BIH

Nikolaidis o dešavanjima u Crnoj Gori: Proteste vodi četnički vojvoda, Rusija želi zaustaviti NATO!

Književnik ekskluzivno za "Dnevni avaz"

Faruk VELE

21.10.2015

Andrej Nikolaidis, ugledni crnogorski književnik i dobitnik nagrade Evropske unije za književnost, kazao je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" da proteste koji ovih dana potresaju Crnu Goru predvodi četnički vojvoda Andrija Mandić, a da iza njih, zapravo, stoji "dugačka ruska ruka" i da je cilj svega spriječiti ulazak te zemlje u NATO!

Nikolaidis, inače rođeni Sarajlija, za naš list otvoreno secira crnogorsku političku scenu i procjenjuje buduća kretanja u regiji. 

Idu na nasilje

Javnost u regiji bruji o protestima u Podgorici. No, njihovi motivi prilično su zamagljeni. Jedino je jasno da se bezuvjetno insistira na ostavci Vlade Mila Đukanovića. Šta se, zapravo, dešava u Crnoj Gori?
 
- Proteste organizira Demokratski front. To je koalicija desnog centra, to jest nacionalnih srpskih stranaka, plus Pokret za promjene, koji, prema svim anketama, kao partija više i ne postoji, nego se šlepa uz te partije. Znači, radi se o koaliciji srpskih nacionalnih stranaka desničarske provenijencije. Lider protesta i lider Fronta je Andrija Mandić, čovjek je četnički vojvoda. Njihova snaga, prema svim anketama, ne prelazi deset posto, i to je da ih, kao konobara, častite. Što se tiče masovnosti, ni u jednom trenutku na protestima nije bilo više od 2.000 ili 3.000 ljudi. Čak ni ove posljednje noći kada su bili vrlo violentni. Policija ih je mudro pustila i nije željela da ih više udara.

Tu se ne radi o brojevima prisutnih građana niti o političkom faktoru koji bi imao snagu da demonstracijama natjera vlast na bilo kakve ustupke. Od početka je jasno da je jedini njihov scenarij nasilje. Od početka su išli ka nasilnom rješenju, jer nemaju 20.000 ili 50.000 ljudi, kada bi se moglo govoriti o snažnom, demokratskom pritisku iskazane volje građana.

Ali, u regionu je stvoren utisak da proteste podržavaju najširi slojevi?

- Ovdje se radi o nečemu drugom. To su protesti na kojima se pojavio Amfilohije Radović. To su protesti na kojima su se nosila četnička obilježja, pred Skupštinom se peklo prase. To su protesti na kojima je brutalno, kao žena i muslimanka, izvrijeđana Azra Jasović, poslanica, pazite, opozicione Pozitivne Crne Gore kada je pokušala ući u parlament. Tu se radi o vrlo dobro i dugo pripremanoj manipulaciji. 

U jednom trenutku shvatili su da im smetaju četnička obilježja, pa su donijeli neke crnogorske zastave. Onda su našli nekakva tri nesretna Bošnjaka koja su donijela bošnjačku zastavu, pa su četnici pocijepali tu zastavu!? Predstavnici Bošnjačke stranke upitali su je li moguće da neko 2015. cijepa bošnjačka obilježja. To je jedan opći cirkus koji uopće nije smiješan, jer je jasno da su prave namjere vrlo destruktivne.

Ovdje treba više demokratije, pa i bolja vlada, ali ko misli da četnički vojvoda Andrija Mandić i Amfilohije Radović mogu donijeti taj boljitak, više slobode i demokratije, on je politički idiot. To su protesti koje podržavaju najekstremnije desne grupacije u Beogradu, gdje su, ne treba zaboraviti, održane demonstracije podrške ovim demonstracijama! To su radili ljudi iz najekstremnijih srpskih desničarskih organizacija i bivšeg Koštuničinog DSS-a.  

Pozivi na rat

Vi ste pisali da se u slučaju protesta u Crnoj Gori pokazalo da je "ruska ruka dugačka". Gdje je u svemu ovome Rusija?

- Iza ovoga stoji Rusija. Vidite, ključno političko pitanje u Crnoj Gori u ovom trenutku jeste hoće li zemlja postati članica NATO-a ili će ostati u rusko-srpskoj orbiti. Ako bi Crna Gora, koja treba dobiti poziv za NATO u decembru, odbila taj poziv - ona ide ka Rusiji, jer tu nema sredine.  

Prema Ustavu Crne Gore, Skupština je ovlaštena da prostom većinom donese odluku o stupanju u NATO. Budući da ta većina postoji, Mandiću, Rusima i cijeloj ekipi koja stoji iza protesta potrebno je da se ili raspusti Skupština, da ne bi donijela takvu odluku, ili da se obori Vlada, ili da se odgodi pitanje o izjašnjavanju o NATO-u, pa da onda neka buduća vlada, na čijem će čelu biti Mandić, nikad i ne pošalje to Skupštini na odlučivanje. To je razlog zašto se to radi. 

Sam Mandić tokom protesta je poslao vrlo prijeteće pismo svim ambasadorima članicama NATO-a u Crnoj Gori. On prijeti vrlo teškim posljedicama, tamo se priziva rat... Očito je da iza njega stoji neko jak. A ko je to, ni tu ne može biti sporno zbog toga što su se oglasili i sami Rusi. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije izdalo je saopćenje gdje su, faktički, rekli: "Evo, jesmo li vam rekli šta će se desiti ako pokušate da uđete u NATO.“ Ovo što se dešava u Crnoj Gori jeste neka vrsta antimajdana, antiukrajine. U Ukrajini su demonstranti tražili NATO i Zapad, a ovdje traže Istok i Rusiju. Jer je Mandić, lider demonstracija, prije svega mjesec ili dva direktno rekao: „Mi ćemo s Rusijom.“

Kamo sve to vodi?

- Da je stvar vrlo ozbiljna, govori i činjenica da je Stejt department izdao saopćenje kojim je, faktično, Rusima poručio da su sve zemlje Balkana slobodne i da će same, bez ruskog pritiska, odlučivati o tome hoće li u NATO ili neće... 

Ovo što radi Demokratski front jeste prizivanje nasilja i samo nam preostaje da vidimo dokle su oni spremni ići i ima li država sposobnost da se odbrani. Ulog je izuzetno veliki. Dakle, prvi put u svojoj historiji, u svakom slučaju u skorijoj historiji, Crna Gora treba da izađe iz političke orbite Srbije i Rusije te da po svim parametrima postane zapadna zemlja. To su veliki preokreti u životu svake države. 

Fašizam jača

Mislite da je umiješana i Srbija?

- Srbija je ovo već jednom uradila Crnoj Gori, i to 1998. nakon pobjede Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima. Tada je izvršen oružani napad na zgradu Vlade, bilo je pucnjave, ranjenih policajaca, bilo je svega u Podgorici. U tom trenutku napad na Vladu Crne Gore u Podgorici su predvodili Momir Bulatović, kao i Predrag Bulatović, koji je i sada jedan od vođa ovih demonstracija. To, nažalost, nije nikada pravno riješeno, Predrag Bulatović pušten je na slobodu i sada je poslanik. 

Kako i u svjetlu posljednjih događaja vidite prilike u regiji?

- Usuđujem se reći da mi imamo jednu vrlo katastrofičnu perspektivu pred sobom, jer ako bi u Crnoj Gori na vlast došao Mandić, to bi značilo da su i u Crnoj Gori, a i u Srbiji, na vlasti četničke vojvode. Jer, i Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije, također je vojvoda. Oni mogu promijeniti retoriku, ali oni nikada neće promijeniti politiku. Uopšte ideja da ovoliko godina nakon kraja rata u regionu možemo doći u situaciju da neko ko je četnički vojvoda upravlja nekom od zemalja zaista je zastrašujuća. I govori o razmjerima ozbiljnosti situacije. Jezive su prilike u regiji. Sve se ponavlja, fašizam je ponovo jak, nikakve pouke nisu izvukli iz onoga što se desilo. 

Opasno je to što govori Irinej

Patrijarh Irinej ovih dana slavi RS kao srpsku državu stvorenu u ovom stoljeću...

- To je vrlo opasno što srpski patrijarh govori. On poručuje: Čuvat ćemo Srbiju kao srpsku državu, imat ćemo RS kao srpsku državu i ako dovedemo na vlast Mandića, imat ćemo i Crnu Goru kao srpsku državu. Imat ćemo tri srpske države, a onda treba i njihovo ujedinjenje. Žalosno je da pripadnici neke intelektualne i političke elite 2015. mogu provoditi taj projekt  ili ga mogu makar retorički prizivati. Ne mogu da vjerujem da je neko spreman da ponovo pokuša ono što je pokušao 1992. godine.

Ako ne bude mitova, Kusturici nema para

Emir Kusturica govorio je na obilježavanju godišnjice vladajućeg SNS-a u Beogradu. Uz ostalo, kazao je da, ako se Srbija odrekne mitova, onda nema ni Srbije. Vaš komentar?

- Podržava li on to sada i SNS? On uvijek podržava vlast. Ako se Srbija odrekne mitova, njemu više nema para u Srbiji. 

Mašinerija u Srbiji

Mediji u Srbiji prenose vrlo zabrinjavajuće ocjene o prilikama u Crnoj Gori? Koliko one stoje?

- Naravno, svi su ti mediji pod kontrolom Rusije. "Večernje novosti", recimo, već su odradile svoj krvavi posao u Hrvatskoj i Bosni. To je cijela mašinerija koja je ponovo pokrenuta i ona nikada nije razmontirana. Ona nije pod demokratskom i civilnom kontrolom. To je jedan vrlo ozbiljan pritisak koji se ponavlja, i to sve zbog najave učlanjenja Crne Gore u NATO.