BIH

KRAJ JEDNE ILUZIJE Trojanski konj među Bošnjacima!

Željko Komšić - šta, zapravo, hoće ovaj čovjek

FarukVELE

12.10.2015

Kada su “Dnevni avaz” i autor ovih redova prije nekoliko godina upozoravali javnost, pa i neke strane diplomate, da će se alhemičarski eksperiment profesora Zlatka Lagumdžije u projektu stvaranja Željka Komšića na kraju vratiti kao bumerang državi BiH i upravo Bošnjacima koji su u maniru folklornih balkanskih igara 2006. naivno odlučili “izabrati Hrvatima predsjednika”, ponajviše je bilo onih koji nisu vidjeli nikakav problem u toj činjenici. 

Bošnjački faktor

No, danas, prvi put poslije ozbiljne konsolidacije bošnjačkog političkog faktora, kada su otvaranjem unutarbošnjačkog dijaloga lideri dvije vodeće političke partije, SDA i SBB-a, na ozbiljan i odgovoran način prema svojoj zemlji postavili temelje da se bosanski brod napokon usmjeri prema prijeko potrebnoj stabilizaciji i reformama neophodnim da bi se govorilo ne samo o evropskoj već o bilo kakvoj budućnosti naše zemlje, dočeka nas, gle čuda, onaj bumerang s početka priče koji smo sami sebi skovali. 

I dok su ozbiljni intelektualci poput Ivana Lovrenovića govorili o “lakrdiji Komšić”, akademik Muhamed Filipović upozoravao da je Komšić rezultat “neodgovornog i đilkoškog postupka”, a Mile Lasić ukazao na današnjeg lidera DF-a kao na fatamorganu..., Komšić je, skriven iza lika džematlije (N. Gljiva) po Sarajevu igrao ulogu neshvaćenog genija iza kojeg se, kako otkrismo, krije sitan šibicar koji bi da se igra budućnošću ove zemlje. I, zaista, nije li bosanska kriza počela upravo s ukazanjem Komšića u Predsjedništvu BiH?

komsic-bosic-radoncic-i-izetbegovic

Sve onako s uzdignutim laktovima (“u čemu je problem?”), Komšić, valjda savjetovan od svojih novih obavještajnih savjetnika s poznatih lista, prijeti blokadama, zapjenušano upozorava da se neće sam povući s pozicija u Vijeću ministara BiH, te da njegova marioneta Milan Dunović, potpredsjednik FBiH, neće dozvoliti novoj većini da funkcionira. Štaviše, između redova prijeti uglednim diplomatima i dokazanim prijateljima BiH poput šefa OSCE-a Džonatana Mura (Jonathan Moor) itd. 

Pod izgovorom zaštite države i FBiH, Komšić i njegovi jataci se, zapravo, razotkrivaju kao čuvari fotelja u (pred)zimskom periodu, poručujući da bez špahtle neće otići. No pasaran! Do posljednje fotelje!    

Naravno, Komšićevi fićfirićki (S. Avdić) maniri nisu mu dozvolili da se odgovorno prihvati posla, kako je i obećao narodu, da uistinu zadrži pozicije za kojima danas plače, ali i da ponese teret vlasti. Strahujući da će biti otkriveno da je car go ili, narodski kazano, da je ubleha, on je naumio, igrajući na kartu nemogućnosti unutarbošnjačkog dijaloga na najvišoj razini, tj. na kartu vječnog sukoba SDA i SBB-a, da do posljednjeg daha ove zemlje ucjenjuje partnere za svoje interese, te igra ulogu i opozicije i pozicije. Nije prošlo.

Gdje je kičma?

Kada je nedavno novinarka BHT-a konstatirala u razgovoru s Komšićem kako mu „spočitavaju da ne može jednom nogom biti u vlasti, a jednom u opoziciji“, lider DF-a je šanerski odgovorio:

- Eto, vidite da možemo!

A tu smo znači!? S jedne strane Komšić bi privilegije, a s druge bi da pred javnošću izigrava odmetnutog Če Gevaru (Che Guevara). S tom razlikom što je el komandante svoju kičmu ostavio u bolivijskim šumama, dok je Željko Komšić kičmu savio u luksuzne automobile pojedinih sarajevskih biznismena. A krajnji domet njegove uspravnosti su novosarajevske mansarde.

No, mnogo je ozbiljnije ono što se valja iza čovjeka čije se skoro 20-godišnje prisustvo u institucijama vlasti, od Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice FBiH, preko Gradskog vijeća Sarajeva, funkcije načelnika općine Novo Sarajevo u dva navrata, ambasadorske pozicije u Beogradu, pa do osam godina u Predsjedništvu BiH, može mjeriti brojem ispijenog podnevnog piva ili, pak, brojem stanova koje je oduzimao boračkim porodicama u Novom Sarajevu.

Šta ako Komšićev cilj zapravo i jeste destabilizacija zemlje? Kako drugačije objasniti činjenicu da je sam gurnuo FBiH u haos, a onda svim srcem blokira bilo kakvu mogućnost obnove napretka? A javno je obećao da neće smetati sposobnijima i odgovornijima za zemlju. Šta to govori o tom čovjeku? Šta hoće taj čovjek?!

Željko i Mladen

Uostalom, šta može povezati Komšića i SDS-ovog čelnika Mladena Bosića?
Zanimljivo je da i Komšić i Bosić, kojim iz Haga telefonski dirigira sam Karadžić, a s Pala potpomaže Milovan Cicko Bjelica, vide problem u tome da Bošnjake vode dvojica lidera koji imaju 60 posto glasova tog naroda i prijete da će na svaki način zaustaviti jačanje probosanskog fronta. Skrivajući svoje stvarne interese, zajednički vide opasnost u navodnoj homogenizaciji Bošnjaka!?

Kako to da na prvi znak približavanja bošnjačkih lidera reagiraju jednozvučno baš Komšić, Bosić, pa i srbijanski premijer Aleksandar Vučić, kojem je ovaj narod halalio i ratne obilaske oko Sarajeva. Gdje su sad prijetnje Beogradu da „odmakne prste od BiH“ - kako je onomad podvalio lakomislenima? 

Nije li ovo trenutak da se postavi i pitanje: jesu li Bošnjaci poslije 200 hiljada ubijenih i deset genocida dočekali da im Beograd i Rašin SDS, a u paktu sa Željkom Komšićem, dirigiraju političku sudbinu i budućnost ove zemlje protiv koje su se toliko borili. Odgovor je na samim Bošnjacima, oni trebaju pokazati koliko su ozbiljni, a od odgovora, bez imalo preuveličavanja, zavisi njihova budućnost. Pa, bujrum...

Kada je nedavno novinarka BHT-a konstatirala u razgovoru s Komšićem kako mu „spočitavaju da ne može jednom nogom biti u vlasti, a jednom u opoziciji“, lider DF-a je šanerski odgovorio:

- Eto, vidite da možemo!

Borba za fotelje u Kantonu Sarajevo

Komšić nije ostao na retoričkim bombama. Stvar je sasvim konkretna. Kako saznajemo, ovih dana Komšićevi DF-ovci u Kantonu Sarajevo, uz pomoć pojedinaca iz SDA kojima ne odgovara reformski kurs navrat-nanos vrše izbor silnih upravnih i nadzornih odbora, direktora, skupština društava kako bi instalirali svoje poslušnike na odgovorne funkcije, i to sve pod krinkom opozicionera. Uoči mogućeg dogovora o novoj većini u KS, Komšić i društvo panično žele stvoriti nove probleme i pokušati spriječiti reformske zahvate.

Karadžićeva prijetnja, 24 godine poslije

Valjda će se i ostali Bošnjaci sjetiti da je prije skoro 24 godine, baš 14. oktobra 1991. godine, Radovan Karadžić, aktuelni istureni šef SDS-a u Hagu, kojeg vodeći SDS-ovci i danas neskriveno posjećuju u zatvoru, s govornice Skupštine BiH otvoreno zaprijetio: „Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje!“. 

karadzic-i-alija-izetbegovic

Sjetit ćemo se, na to je odlučno replicirao Alija Izetbegović koji je poručio da „muslimanski narod neće nestati“. Hoće li sličnu odlučnost Karadžićevom nasljedniku, pa i njihovom savezniku Željku Komšiću, na putu blokada BiH odaslati Alijina SDA i Bakir Izetbegović bit će ključno za buduće procese na ovim prostorima.