U ekskluzivnom intervjuu za "Avaz", ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić govorila je u Njujorku otvoreno o svojim ambicijama da postane prva žena – generalna tajnica Ujedinjenih naroda. Najavila je da će službeni Zagreb do kraja godine, bez obzira na rezultate izbora, imati samo jednog kandidata za mjesto novog čelnika UN-a, te da će to biti ona, a ne ambasador Hrvatske u Indiji (Amir Muharemi) – s čijim imenom za hrvatskog kandidata za generalnog sekretara UN-a je već izašla opozicija.

Pusić se osvrnula i na odnose u regionu, izbjegličkoj krizi i svađi između hrvatskog i srbijanskog premijera Milanovića i Vučića i analizirala je i odnose Zagreba i Sarajeva.

Stav regije

Neki kažu da vi zapravo još niste zvanični kandidat: Jeste li vi dakle kandidat Vaše vlade?

- Jesam!

Ali, na pitanje, koga će službeno Sarajevo podržati za novog čelnika UN-a, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, ovdje u Njujorku mi je rekao da još nema zvaničnih kandidata, pa nije fer da se Bosna i Hercegovina već sad o tome izjašnjava?

- Gospodin Čović je očito imao svoje informacije. Dakle, dva su zvanična kandidata, ali iz regije. Vuk Jeremić je dobio podršku svoje i ja podršku hrvatske vlade. Nova procedura ide tako da predsjednici Generalne skupštine i Vijeća sigurnosti UN-a trebaju napisati zajedničko pismo (svim) državama članica UN-a, a onda vlade kandidiraju svoje kandidate. No, nije čak nužno da kandidate predlažu vlade, jer se ljudi mogu drugim mehanizmima kandidirati (nevladin sektor – op.a.), iako je uobičajeno da to čine vlade na tu funkciju. Nakon toga se od kandidata koji imaju podršku svojih vlada pravi lista – i oni će se ovaj put predstavljati pred Generalnom skupštinom, ako to kandidati žele dobrovoljno.

Hoćete li se vi predstaviti u UN-u i znate li kad će to biti?

- Svakako, ja ću se sigurno predstaviti u UN-u. Mislim da je to ogromna prednost i da sama procedura kroz to postaje zanimljiva. Ona znači i promociju države odakle kandidat dolazi, kao i predstavljanje dotične osobe. Što se tiče vremena, niti oni (UN) još ne znaju kad će biti ti termini. Pismo iz UN-a ići će vjerojatno ovog oktobra ili početkom novembra. Uglavnom, želja je da se do decembra napravi ta lista kandidata. A da li će to uspjeti ili ne to je drugo pitanje. Za sada je takva namjera i, onda bi, nakon toga bilo predstavljanje pred Generalnom skupštinom UN-a.

O promjeni vlasti

Ipak, šta ako u novembru dođe do promjene vlasti u Hrvatskoj; može li nova – recimo HDZ vlada odlučiti da kandiduje nekog drugog, a ne vas. Bilo je naznaka da oni imaju svog kandidata: Je li vaša kandidatura neuvjetovana eventualnom promjenom vlade poslije izbora?

- Ne razmišljam o mogućnosti promjene vlade u Hrvatskoj, ali sve ovo (pisma iz UN-a koje će uputiti u Zagreb – op.a.) će se dogoditi prije izbora.

Hoće li Hrvatska na kraju imati dva kandidata za generalnog sekretara UN-a?

- Ne. Imat će jednog. Nema šanse da ima više od jednog kandidata sa ovom procedurom.

S obzirom da se u posebnoj rezoluciji UN-a za to mjesto preporučuje žena – kakvi su izgledi da se to dogodi?

- Ni to nije u kamenu zapisano, da po prvi puta generalni sekretar UN-a bude žena. Očito glavni kriterij za izbor novog čelnika ili čelnice UN-a nisu ni “regija”, ni “žena”. Ali, jeste više “žena” nego “regija”, jer oko prvog postoji veći konsensus nego oko “regije”. Dakle to su dva elementa koja su sada na stolu i koja svakako daju određenu komparativnu prednost u odnosu na kandidatkinje iz druge regije i muške kandidate. Ali, ne mislim da će to biti odlučujuće.  Ukoliko se stalne članice Vijeća sigurnosti (SAD, Britanija, Francuska, Rusija i Kina) ne budu mogle složiti oko jednog kandidata koji udovoljava ove uvjete, onda će to biti neko iz druge regije ili muškarac. Ništa se dakle ne isključuje.

Namjeravate li lobirati u regionu tražeći pomoć od BiH koja za sad jedina nema svog kandidata za čelnika UN-a, i od drugih zemalja, koje nemaju svoje pretendente za tu funkciju?

- Svakako ću razgovarti sa cijelim nizom zemalja, i u ovom trenutku je ključno razgovarati naročito sa stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a, koje imaju pravo veta. Jer, ukoliko postoje naznake ili ideje da bi neka od stalnih članica Vijeća stavila veto na nečiju kandidaturu – onda uopće nema smisla ići dalje.

Jeste li vi već počeli razgovarati sa njima i imate li indicije da su vam neke stalne članice Vijeća sigurnosti naklone?

- Da počela sam te razgovore i imam te indicije.

Koje su vase komparativne prednosti u odnosu na kolege i kolegice iz iste regije?

- Mislim da će to biti kvaliteni kandidati, po onome što čujem. Razmišlja se još i o Kristalini Georgijevoj iz EU, to je odlična kandidatkinja (iz Bugarske). No moje su prednosti je kombinacija iskustva u nevladinom sektoru, akademskoj zajednici – i politici u užem smislu. Tu je i dugotrajni angažman u domenu ljudskih prava, u različitim formama i rad s različitim diskriminiranim skupinama, uz uvođenje novog koncepta razvojne saradnje u hrvatsku vanjsku politiku kao instrumenta međunarodnih odnosa. A to je po mom mišljenju jedan od ključnih komunikacijskih instrumenata među državama  – naročito bogatijim i siromašnijim državama, kao dvosmjerni kanal i jedan koncept na kojem mi radimo u barem četiri pet zemalja svijeta, poput Afganstina, Burme i Angole.

To je za jednu malu zemlju kakva je Hrvatska dosta razvili taj koncept. Tu je ii zalaganje za kombinaciju mirovnih-vojnih snaga i razvojnih projekata u zemljama u kojima je rat i naručito u postkonfliktnim situacijama, gdje mirovne snage nisu dovoljne nego je potrebna i ova razvojna komponenta, što je defakto instrument međunarodne sigurnosti. To su neki elementi koji karakteziraju moju karjeru i moj angažman i projekte s kojima se bavim. Oni mogu biti prednost, iako će se sigurno drugi ljudi pojaviti sa nekim svojim idejama, ali nema puno ljudi koji u sva tri ova segmenta, civilnom  – godinama radili aktivno.

Kako kao hrvatska ministrica vanjskih poslova i kandidatkinja ze čelnicu UN-a kako doživljavate ovu krizu sa izbjeglicama sa Bliskog istoka i kako bi ste je pokušali riješiti - regionalno i šire?

- Mislim na tri koraka, a ovdje, u UN-u smo dosta razovarali oko toga. Ja sam o tome govorila i u okviru naših evropskih sastanaka. Prvo je neposredna reakcija na izbjegličku krizu i pomoć državama kroz koje izbjeglice prolaze da bi taj tretman bio ljudski, normalan i pristojan. Pokazalo se da je taj tretman vrlo različit od zemlje do zemlje, od jedne do druge članice EU. To je neka vrsta neposredne reakcije. Druga, gotovo isto neposredna, koja se već događa je činjenica da treba sjest i razgovarat o tom problem sa Turskom, ali naravno sa Jordanom i Libanom. Tamo je najveći broj izbjeglica. Turska tvrdi da je primila dva miliona izbjeglica. No, u UN-u sam čula podatak da se radi o čak 2,5 miliona izbjeglica na teritoriji Turske, pri čemu je manji dio u izbjegličkim logorima, a veći dio de-facto u gradovima i po cjeloj Turskoj. Po njenim računicama, Turska je potrošila nešto preko 7 milijardi dolara na zbrinjavanje izbjeglica. S druge strane, uz nešto lijepih riječi, nije bilo baš puno pomoći Turskoj. Čini se da je negdje 470 miliona dolara u ukupnoj pomoći dobila iz vana, a sve ostalo snosi sama.

Kakva pomoć treba Hrvatskoj i Srbiji kuda protiče te izbjegličke rijeke i, kakva Bosni, ako u nju krene val izbjeglica sa Bliskog istoka?

- Treba prvo pomoći Turskoj, utoliko da Turska zaustavi taj val koji ide prema regiji. Kad se zaustavi val koji ide prema našoj regiji - nama pomoć više ne treba što se izbjeglica tiće. I treći korak je da treba iskoristiti ovu zimu da se nađe način da se prekine rat u Siriji. O tome se sad upravo razgovaralo na Vijeću sigurnosti. Sudjelovala sam u toj raspravi koja je bila vrlo, vrlo intenzivna i posjećena i, kojom je predsjedavala Ruska Federacija. Govorili smo u prvom redu ko su akteri koji sudjeluju u dogovoru oko prekida rata i prekida ubijanja u Siriji.

Svi mi iz naše regije znamo da prekid rata ne znači još mir, ali prekid rata je važan prvi korak. Tek onda slijedi mir, stabilnost – negdje daleko u budućnosti. Ali ovaj prvi korak treba napraviti do proljeća slijedeće godine. Ako se prekine val izbjeglica u Evropu onda ne treba pomagati nikom ništa. Unutar EU postoje fondovi koji mogu pokrit ovo što je do sada odrađeno. Naime, fenomen ovog vala je da apsolutno sve izbjeglice koje dolaze žele otići u Njemačku.

Govori se da bi izbjeglice mogle biti preusmjeravane prema BiH?

- U Bosni i Hercegovini ih još nema i nadam se da ih neće ni biti, jer BiH nije na toj trasi. Izbjeglice koriste kao tranzitne zemlje Grčku, Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku, Mađarsku i Sloveniju, a donekle čak i Austriju. U Hrvatskoj su zaista pristojno primljeni…

A jesu li, ipak napravljene neke greške i šta bi, iz dosadašnjeg iskustva trebalo drukčije uraditi u vezi prijema izbjeglica i njihovog prolaska dalje?

- Nema ništa što bi trebalo drukčije odraditi. U situaciji u kojoj 1,500 ljudi prelazi (u Hrvatsku) preko granice, na sat – odrađeno je sve kao što treba ii najbolji mogući način. Ljudi su uglavnom htjeli prespavati jednu ili nijednu noć; htjeli su zdravstvenu zaštitu – neku medicinsku pomoć, hranu, malo se odmoriti i najčešće odmah ići dalje u Madarsku, Sloveniju i Austriju.

Odkud onda one teške riječi između premjera Milanovića i Vučića, i još one Orbanove izjave?

- Mađare neću komentirati. Oni grade svoje zidove i ograde i zaista po mom mišljenu - to je neprimjerena reakcija. A što se tiče ovih rasprava između hrvatskog i srpskog premjera, one su se odnosile na činjenicu da su ogromnom brzinom iz Srbije transportirali sve izbjeglice na hrvatsku granicu. Mi to, naprosto nismo bili u stanju zaprimati, čak ni registrirati, jer nakon što vam 1000 ljudi počne prelaziti granicu svaki sat (to je nemoguće), ali bar ih trebate prihvatiti i pomoći im. S takvom brzinom ulazaka to nismo stigli sve rješavati. Zahtjev je bio pa i dogovor, da će jedan dio tih ljudi biti transportiran na mađarsku, a jedan dio na hrvatsku granicu, da bi se, naprosto podijelio posao. Međutim to se nije događalo, pa su svi dalje dopremani na hrvatsku granicu, i od toga je onda nastao cijeli ovaj incident i rasprava između hrvatskog i srpskog premjera, ali ništa suviše dramatično.

Kada je riječ o odnosima Hrvatske i BiH, da li su sada prevaziđeni problemi oko vaše zabrane mlijeka iz BiH u EU, ili se tu još može očekivati razmjerica?

- To je vezano za jedan širi problem “tradicionalne trgovine”. To doduše rješava Evropska unija, a ne samo Hrvatska, jer se to odnosi na sve zemlje EU. Ali, pošto je riječ o mlijeku, u praksi se to odnosi i na Hrvatsku, jer ona je ta koja ima tradicionalnu trgovinu sa BiH.

Izvoz mlijeka

Ali, da li to znači da po tom konceptu “tradicionalne trgovine” BiH mora prvo otvoriti svoje tržište za sve hrvatske proizvode iz te oblasti?

- Postoji određeni broj proizvoda koji podpadaju pod tu tradicionalnu trgovinu, jer su tradicionalno išli na iz Hrvatske u BiH. Po evropskim pravilima mi smo se prilagodili (prema tradicionalnoj trgovini) isti dan kad je Slovenija ušla u EU. Po tim pravilima postoji određeni broj godina po kojem se na isti način može izvoziti u BiH. Na to BiH nije pristala, pa su tako nastale ove trgovinske razmjerice i prepirke, i iz toga onda proizvodi kao mlijeko i cjeli niz stvari.

Je li se to smiruje, da li je prevaziđeno?

- Pa smiruje se, ali dok ne riješimo to pitanje tradicionalne trgovine stalno će biti ovih poteškoća. Sve što nije dobro, naročito oobzirom na činjenicu da de-facto BiH ima jedino Hrvatsku, koja je vuče prema EU i koja je osmislila cijeli novi pristup, a koju su prihvatile Velika Britanija i Njemačka i afirmirale ga kao pristup EU. Taj pristup je omogućio BiH da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU i uopće krene na taj put.

Jeste li zadovoljni kako u Sarajevu shvataju tu činjenicu, da je pored Brisela, za BiH drugi najvažniji grad u EU upravo Zagreb? Ko su kočničari u BiH?

- Pa ne znam. Ja se nadam da razumiju, što se nas tiče. Ne znam ko u Bosni i Hercegovini koči oko Evropske unije, ali znam kako je to izgledalo u Hrvatskoj. U svakoj zemlji, pogotovo u našoj regiji, uvjek ima onih kojima je bolje i lakše loviti u mutnom. Oni misle da je EU uvodi previše reda i možda pretjeruje u svojim očekivanjima. Nešto reda uvodi, to je činjenica i svakako je teže i kompliciranije loviti u mutnom nego bez Evropske unije. Ti će uvjek biti protiv napredovanja BiH, ili Srbije ili bilo koje druge zemlje regije prema EU, kao što su bili protiv napredovanja Hrvatske. Oni misle -- šta će nam još ta komplikacija kad nam je ovako dobro, slobodno nam je i niko nas ništa ne pita. Međutim za većinu ljudi to nije najbolje rješenje, jer za većinu je puno bolje riješenje da su stvari malo transparetnije, da funkcioniraju po nekim unaprijed definiranim pravilima, da te svako malo neko ne može prevariti, oteti tvornicu, neku firmu, umjesto da se zna malo više reda. Zato je ta EU korisna, iako je daleko od nekog savršenstva. Ali, malo više reda, što je za nas u regiji važno – otvara više prostora onima koji bi htjeli, da stvari, ipak funkcioniraju po nekim pravilima.

Hoće li onda Zagreb ostati uz BiH na njenom putu ka EU insistirajući na tim pravilima?

- Što se Hrvatske tiće, bez obzira na sve, Hrvatska prepoznaje svoj interes, t.j. interes svoje sigurnosti i stabilnosti i u tome da Bosna i Hercegovina napreduje prema evropskim reformama.

Ništa nije u kamenu zapisano

Kakav ćete vi generalni sekretar UN-a biti i koje su vaše prednosti u odnosu na druge kandidate iz regiona?

- Zavisi ko će biti kandidati. Recimo, Irina Bokova (generalna direktorica UNESCO-a) iz Bugarske, a Srđan Kerim iz Makedonije koji isto tako ima formalnu odluku svoje vlade, a bit će sigurno još kandidata (Danilo Turk, iz Slovenije). Bilo bi dobro da se postigne konsenzus da regija Istočne Evrope ima svog kandidata i budućeg generalnog sekretara, koga nikada do sada nije imala. To ne znači da je u kamenu zapisano da to ne bi mogao biti neko drugi, ali znači da bi kandidati odatle imali određenu prednost.

NATO skeptici mogu mirno spavati

A šta je sa ulaskom BiH u NATO?

- Ja bih voljela da BiH postane članica NATO-a. Međutim, svojim kolegama iz BiH, što se toga tiće – uvjek kažem, da je ovo aktiviranje MAP-a (Membership Action Plan) -- toliko daleko od NATO-a…

Gospodin Čović (predsjednik bh. Predsjedništva) mi je rekao da bi aktiviranje NATO akcijskog plana za BiH moglo uslijediti do nove godine?

- Aktiviranje MAP-a je toliko daleko od članstva u NATO-u, da to još uopće nije nikakva odluka. S time Bosna i Hercegovina sebi samo daje šansu, da za određeni broj godina – kad eventualno dobije pozivnicu za NATO, može odlučiti hoće ili neće. Ovo aktiviranje MAP-a je samo osiguravanje sebi prava na odluku o ulasku u NATO, u budućnosti. Ako se MAP ne aktivira – niko više neće BiH pitati hoće ili neće. Ako se MAP aktivira, ne znači da je BiH u NATO-u. Znači samo da je zadržala pravo da za pet ili ne znam a koliko godina – odluči da li želi ili ne želi u NATO, a ne da se ta mogućnost odreže odmah, sada. Dakle, oni koji su skeptični prema NATO-u, ne trebaju se plašiti da odluka aktiviranja MAP-a.