Subotnji Kongres SDP-a, osim međusobnih kritika i samokritika, suočavanja s greškama počinjenim između dva kongresa, planova za oporavak stranke, nije mogao proći bez demagoške priče pojedinih dugogodišnjih kadrova SDP-a, čiji su (ne)rad i demagogija ovu stranku skoro obezglavili, a ideju socijaldemokratije srozali na najniži nivo.
Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte, pokazao je da ni za jotu nije maknuo od priče koju je svojevremeno pričao u SDP-u. U svojstvu gosta i budućeg ujedinitelja ljevice, to jest povratnika u krilo partije koju je napustio, poručio je da BiH „nikad nije bila bliža da se podjeli“, i to, kako je kazao, čak i administrativno „u tri etnička tora ili cjeline“.
- Na nama i na vama je odgovornost da to zaustavimo, da branimo tekovine ZAVNOBiH-a... - poručio je Komšić. Tipično za Željka!
Baš kao da je u proteklih dvadesetak godina Komšić sjedio na čelu udruženja ljubitelja piva, a ne osam godina bio član Predsjedništva države, četiri godine vodio najveću sarajevsku općinu, bio ambasador države i uporedo sa svim ovim funkcijama sjedio u vrhu SDP-a, partije koja je dva puta osvajala vlast u zemlji.
To što je promijenio stranku, ne znači da ne treba odgovoriti biračima šta je svih ovih godina dok je sjedio u vlasti, radio da zaustavi podjele i torove kojima nas ponovo prepada. Uz sve vrline koje, kako neki smatraju, Željko Komšić kao čovjek ima, neko mu mora reći da mu je demagogija od subote stara koliko i njegova politička karijera.
Posebno jer isti Komšić i njegova stranka još sjede u vladajućoj koaliciji, kontroliraju budžete, voze službene aute i troše državni novac. Sve to bi, očito, u napadu politikantstva, on želio zadržati, a preuzeti i privilegiju da kritizira bez odgovornosti i glumi zabrinutu opoziciju. Njegova demagogija, većinom od Bošnjaka, već je jednom na lijepe oči kupljena, ali građani ništa osim razočarenja i kukavičluka nisu dobili.
