- Posljednjih mjeseci se osjećam mnogo bolje nego ranije. Ima nekih pomaka i zadovoljan sam kako teče oporavak. Istina, ostalo je posljedica, svaki moždani udar ostavlja neke traume. Najviše problema imam prilikom hodanja i kod upotrebe ruke, jer imam spazam lijeve ruke. Rekli su mi da moram mnogo raditi na rehabilitaciji, ali ono što me raduje je da svakog dana ima pomaka, pa makar mic po mic.
To je jučer u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” rekao Ivica Osim, legendarni bh. nogometaš i trener, fenomen kojeg ne treba posebno predstavljati, ličnost čije je ime jednako cijenjeno u Bosni i Hercegovine, u regionu, ali i u Evropi, Japanu...
Dnevna politika
- Presretan sam kada mogu da hodam, kada mogu da odem negdje. Ipak, moram kazati i da Bosna i Hercegovina ima mnogo bitnijih ljudi od mene, koji trebaju biti zdraviji – dodao je Osim.
Vjerujemo da Vas i prijatelji nisu zaboravili, posebno oni iz Austrije i Japana, gdje ste ostavili dubok trag?
- Hvala svima koji me se sjete, valjda sam i ja nekoga zadužio. Ima tu prijatelja iz Beograda, Zagreba, Splita koji me se sjete. Austrijanci se jave praktično svakog dana, tu su i Japanci. Lijepo je to kada se oni jave, a meni je teško kada vidite da se nešto loše dešava tamo gdje su vam ljudi dragi. Japanci mene zovu čak i što se politike tiče.
Kako to mislite, ovi naši Vas zaobilaze u širokom luku?
- Neku su debatu u Japanu vodili, trebaju li oni pristupiti nekom paktu, mogu li da se naoružavaju i slično. Japan je previše toga pretrpio da bi mogao sebi dozvoliti neki takav luksuz. I narod je kod njih kontra, ali to nije moja stvar. Ja sam rekao svoje mišljenje, da ne bih, i oni ga poštuju.
Kakav se nogomet trenutno igra u Bosni i Hercegovini?
- Mogao bi biti bolji, možda je čak i bolji nego što ljudi misle. Mi smo spremni da ljudi u BiH negativno misle o svemu i to je ono što nas koči. A koči nas i sama atmosfera koja se stvara oko fudbala, u politici... u svemu. Nije regularno to. Prema mom mišljenju, dvije trećine klubova u BiH opterećeno je zbog same dnevne politike, zato što su stekli utisak da kod nas ovaj belaj još nije prošao.
Od agresije na BiH prošlo je 20 godina, zašto se toga još držimo?
- To i ja kažem... Ovo međustanje, koje je ni gore ni dolje, nekako mi predugo traje. Nije lako u takvoj atmosferi i igrati. Nije lako otići iz Mostara u Banju Luku i igrati utakmicu ili obrnuto. Iz Sarajeva u Zenicu, ne možeš više... Između naroda se stvara neki animozitet bez razloga, među gradovima, navijačima...
Gdje smo s kvalitetom nogometa u regionu?
- U regionu smo tu negdje, kao i uvijek. Nismo ni bolji, ali ni slabiji od drugih. Najviše smo neprijatelji sami sebi. Mi sami sebi stvorimo probleme, jer se prelako oduševimo, a prebrzo razočaramo. I neobjektivni smo, jer često preuveličavamo stvari. Posebno velike pobjede, a zaboravimo da život ide dalje.
Možete li nam to pojasniti?
- Recimo, meni je žao što smo na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu zauzeli to neko mjesto. Mi na Mundijalu u te tri utakmice koje smo odigrali, nismo ništa pokušali. Dođeš dolje i imaš jednu priliku u hiljadu godina da nešto napraviš i ništa, doslovno odigraš bez ispaljenog metka. Nisi potrčao, ono što se kaže...
Sad ide pitanje, je li do selektora ili do igrača?
- Ne bih ja rekao da je do Safeta (Sušić, op. a.). Sušić je jedan od rijetkih naših selektora koji je imao harizmu, gdje su igrači bili umireni samom činjenicom da je on selektor. Samim tim, on je njima mogao reći, prenijeti, dok drugi selektori to ne mogu. Meni je žao što on nije iskoristio autoritet koji ima. Ja mu sada mogu poželjeti da još jednom dobije priliku da vodi A-tim. Vjerovatno bi iz ovog iskustva ostvario to što mislimo svi o njemu.
Jesmo li olako ispustili ovu priliku da se plasiramo direktno na Euro?
- Jesmo, jer smo lako mogli proći u Evropu. No, mi smo mislili da možemo, a to nije to... Vrlo smo prepotentni, a i naša arogancija ne valja. To je kao da date malj protivniku u ruke i onda vas on zakuca u glavu. To se nama desilo s Kiprom. Dobri treneri na račun drugih riječi i šta oni rade motiviraju svoju ekipu, a mi smo skloni, kao što je, recimo, Sušić skroman i kaže: “Šta ću ja gledati jedan Kipar kada sve znam o njima.” Kiprani to nisu zaboravili i onda nas za inat ponize u Zenici.
Jeste li optimisti u ove dvije utakmice, imamo li taj baraž?
- Ja bih volio da odemo, ali moram biti lud pa da kažem da idemo u Francusku. Nije baš jednostavno, previše smo propustili, previše dobrih šansi. Vidjet ćemo.
Osim u društvu Platinija: Naš stručnjak je cijenjen u svijetu
Zaštititi trenere
Je li Mehmedu Baždareviću teže nego Sušiću?
- Meši je svakako teže ako si na tom mjestu. Odgovornost treba rasporediti na sve nas, na medije, na Nogometni savez Bosne i Hercegovine, selektora, ali i na igrače, koji su, u principu, nedodirljivi. Trebaju i oni svoj dio odgovornosti preuzeti na sebe i onda će mnogima biti mnogo lakše. Igrače stalno pravdamo. Nama sada smeta što igra ili ne igra Geret Bejl (Gareth Bale) za Vels u Zenici. Ma šta će Bajl, ko je on!? Tako mi razmišljamo.
U nedjelju je vječiti derbi, Vaša prognoza ishoda?
- Nema tu prognoze, ne valja prognozirati, to su uvijek neizvjesne utakmice. One se rješavaju onako kako niko ne misli da će se riješiti, padnu golovi kada nije vrijeme, svi mnogo očekuju, a obično se ne desi ništa. Rivali se dobro poznaju, veliki je pritisak na obje strane, a igrači se troše na bezvezne stvari. U glavi, ali i psihički, boje se da ne izgube. Ovo što su u deset kola odigrali jedni i drugi nije neka garancija da ćemo gledati veliku utakmicu.
Može li se Vaš Željezničar izvući iz ovih problema?
- Sada su probali štošta, mogli su da vide da ima neki put. Ali su, isto tako, morali shvatiti da promjene trenera nisu taj put. Na neki način su morali zaštititi trenere. Kod nas sve kreće od trenera, mi smo malo konzervativni, ali i cijeli svijet je takav – svi treneri su bivši igrači, za koje svi kažemo: “Oni su naučili nešto, vidiš da znaju.” Ali, tek onda shvatiš da je to kompleksniji posao nego što misliš i onda ih otjeraš. Poniziš i sebe i klub, a izgubiš i na autoritetu kod igrača. Nadam se da su u Želji naučili nešto iz ovog slučaja – kazao je Osim, koji je na rastanku rekao da mora uhvatiti atletičara Amela Tuku da odradi jedan trening s nogometnim “Zmajevima” da oni vide “kako se ostavlja srce na terenu, a osvajaju medalje”.
Nema više Mesija i Ronalda
Kada gledate nogomet u svijetu, ko od reprezentacija i igrača igra najljepše?
- Došao sam do zaključka da Liga prvaka ima svoj smisao. Kada gledam Barcelonu s nekim, ne znam ko je igrao, pa sam gledao igrače jednog i drugog tima. Sebi sam dao zadatak da nađem nekog igrača koji ne igra u ta dva tima, koji živi Evropi i Južnoj Americi, i koji bi imao mjesta u ekipama. Nisam ga našao. Nema više zvijezda, nema više Mesija (Messi) i Ronalda, koji jednim potezom mogu riješiti utakmicu. Mi ih možemo pokušati praviti preko novina, ali nije to to – kaže Osim.
Kako Osim vidi moderni nogomet
Koji je nogomet atraktivniji, onaj u Vaše vrijeme ili ovaj današnji?
- Ovaj današnji svakako. Gledam utakmice svakog dana i došao sam do zaključka da su u ekipi najvažniji bočni igrači, po dva. Ovi današnji klubovi sada imaju mogućnost da kupe takvog igrača, isto kao u košarci kada traže beka, “trojku” ili “četvorku” ili šta ja znam kako se to već danas moderno zove, pa brzo popune tim. Praktično, u današnjem nogometu imaš podjelu neku na tri pozadi, dva stopera i libero, koji je vrlo važan, jednog libera u sredini, koji je najvažniji i mora biti najbolji igrač, sa dva odlična špica i po dva bočna na obje strane. Samo za sve to treba imati igrače, a mi, kao reprezentacija, nemamo takve igrače. Safet je bio blizu da napravi takav tim.
Treba nam regionalna liga
Jeste li za regionalnu ligu ili ste protiv nje?
- Regionalna liga nam treba iako su mnogi protiv nje. Ona bi u cijelom regionu donijela poboljšanje iako neki jedva čekaju da kažu: “Ma nije vrijeme.” To govore oni koji su protiv spajanja ljudi, klubova, veza... U svakom slučaju sam da se ona igra, svi bismo dobili kada bi se počela igrati.
65 golova Osim postogao u dresu sima s Grbavice
1994. godine preuzeo austrijski Šturm, koji je uveo u grupnu fazu Lige prvaka
2003. preuzeo japanski Džefjunajted, s kojim je 2005. osvojio Kup Japana
21. jula 2006. promoviran u selektora Japana
