BIH

SJEĆANJE NA HEROJA IZETA NANIĆA: Bog ga je uzeo da ne gleda ono što proživljavamo danas

Legendarni Izet Nanić danas bi napunio 50 godina

M. DEDIĆ

4.10.2015

Sada bi moj Izet imao 50 godina.Bio bi u najvećoj snazi muškarca, majci na ponos, djeci i supruzi na ljubav i rahatluk, Bosni na čast. A već 20 godina leži  u kaburu... Ovako zbori  Rasima Nanić, majka rahmetli heroja Izeta Nanića, legendarnog  komandanta 505. viteške bužimske brigade. Poginuo je 5. avgusta 1995. godine  u borbi sa već razbijenim četnicima  na teritoriji Republike Hrvatske , rat  samo što nije stao. Banalna smrt heroja i   magičnog vojskovođe, čehre Božije svjetlosti koja je u jednom dramatičnom trenutku obasjala Krajinu i njeni zraci biju i danas u slobodi krajiških gudura, sela i gradova. Izet Nanić je na blistav način  završio ratni zadatak, sačuvao Bužim i Krajinu  i Božijom milošću  stao na čelo bataljona  od 506  bužimskih šehida. Do vječnosti.

- Sanjam  ga često , nema ni sedam dana,  sanjam obojicu, i Izeta i Nevzeta, leže  preda mnom   na dušeku, lijepi , ništa ljepše od njih nema. Nevzet u plavoj , Izet u bijeloj košulji, obojica  u  riflama. Raširila  majka ruke, ljubim ih i grlim  i pitam, draga djeco moja, bole li vas rane?  Kažu mi uglas,  „ ne bole ,mama“... u tome se probudim...Teško je to sine, nema veće boli za čovjeka, za majku, ali  molim Allaha dragoga da budem pri sebi, da mi ostavi pamet- riječi su majke rahmetli  heroja.

Slike na zidu

Rasima nas   dočekuje  vedro   u porodičnoj idili sa  Mujagom i njegovom porodicom,  najmlađim od sedam sinova  koliko je izrodila , ali ne krije  slabost majke  za izgubljenim  sinom za kim je plakala cijela Bosna.  Sinom na  koga je hiljadu godina  čekala  BiH,a rodila ga ona.Rasima   i suprug, rahmetli Ibrahim ,  podizali su djecu, učili ih radinosti i poštenju, školovali,  spremali za život.Na zidu jedna  slika rahmetli sinova Izeta i Nevzeta , druga Izeta i rahmetli  Alije Izetbegovića, radovi akademskog slikara Mehe Čauševića. Sve govore.  Starica Rasima grli unuka Izeta Nanića, prvu rođenu mušku glavu  nakon pogibije legendarnog sina. Mladi Izet Nanić  slika je i prilika slavnog amidže. Jedan je od 16-ero unuka.

-Malo ženice, malo službice i to je to, govorio je rahmetli otac  - prisjeća se Mujaga Nanić, diplomirani inžinjer građevine zaposlen u Općini Bužim. Svi su završili fakultete. Rahmetli Izet i Hazret vojnu akademiju, rahmetli Nevzet i  Osman  brodostrojarstvo, Nijaz je magistar informatike,a Arif  doktor pravnih nauka. Ali, Izet Nanić...sa samo 29 godina koliko je proveo na Planeti, miljenik  Boga  i dunjaluka, komandujući  505. bužimskom viteškom brigadom  koja nikada i nigdje nije ni za pedalj uzmakla ni četniku ni autonomašu , još za života postao je legenda i mit.

-  Ibrahim ga odgovarao, nemoj sine uzimati vojsku u svoje ruke. Ali, kad poginu Nevzet u junu 1992. godine to mog Izeta naprosto slomi.Rekao nam je „ja ovo uzimam u svoje ruke, ako Bog da, do konačne pobjede.Nemojte me skretati sa ovog puta  – prisjetila se majka sinovljevih riječi.

izet-nanic-11

Nanić bio na čelu otpora agresiji

Ponos Bužima

- Eto, tu gdje sjediš, sine, sjedio je rahmetli Predsjednik Alija 10 dana nakon pogibije mog Izeta. Ovako Alija, a ovako reis Mustafa ef. Cerić. „Majko, budi sretna , budi ponosna, Allah je njega dao u pravi čas! Da Izeta nije bilo, ne bi bilo ni Krajine ni Bosne. Krajina je bila kičma Bosne, da se ona  prelomila, ne bi bilo ni Bosne“ ,a la rahmetile  -sjeća se Rasima Nanić  posjete rahmetli  Alije Izetbegovića.

Bužim u ratu i nakon rata, posebno ratnici  skoro religiozno  drže do svog neprežaljenog komandanta.Bog pa Nanić,važilo je  u ratu, važi i danas.  Na jednom betonskom zidu  u centru Nanićev portret sa ljiljanima i stihovi  „Dok postoji ovog svijeta , zaklinje se 505-ta, ako Bog da, biće naša BiH“. Snažnije  od betona, jače od dijamanta  i danas govori šta je za nekadašnju kasabu  i krupsku mjesnu zajednicu učahurenu  među stotinama visova značio i znači  Komandant  i njegovi borci.   Sead Jusić  komandant  505. nakon Nanićeve pogibije kaže  da je odgonetao i tokom rata nevjerovatnu moć toga mladog čovjeka,koji bi da je danas živ, bio neprocjenjiva vrijednost Bosne  i došao samo do jednog zaključka, istog kao i rahmetli Alija Izetbegović.

- Izet Nanić  je dar Božiji ovom narodu, da bude,  dođe u najkritičnije vrijeme ovog naroda, ne samo Bužima nego cijele Krajine   i kada je svoju misiju od Boga zadanu da nas organizuje i povede u  pobjede  izvršio,  Bog dragi ga je iz milosti uzeo sebi  da ne doživljava sve ono što ćemo mi doživljavati u ovodunjalučkom glibežu- kaže Jusić. Podsjeća da je ratno ime  velikog heroja  kada  se javljao  motorolom  bilo „Igman“.  Cijeli rat.

- Kada čuješ  „Igman“ kad on pozove , nije bilo toga ko se ne odaziva i ne izvršava  zadatak.Bog mu dao takvu moć. Nije to bilo iz straha , već više zbog autoriteta , znali smo da se on lično žrtvuje i dan i noć. A zašto „Igman“? Nije to slučajno , to je simbolika ,presonifikacija Bosne , Igman u Krajini, u Bužimu , srce Bosne na zapadnim  obroncima države.Ovdje se Bosna  najžilavije branila, a Nanić je bio  ogromni gromobran patriotizma   koji se nadvio nad  napadnutom Krajinom – opisuje bivši ratnik. Podsjeća da je Izet Nanić  vizionarski podržao formiranje srednje škole u Bužimu,a potkraj rata isturenog odjeljenja bihaćke Pedagoške akademije.Govorio je  „odbranićemo se, dobićemo rat,ali uništićemo  našu mladost   ako ostane nepismena...“ .

sead-jusic

Jusić: Izet je Božiji dar ovom narodu

Zlatni ljiljan“ Šefik Veladžić,  Nanićev vršnjak iz vojnih škola,  u ratu komandant Jurišnog bataljona ,  spreman je braniti  tezu pred najvećim vojnim znalcima da ,da nije bilo Nanića i 505-te, da Unsko-sanski kanton  ne bi ostao u ovom obliku,a pitanje   je da li bi opstao i tzv. bihaćki džep.

- Gledajte, u februaru  1994. četnici su na prilazima Bihaću, iznad centrale Kostela na Spahićima, padaju linije. Tada Nanić naređuje i i iz Bužima kreće 18 vodova  vojnika  na Spahiće. A mi u to trenutku  držimo 50 km front od Bosanske otoke do Radića mosta  prema Vrnograču i Velikoj Kladuši. Sprečavamo četnike da tu presijeku Kanton na pola- pominje jednu od nebrojenih akcija i epopeja Nanićeve  „gerile“.

Pa akcija „Breza '94“ kada je ratni zločinac Ratko Mladić koji je lično rukovodio operacijom ranjen i pobjegao glavom bez obzira i „usranih gaća“ . Ili briljantnu operaciju „Munja '93“¸, biser vojne taktike ,  kada je bez znanja  Komande  Petog korpusa(!?)  oslobođeno  10 kilometara teritorije , likvidirano 69  četnika,  četiri zarobljeno  i zaplijenjena ogromna količina  municije i naoružanja. U intervjuu   za naš list prije dvije godine  tadašnji komandant Petog korpusa brigadni general Ramiz Dreković, priznao je da je golobradom 27-godišnjem komandantu 505-te toliko vjerovao da je bez znanja ostalih iz Komande korpusa  dao 100.000 metaka  i čekao ishod operacije !?

- Pa zamislite vi to, komandant brigade  u 27. godini! Kome biste vi danas sa 27 godina mogli dati odjeljenje vojnika   !? Pa momci  u tim godinama  se ne mogu brinuti o  sebi, nažalost, roditelji se brinu o njima,a Izet Nanić je vodio ponajbolju jedinicu u Armije RBiH- ponosito govori Veladžić i konstatuje  „svi smo bili zamjenjivi ,ali on nije“. Veladžić  sa tugom koju ne brišu ni dvije decenije pamti šok kada je čuo da je Komandant poginuo.

- Tragedija  je to, nemjerljiva! Takav čovjek se više nikada neće roditi. Kada smo svi trebali da osjetimo slast pobjede , doživjeli smo šok koji se ni tada ni danas   ne  može opisati riječima. Da mjesec  i po prije kraja rata   ode  tako neprikosnoveni ključ odbrane  Bužima i Krajine nego i Bosne!? Jer , ne treba nikada smetnuti sa uma, Krajišnici su vezali pet četničkih korpusa i sprečavali cijeli rat da se spoje četnici u Kninu i Banjoj Luci.Da su nas pokorili, ne bi bilo ni Bosne,a ni Hrvatska vojska  nikada ne bi došla u situaciju  da izvede operaciju „Oluja“ .U tome je i veličina rahmetli komandanta,  generala i heroja BiH Izeta Nanića – kaže na kraju Šefik Veladžić.

Biografija

Izet Nanić rođen je u Bužimu 4.oktobra 1965. godine.Srednju vojnu školu završio je u Zagrebu 1984., Vojnu akademiju u Zagrebu 1987.godine.Godine 1992. Formirao je 105. udarnu bužimsku krajišku brigadu, kasnije čuvenu 505. vitešku motorizovanu brigadu koja je izrasla u najelitniju jediniciu Armije RBIH.Poginuoje 5.avgusta  1995. godine u rejonu Ćorkovača. Odlikovan je za života ratni priznanjem  „Zlatni ljiljan“  1994. godine,a posthumno 1998.godine  dobio Orden heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog  generala. Iz braka sa Safijom dobio je troje djece kćerku Izetu i sinove Nevzeta i Ibrahima.

Predsjednik i heroj

U Bužimu među 17.000 ljudi nema nijednog koji ne zna da je lično Izet Nanić  u zimu 1995. godine u najgoroj ratnoj pošasti,  kada je dnevno   na Autonomiji ginuo jedan borac 505-te, zvao rahmetli Predsjednika Aliju Izetbegovića i tražio da Bužim dobije status općine!? Znao je i osjećao-ako je tada ne dobiju neće nikada. Predsjednik nije odbio Heroja, možda najvećeg koga je rodila Bosna.

Nanina mahrama

Sehad Alešević, ratni pratilac rahmetli Nanića, ispričao nam je detalj   koji govori sve o ugledu, poštovanju i veličini  mladog komandanta Izeta Nanića.

- Bilo je to na Kamenici kod Bihaća, svi su komandanti bili tu sa  komandantom   Korpusa.Jedna nana prišla nam je i pitala  „ko je Nanić“ . Kada su je odveli  pred komandanta rekla je:

- Dragi moj sine, nisam muško da skinem  kapu, skidam ti mahramu“. Neka te  dragi Allah čuva!

Noćni desant na Autonomiju

Nanićevi heroji su za  samo jednu noć u borbama prešli 21 kilometar  i tim nevjerovatnim noćnim „desantom“  osvojili Veliku Kladušu i potukla u „Drugoj Autonomiji“   Babine izdajnike. Američki generali iz NATO-a ocijenili  su 505. bužimsku vitešku brigadu  najboljom pješadijskom jedinicom  na Balkanu.

Ratne pobjede

Oganj '92, oktobar 1992.-osvajanje Ćorkovače, oslobađanje 50 kvadratnih kiolometara   teritorije BIH  i zaposjedanje državne graice sa Republikom  Hrvatskom u dužini od 10 kilomatara.Ove linija nikada nisu pale.

Munja '93, janaur 1993.- oslobođeno 10 km teritorije , spriječeno  četničko granitiranje Dorbog Sela, likvidirao 69, zarobljena 4 četnika

Breza '94, septembar 1994.- ranjavanje ratnog zločinca Ratka Mladića, potučene elitne jedinice Vojske Republike Srpske (VRS) Panteri, Mauzeri, bataljon VP  1.krajiškog korpusa, bataljoni 6.sanske, 5. Kozaračke i 43.prijedorske brigade, likvidirano   360 četnika, veliki ratni plijen, zaplijenjen  i tenk T 55, izlazak na graničnu liniju  Ćorkovača- Makarovača-Ćulumak –Ravnice, propao plan presijecanja Bihaćkog okruga i spajanja dviju sprskih „država“  RS i Srpske Krajine

Lisica/Trokut '95- zaplijenjena PRAGA, protiavonski to, minobacači 82 mm i 60 mm, pješadijsko naoružanje i municija 

Surova poruka statistike

O razmjerama  ratnih uspjeha i gubicima 505. bužimske viteške brigade statistika je  neumoljiva i surova. Tokom cijelog rata poginulo je 506 boraca ove brigade   na čelu sa svojim komandantom. Samo u borbama protiv   Autonomije stradalo je 286 Nanićevih vitezova, više nego protiv  četnika!? Poređenja radi ,Tuzlanski kanton  je tokom rata imao  830 poginulih.