo godina nalazio na čelu Begove džamije? Možete li nam kazati odražava li se ekonomska situacija na duhovno stanje?

- Kazivao sam više puta s minbera Begove džamije da je ekonomska kriza zapravo rezultat naše duhovne zapuštenosti, da je ekonomska kriza rezultat duhovne krize. Ono što posebno zabrinjava jeste da su građani Bosne i Hercegovine na dnu ljestvice najsiromašnijih u Evropi. Zapravo, u Bosni jedni novca imaju previše i ne brinu se i ne suosjećaju s onima koji ga nemaju nikako, čak ni za osnovne ljudske potrebe. A siromaštvo, začas, može ljude da izvede iz vjere. Zaboravljamo da je siromaštvo blizu nevjerovanja. Zaključuje se da se ove dvije krize preklapaju. Materijalna kriza, koja već dugo traje, govori nam i opominje nas da je ona došla kao rezultat duhovne krize. Jer, kad čovjek zanemari moralne vrijednosti i principe, dalje uzrokuje nered i pometnju čak i širokih razmjera. Dakle, ljudski postupci, oslobođeni moralnih principa i moralnih normi, doveli su nas do stanja u kojem se nalazimo - do nesređenog stanja u gotovo svim sferama.

Duhovna kriza

Muslimani su više nego ikad podijeljeni i posvađani. Nekad je različitost bila snaga islama, danas je, za neke, izvor nesporazuma i sukoba. Zbog čega?

- Bošnjačka, bosanska, balkanska, svjetska, općeljudska potreba je sigurnost, mir, red, poredak, povjerenje i solidarnost, jer sve to ljude približava i povezuje u dobru za onaj svijet, a koristi i olakšanju na ovom svijetu - to treba ohrabrivati i podržavati. U svim zemljama svijeta najodgovornije su političke stranke koje u okviru političke odgovornosti trebaju predlagati najkvalitetnije i najbolje kadrove i građanima objašnjavati i prezentirati šta su istinske potrebe u okviru konkretnih mogućnosti. Prioritet bi im trebao biti ono što ljude povezuje, što ih zbližava, a ne da se insistira na razlikama koje vode do isključivosti, nerijetko do suprotnosti. Prava politika, odnosno pravi političari trebali bi uočavati i razlikovati političke principe i nijanse i realne mogućnosti od fikcija i neostvarivih i praznih obećanja. A interes muslimana, opći interes i dobro muslimana, trebao bi biti i polazište i krajnji cilj muslimanskih predstavnika i lidera. Danas se stječe utisak da su mnogi opći interes podredili vlastitom interesu.

Kako gledate na budućnost države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda? Kakvo je Vaše mišljenje o trenutnoj situaciji u zemlji?

- Ja sam optimista, nadam se, želim i vjerujem da moraju i da će doći bolji dani za našu domovinu i njene građane. Moramo širiti pozitivnu energiju, pozitivne impulse i vibracije, a to je teško u zemlji u kojoj su mnogi bez posla, u kojoj su mito i korupcija uzeli toliko maha. A to su, zapravo, samo plodovi duhovne krize u koju smo upali već duži period. Da bismo izašli iz duhovnog sunovrata, moramo se vratiti istinskim vrijednostima, poštenju, istini, pravdi itd. To se ne može desiti preko noći, nego svi pojedinačno, u okviru svog posla, trebamo učiniti iskorak -  preko više malih koraka, i tako i tada možemo se nadati i očekivati, uz Božiju pomoć, da će nam biti bolje i nama i našoj dragoj Bosni i Hercegovini.

Kako komentirate dogovorenu koaliciju SDA-SBB?

- Drago mi je da se ovih dana intenziviraju razgovori među liderima ovih bošnjačkih stranaka. Dobro je kada postoji ili se obnovi komunikacija među ljudima. Nadam se da će ta komunikacija, ti razgovori donijeti konkretne rezultate, a samim tim i prosperitet Bošnjacima, ali ne samo Bošnjacima, jer prosperiteta za nas Bošnjake u Bosni i Hercegovini nema bez prosperiteta Srba, Hrvata i ostalih, odnosno svih građana Bosne i Hercegovine. Bošnjacima je potrebno to jedinstvo Bošnjaka, ali je i Bosni i Hercegovini potrebno jedinstvo svih njenih naroda i građana. A svi građani su željni i vape za boljim, kvalitetnijim i sretnijim životom.

Velika iskušenja

Živimo u vrijeme smutnji, sumnji i velikih iskušenja. To se dešava u svim krajevima svijeta. Koliko su hafizi pošteđeni tih iskušenja i kako se Vi snalazite u ovom teškom i izazovnom društvu i svijetu?

- Vrijeme i mjesto u kome mi živimo je najbolje vrijeme i mjesto za nas i naše duše. Allah, dž. š., je tako odredio, a On zna šta je najbolje za Njegova stvorenja, On najbolje zna šta je najbolje za nas. Zapitajmo se kako bismo se snašli da smo rođeni prije hiljadu godina ili da smo rođeni i da živimo u pustinji, a ne u prelijepoj Bosni i Hercegovini, za koju mnogi kažu da je slika dunjalučkog dženeta. Svako vrijeme nosi svoja iskušenja i svako vrijeme ima svoje smutnje. 

Islam nas uči da što smo bolji vjernici - iskušenja su veća. Nama se Kur’an obraća kada kaže: “Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni?”. Hafizi, kao oni koji pamte Kur’an, ali prije svega, kao oni u čijim djelima i u čijoj praksi bi trebao da zrači Kur’an, nisu pošteđeni iskušenja, nerijetko njihova iskušenja su veća, to je sunnetullah - Allahov zakon. Iskušenja se ne treba bojati, trebamo se truditi da pronađemo odgovor na iskušenja, a taj odgovor je u vjeri, odgovor je u obrazovanju i nauci, odgovor je u odgoju, odgovor je u ustrajnosti u dobru i strpljenju, odgovor je u toleranciji i kompromisu, odgovor je u ljubavi i prijateljstvu.

Strateško pitanje je pitanje stanja naše omladine

- Islamska zajednica u BiH je u posljednjih nekoliko godina organizirana na drugačiji način u odnosu na to kako je bila ustrojena prije nekoliko godina pa čak i prije nekoliko decenija. Sadašnja organizacija IZBiH, kako se zaključuje, osmišljena je s namjerom efikasnijeg funkcioniranja svih organa Islamske zajednice. Rano je donositi bilo kakve ocjene, vrijeme će dati najbolju ocjenu. Važno ili strateško pitanje, kako rekoste, prema mom mišljenju, je pitanje stanja naše omladine. 

Uvijek i iznova trebamo se pitati šta je s našom omladinom, ali i šta to mi, kao zajednica, njima nudimo kako bismo im pomogli da što lakše prebrode brojna iskušenja i izazove i odole pošastima savremenog doba. Sljedeće pitanje je odnos prema starijim, iznemoglim i bolesnim osobama. Ne smijemo zaboraviti ovu kategoriju jer, nažalost, postajemo društvo staraca i ovom pitanju trebalo bi posvetiti više pažnje. Još jedno izuzetno pitanje, osim brige za mlade i starije, je stanje u našim porodicama. Kriza je zahvatila naše porodice, sve je više razvoda brakova, natalitet se smanjuje, odnosno mladi se teško odlučuju na brak i porod zbog ekonomskih (ne)prilika.