Slobodan i Milka Đukić, bivši radnici tekstilnog giganta za proizvodnju trikotažnog rublja „Itris" Srbac, nakon propasti fabrike odlučili su da u porodičnoj kući u Sitnešima, a potom u Robnoj kući „Sava" nabave mašine.

Zaposlili su tridesetak radnica šivačica i nastavili s proizvodnjom nadaleko poznatog veša.

Proizvodnja se širila, a nakon kupovine oko 5.000 kvadratnih metara poslovnog prostora u objektu bivšeg „Itrisa" stekli su se uvjeti za organiziranje potpuno zaokružene vlastite proizvodnje u firmi „Dijana tekstil".

- Stasali smo u snažnu porodičnu firmu u kojoj supruga rukovodi pogonom za izradu konfekcije, kćerka Dijana se bavi finansijama, sin Duško je direktor, snaha Sanja je zaposlena u računovodstvu. Imam veliku radost u mom domu, dvogodišnju unuku Mihaelu - kaže vlasnik Slobodan i dodaje da je za sada zaposleno 60 radnika, što je tek 10 posto kapaciteta fabrike.

Kaže da je veliki problem u tekstilnoj industriji nerazumijevanje vlasnika pogona da se udruže jer ih zatvorene u svoje ograde niko ne primjećuje. Dodaje da danas brojni tekstilni pogoni rade lon poslove za firme u Austriji i Njemačkoj, šijući skrojene artikle po nepovoljnim cijenama koje teško mogu pokriti troškove rada.

Radnici redovno primaju plaće, državi i fondovima se plaćaju obaveze. Strategija firme je da se brendira ime, a ne pojedinačni proizvodi.