VIJESTI

Ruska intervencija u Siriji predstavlja novi izazov za NATO

Ministri odbrane zemalja članica NATO-a sastali se danas u Briselu

Fena

8.10.2015

S krajnjeg jugozapada teritorijalnih voda Kazahstana, četiri krstarice ruske flote u Kaspijskom moru ispalile su 26 raketa u pravcu Sirije.

Dok je Rusija iskoristila svoju mornaricu, u akciji od srijede 7. oktobra kako bi ostvarila udare na sirijski teritorij, ministri odbrane zemalja članica NATO-a,koji su se sastali danas u Briselu trebalo bi da dugo razgovaraju o sukobu u Siriji i novoj ulozi koju igra Moskva.

Jer, čak iako, prema zvaničnoj verziji, Savez "nije direktno uključen u Siriji", ona se mora brinuti o situaciji u ovoj zemlji, posebno imajući u vidu prijetnje s kojima se suočava Turska. Glavni tajnik Atlantskog saveza Jens Stoltenberg je rekao u četvrtak ujutro da je njegova organizacija spremna da pošalje trupe u Tursku da brane ovu državu pod prijetnjom njenoj južnoj granici.

Mnogi smatraju da Rusija ne cilja samo da podrži režim Bašara el-Assada ili želi da stekne uporište u cijeloj mediteranskoj zoni. 

NATO će, u svakom slučaju, tamo pojačati svoj nadzor i obavještajne snage. Tri zemlje (Francuska, Španija i Italija) insistiraju na povećanju reaktivnosti raspoređivanja sposobnosti također u ovoj regiji.

Sastanak u četvrtak bi trebalo da posluži za postavljanje temelja sljedećeg samita organizacije, koji će se održati u Varšavi 2016. godine. Tema koja se tiče direktno odnosa s Moskvom: zemlje centralne i istočne Evrope, manje zaokupljene onim što se događa na južnom krilu od strane vlastite sigurnosti nakon pripajanja Krima i rata u Ukrajini, ovaj bi samit bez dvosmislenosti označio Rusiju kao glavnog neprijatelja - čak i jedinstvenog.

Glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg, je dostavio dokumenta koji spominju vojno, političko i institucionalno usvajanje njegove organizacije. On se zalaže za nijansiraniji pristup, zasnovan na odvraćanju i temperira ideju o stalnom prisustvu NATO-a u zemljama u blizini s Rusijom.

On se pridružuje stavu Njemačke, koja namjerava da izbjegne vojnu eskalaciju, kao i stavu Francuske, koja insistira na potrebi da se nastavi razgovor s Rusijom i odriče se svakog ispitivanja o aktu osnivanja odnosa NATO-Rusija. Potpisan 1997. godine, on je proširio ideju o stalnom raspoređivanju NATO-ovih snaga u zemljama istočne Evrope.