Jedan od najvidljivijih efekata problema naše ekonomije predstavlja nezaposlenost. Ukupna nezaposlenost iznosi oko 40, odnosno 28 posto shodno sivoj ekonomiji, dok nezaposlenost mladih osoba iznosi nevjerovatnih 57,9 posto.
Problem nezaposlenosti mladih osoba je interesantan jer se preko njega mogu bolje uočiti uzroci opće nezaposlenosti u državi. Oni prvenstveno uključuju obrazovni sistem, barijere na tržištu rada, pregovaračku moć sindikata te rekordne namete na rad. Svaki od datih uzroka nezaposlenosti najviše pogađa mlade koji su izrazito ranjiva kategorija na tržištu rada.
Vještačke barijere
Prije svega tu je obrazovni sistem koji proizvodi viškove određenog kadra, bez osiguranja vještina koje će zadovoljiti potrebe tržišta rada. Mladi tokom obrazovanja usvajaju niz nepotrebnih znanja, što ih čini dobrim takmičarima na kvizovima znanja, ali lošim radnicima koji ne uspijevaju odgovoriti na izazove tržišta današnjice. Razlog ovome leži u činjenici da ne postoji rana specijalizacija i da mladi nemaju slobodu izbora vlastitog obrazovnog pravca pri usavršavanju. Rješenje se ogleda u tzv. vaučerizaciji obrazovanja, modelu koji se primjenjuje u Švedskoj, a koji podrazumijeva pravo (vaučer) roditelja da izaberu najbolju školu za svoje dijete.
Nakon obrazovanja slijede vještačke tržišne barijere koje pogađaju mlade i to već dok su u školskim klupama. Veliki broj mladih nema pravo da radi tokom redovnih studija, dok niko ne može raditi ispod zakonski definirane minimalne nadnice. Ovo znači da, za razliku od njihovih kolega u razvijenim zemljama svijeta, naši studenti ne mogu imati dodatni izvor sredstava ili raditi praksu tokom studija.
Završetkom fakulteta pred mlade osobe postavlja se dodatna barijera u vidu pripravničkog staža. Riječ je o zakonskoj konstrukciji koja ima za cilj da uspori nadolazeću radnu snagu i time joj onemogući da aktivno konkurira trenutno zaposlenima, naročito onima u javnom sektoru. Zbog toga zaposleni u ovom sektoru imaju najbolju sindikalnu organizaciju jer upravo sindikati čuvaju njihove interese nauštrb interesa nezaposlenih.
Cijena rada
Utjecaj sindikata je negativan jer, kako je to odlično formulirao nobelovac Paul Samuelson, sindikati dižu cijenu rada, ali pri tome povećavaju nezaposlenost. Upravo vještački uspostavljena cijena rada predstavlja jednu od barijera pri zapošljavanju nove radne snage. To objašnjava paradoks da u državi s dvije trećine nezaposlenih mladi osoba postoje javne kompanije gdje je prosječna neto nadnica 1.600 KM.
Na kraju, rješenja postoje i podrazumijevaju liberalizaciju i deregulaciju tržišta rada, uz smanjivanje fiskalnih opterećenja. Najveći dobitnici datih rješenja predstavljaju mladi i armija od stotinu hiljada nezaposlenih u našoj državi. S druge strane, gubitnici su svi oni koji nezasluženo i uz pomoć barijera, sindikata, nameta i drugih zakonskih manipulacija, čuvaju svoja radna mjesta. Kao društvo moramo odgovoriti na ne tako jednostavno pitanje – na čiju stranu stati?
Visoki nameti
Ako zanemarimo obrazovanje i tržišne barijere, ostaju nam visoki nameti na rad, što je karakteristično za BiH, gdje je rad preopterećen u odnosu na kapital i potrošnju. Ovo se nastoji izmijeniti kroz aktuelne reforme, ali imamo li političke hrabrosti da prvo reformiramo rashodovne, a tek onda prihodovne strane našeg fiskalnog sistema.
