Kada nekog fudbalera ne ide, često čujemo da je nemoguće kako je najednom zaboravio igrati. Koliko je bitno da je neko psihološki rasterećen, da mu ljudi, trener, suigrači vjeruju, pokazuje nam primjer Vedada Ibiševića - čovjeka koji je postigao najznačajnije golove za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine u posljednjem desetljeću.
Vedo je dolaskom u Hertu iz posrnulog Štutgarta pokazao da još nije igrač za otpisivanje, a najbolja potvrda toga su jučerašnja dva gola s kojim je stigao do cifre od tri ove sezone.
Berlinski klub torpedirao je Hamburg, slaveći 3:0, a popularni Vedator svoj neupitni golgeterski kvalitet pokazao je za 119 sekundi. Njega kad ide, onda baš ide, kad ne ide, ne ide.
U ovim trenucima njegova forma je nešto što predstavlja melem na ranu selektora Mehmeda Baždarevića, ionako izranjavanog generalno lošom formom većine glavnih igrača te dodatno uzdrmanog nemogućnošću da u odlučujućim utakmicama kvalifikacija za EP 2016. računa na udarnu iglu Edina Džeku. Možda je baš sudbina da u ključnim utakmicama preporođeni Ibišević ponovo uzme stvari u svoje ruke.
