Tiago Farias govori samo portugalski jezik, a sporazumjeva se uz pomoć menadžera Maria Lubarde koji je rođen u BiH od oca Bosanca i majke Brazilke. Sa Tiagom smo, uz prevođenje Lubarde, razgovarali o njegovoj karijeri, Željezničaru, navijačima, derbiju i, naravno, o sada već famoznom "OK".
Razgovor sa Tiagom često su prekidali mali "Željovci" koji su se željeli slikati sa svojim novim herojem.
Šta su vam poslije utakmice rekli saigrači i trener?
- Svi su me grlili i čestitali. Ipak, najvažnije mi je bilo da je zadovoljan trener jer mi je on dao poziciju špica. Kada sam došao igrao sam krilo, a najbolje se snalazim kao napadač.
Kako bi opisao sebe kao igrača?
- Brz sam, ali imam i tehničke, driblerske, sposobnosti. Zbog te brzine su me i stavili na poziciju krila kada sam došao.
Utisci sa prvog vječitog derbija?
- Igrao sam derbije i ranije u Brazilu, ali nikada nisam doživio ovako nešto. Navijači su fanatični i prave fenomenalnu atmosferu. Drago mi je što sam igrajući u derbiju stekao veliko iskustvo. Znam da me ovakve utakmice mogu podići u zvijezde, ali i spustiti na zemlju.
Tiago sa menadžerom Mariom Lubardom
Navijači su tvoj Facebook profil zasuli sa "OK"
- Gdje sam god igrao, volio sam pričati sa navijačima. Uvijek kažem da nas na terenu ima 11, ali navijači su 12. igrač. To sa "OK" počelo je kada su mi svi govorili "dat ćeš gol", a ja ih nisam razumio pa sam odgovarao sa "OK". Nikada nisam igrao ovakav derbi i nije mi padalo na pamet da se ovako nešto može desiti. Mnogo sam zahvalan navijačima.
Kako je gol doživjela porodica u Brazilu?
- Svi prijatelji i porodica prate moje igre u Željezničaru i bili su presretni kada sam zabio gol. Jedan prijatelj je i na profilnu sliku na Facebooku stavio Željin grb.
U Brazilu niste dobili šansu da nastupite u prvoj ligi...
- Prošao sam sve mlađe kategorije Fluminensea sa kojim sam osvojio i titulu juniorskog prvaka svijeta. Imao sam profesionalni ugovor sa tim klubom i Gremiom, ali nisam dobio priliku da zaigram u seniorskoj ekipi. U Brazilu ima mnogo talenata i teško je dobiti šansu.
Edis Mulalić je odnedavno trener Želje, kakav odnos imate sa njim?
- Mulalić me odmah prepoznao kao špica, iako su svi mislili da sam bolji na krilu jer sam brz. On je trener koji ne daje pažnju samo jednom igraču, nego svima nama podjednako. Sjajan je motivator i jako sam mu zahvalan, a to ću mu pokazati igrama i zalaganjem na terenu.
Ko je najbolji igrač Željezničara?
- Željezničar nije jedan igrač, već kompletna ekipa. Ne igramo za jednog, nego za tim. Ako moram, izdvojio bih golmana Marijana Antolovića koji ima veliko iskustvo.
Sada ste već nekoliko mjeseci u Željezničaru, da li je dolazak bio dobar potez?
- Željo je najbolja ekipa u državi, a kada igraš u takvom timu, uvijek imaš šansu da te neko vidi i da napreduješ u karijeri. Ima još dobrih timova u Bosni i Hercegovini koji su u vrhu, ali Željezničar je najbolji.
Transfer u Sarajevo
Da li bi ikada igrali u Sarajevu?
- Nikada! Ne bih jer, kada sam došao ovdje, oni su mi zatvorili vrata, a Željezničar mi je dao šansu. Bio sam ponuđen u oba kluba, a Sarajevo je odmah odbilo. To Želji nikada neću zaboraviti, nema tih para za koje bih igrao za Sarajevo.
Željo gostuje u Mostaru
Šta možemo očekivati od utakmice sa Zrinjskim?
- Dobili smo samopouzdanja nakon pobjede nad Sarajevom, a to se osjeti i na treningu. Ako smo protiv Sarajeva igrali dobro, to će biti još bolje u Mostaru.
Zabij gol u Mostaru?
OK!
