Ako je sve što se u našoj zemlji zbivalo zadnjih dvadeset i pet godina bilo u znaku podjele, ako smo se dijelili nacionalno, politički, državno, regionalno i na svaki drugi način i ako je ukupan rezultat euforije dijeljenja donio nulu, čak i više od nule, ako nam je donio negativan rezultat, čak ozbiljno vraćanje unazad u smislu historijskog ranga našeg načina postojanja i kvaliteta vođenja javnih poslova, tada je konačno vrijeme da pokušamo stvari pogledati iz drugog, suprotnog ugla, a to je ugao sinteze, povezivanja, ujedinjavanja i dosezanja nivoa političkog mišljenja i djelovanja koje je sposobno da nađe solucije za  bezizlaz u koji smo dospjeli slijedeći logiku podjele i podijeljenosti kao osnove programiranja našeg ukupnog razvoja kao države i kao političkog, ekonomskog i kulturnog prostora.

Izlazak iz krize

Konačno je došlo vrijeme kada je politički zločin, ali i zločin mišljenja, baviti se kalkulacijama i spekulacijama, voditi politku ko će koga i kako prevesti žedna preko vode, ponašati se u sferi odnosa moći i vladanja kao da se radi o pravu raspolaganja javnim institucijama i dobrima kao privatnom svojinom dobivenom iskorištavanjem nacionalne katastrofe u koju su nas uvalili tvorci politike koja je u zemlji vladala zadnjih četvrt stoljeća. Sve govori da mi stradamo zbog toga što smo imali lošu politiku i političare, koji su bili ili nesposobni ili zloćudni, tako da je zaključak jasan: sva naša zla dolaze od određene politike, a ne od viših sila ili Božije providnosti ili zbog nečije zavjere.

Čak i kad bi bilo opravdano smatrati da se neko ili da su se neki krugovi, vlade ili važni ljudi, zavjerili protiv naše zemlje i nas Bošnjaka posebno, ni tada nije razlog ovakvog stanja u tim eventualnim zavjerama, nego u nama, u našem odnosu prema vlastitoj zemlji i našoj dokazanoj nesposobnosti za kvalitetno političko vođenje zemlje i naroda u ovako kompliciranim međunarodnim i unutarnjim odnosima.

Moramo naći politički put izlaska iz sadašnjeg stanja

Zbog toga što je politika glavni izvor našeg katastrofalnog stanja, jedini način da se takvo stanje prevaziđe sastoji se u tome da moramo naći politički put izlaska iz sadašnjeg stanja. A prvo moramo shvatiti da politički put nije put nacionalne homogenizacije kakvu neki zahtijevaju i priželjkuju, da takav put vodi daljnjoj separaciji i podjelama, nego je to jedino put ostvarenja političkog jedinstva svih aktivnih demokratskih  bosanskohercegovačkih snaga, zasnovanog na jasnom programu, a koji sadrži definiran put izlaska iz krize i eliminaciju svih opterećenja našeg političkog sistema i svih drugih odnosa u državi i strogoj obaveznosti njegovog izvršavanja.

U tu akciju su pozvani u načelu svi koji ovoj zemlji i narodu žele dobro, izuzimajući one koji su svojim dosadašnjim ponašanjem dokazali da se u njih ne može imati povjerenja da će poštovati program i institucije općeg političkog sporazuma koji nam je sada nužan i da opet neće, kao što je to bilo posljednjih četvrt stoljeća, svoj položaj i utjecaj koristiti za lično ili grupno bogaćenje i manipulaciju, uključujući i obimnu korupciju na svim nivoima vlasti i nepotizam koji je razorio posljednje ostatke moralnosti u funkcioniranju cijelog sistema vlasti svih vrsta.

Legalno pravo

Iskorištavanje vlasti mora biti sigurnim i strogim putem onemogućeno, a služenje vlasti u korist građana i dobro zajednice mora biti favorizirano i uzimano kao glavna kvalifikacija za sve javne funkcije, a ne da se interesi, položaj i sigurnost u statusu osigurava samo za službenike državnog aparata i javnih kompanija koje su u vlasništvu i pod upravom države čime se promovira enorman razmjer korupcije od koje naše društvo pati kao od rak-rane.

Postavlja se pitanje kako je moguće doći do takvog političkog sporazuma kad je notorna istina da su svi dosadašnji sporazumi stranaka, od onog famoznog sporazuma triju narodnih stranaka (SDA, SDS i HDZ) bili sporazumi o podjeli sfera interesa, materijalnih izvora i vlasti bez obzira na državu kao cjelinu i društvo kao zajednicu realnih ljudi, a ne apstrakcija nekih prolaznih historijskih karakteristika kao što je nacionalna pripadnost. Jasno je da je sve to do sada bilo oblik favoriziranja interesa određenih vladajućih grupa, a na štetu javnih i općih društvenih interesa.

Jedini način da se cijeli posao realizira uz nešto viši nivo sigurnosti sastojao bi se u tome da se oslonimo na politiku one stranke ili grupe stranaka koja je do sada pokazala da nije umiješana u interesno i privatizirano vođenje državne politike i javnih poslova, koja ima takve stavove i strogo ih se pridržava.

Dakle, postoji stranka koja vodi politiku i zastupa ciljeve i principe koji odgovaraju nužnim i očekivanim programskim ciljevima. Takva stranka ili grupa saglasna s njom, u pogledu takve nužnosti, morala bi biti vodeći činilac ostvarenja snažnog i realnog zaokreta naše politike ka interesima zemlje i naroda.

Ona ne mora i ne treba biti vodeća i, ne daj Bože, rukovodeća u tom poslu, ali njena platforma zaokreta treba biti osnova političkog dogovora od koje se polazi u planiranju mjera ostvarenja zaokreta u našoj politici, otvaranja puta ka raščišćavanju s improvizacijama, uzurpacijama, neodgovornošću, arogancijom, zloupotrebama, nepotizmima i svim vrstama devijacija koje se zakonito javljaju u sistemu političke vlasti koja počiva na monopolu bilo koje vrste.

Mi smo u našoj politici imali takvu stranku koja je u situaciji prevara, uzurpacija i krađe glasova izdržala u principijelnom stavu da su država i interesi javnosti važniji od stranke i njenih interesa i pogotovo interesa pojedinaca. Takav stav je ta stranka dokazala i ona ima legalno pravo, ali i političku i moralnu legitimaciju da vodi proces. Ona je lakmus-papir ozbiljne i dobre volje ostalih da se stvari počnu mijenjati u našoj zemlji.