- Evropa umire - uzviknuo je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" slavni francuski filozof Bernar-Anri Levi (Bernard-Henri Levy), javni intelektualac s pokrićem, angažiran diljem Evrope i svijeta, zasigurno jedan od najbriljantnijih umova današnjice. 

U povodu 20. godišnjice našeg lista, veliki prijatelj Bosne i Sarajeva, čovjek koji je pod kišom granata ulazio u glavni grad BiH, otvoreno govori o prilikama u našoj zemlji, svijetu, o ISIL-u, izbjegličkom valu, krizama i Evropi danas.

Loš sporazum

BiH ove godine obilježava 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kojim je zaustavljen užasni rat, ali stvorena državna forma koja, prema mnogima, sprečava daljnji razvoj i stabilnost zemlje. Pojedini su iskoristili izraz "luđačka košulja". Kako vidite BiH danas i njenu budućnost?

- Uvijek sam mislio da je Dejtonski sporazum loš sporazum. On je rezultat rada međunarodne zajednice, to je sasvim sigurno. Nije rezultat Bosanaca. Sjećam se jednog telefonskog razgovora s predsjednikom Alijom Izetbegovićem, noć prije potpisivanja Sporazuma. On je znao da ovaj sporazum, koji su nametnuli Amerikanci, nije u dugoročnom interesu njegovog naroda. Ma, šta hoćete, reče mi on te noći, meni je stavljen pištolj na sljepoočnicu. Ja ću morati potpisati, jer imam pištolj na sljepoočnici.

Čega se najradije sjećate iz naše zemlje, koju, inače, često posjećujete?

- Možda ću vas šokirati. Ali, ako želim biti iskren, moram priznati da moja najljepša sjećanja dolaze upravo iz vremena rata. Užasno je misliti na to. Ali, to je, ipak, istina. U to vrijeme u Sarajevu je vladala atmosfera bratstva, na koju nisam više naišao od tada. Ja ovdje ne govorim samo o bratstvu među vojnicima. Ja ovdje govorim i o civilima. Ja ovdje, također, govorim o životu civila, građana u Sarajevu i generalno u Bosni.

Istina i pravda

Kako komentirate odnos Evrope prema BiH? Mi ovdje imamo utisak da nas evropska porodica teško i nekako s mukom prihvata. Ulazak naše zemlje u EU krajnje je neizvjestan, govori se o godinama, i tu, jasno, nije kriva samo EU nego i naši političari, ali... 

- Odgovornost je na Evropi i u samoj Evropi. To je odgovornost za ukidanje famoznih privremenih odredbi koje prethode otvaranju pregovora. Sve famozne „principijelne prepreke“ dolaze iz Dejtonskog sporazuma. A ipak je veoma iznenađujuće da se pred BiH postavljaju prepreke koje su joj nametnute i da se služe tim argumentima kao začaranim krugom u kojem se ona konstantno okreće.

S druge strane, nekada ste rekli: „Svi mi Bosni dugujemo mnogo.“ 

- Da, ja sam to rekao. I ja to ponovo kažem danas. Svijet ima dug, a taj dug ne može se platiti. Nije moja greška što o toj grešci stalno govorim. To je činjenica. I oni koji se, kao i ja, bore da pomognu u ovoj situaciji, to jest da se bez odgađanja započnu pregovori sa BiH radi ulaska u Evropu, nisu trenutno uspjeli u tom poduhvatu. To je tužno. Ali, to je tako. Čak je propala i peticija koju sam pokrenuo prije godinu dana.

Je li, prema Vama, Bosna dobila pravdu nakon užasa devedesetih?

- Naravno da ne. Do istine - da. Do pravde - ne.

Šta je, prema Vašem mišljenju, budućnost zapadnog Balkana? Mi ovdje počesto imamo utisak skorog potpunog pomirenja između Bošnjaka, Srba i Hrvata, ali onda iznenada i dramatičan preokret iza kojeg nam se čini da ćemo ponovo vidjeti ratne užase. Na kraju, čini nam se počesto da smo žrtve prelamanja interesa velikih sila.

- To je tačno. U Sarajevu se uoči aprila 1992. godine govorilo: "Mi smo komšije, skoro braća, dijelimo isti život, iste vrijednosti i istu volju da živimo zajedno." A onda, odjedanput, bez ikakvog racionalnog objašnjenja, desilo se nasilje sa smrtnim ishodom. To je istina. Naposljetku, mi se često osjećamo kao žrtve sukoba interesa velikih sila. Kao da nikome nije stalo do stabilnosti ovog dijela svijeta. Budite pažljivi s teorijama zavjere. Ljudi, također, čine, kreiraju vlastitu historiju. Oni su, također, odgovorni za svoja djela.

Kako gledate na izbjegličku krizu i nesretne ljude koji u valovima dolaze s Bliskog istoka u Evropu? Ovo je ključno pitanje za Evropu u posljednjih nekoliko sedmica. Prizori koje gledamo posljednjih pet sedmica doista se čine apokaliptičnim. 

- Da. A to je samo početak! Ovdje imamo dvije kontradiktorne situacije, o kojima treba zajedno promišljati. S jedne strane imamo zadatak da se pokaže gostoljubivost, a to je zadatak da bi se održale društvene veze. To je istina za zemlje prosperitetne Evrope, ali to je, također, istina i za zemlje krhke Evrope.

Arapsko proljeće

Jeste li Vi, kao i brojni drugi intelektualci u svijetu, pa i mi u BiH, razočarani ishodom „arapskog proljeća“, kojem smo se svi radovali? 

- Ja sam razočaran što se ono nije ranije desilo u Siriji. Da se odmah u startu prekine beskonačna dijalektika Bašar-ISIL.

U kojem smjeru idu svijet i Evropa? Često se sjetim jednog Vašeg intervjua iz 2010. kada ste rekli da „kriza tek dolazi“. Šta nas čeka? Budućnost same EU je neizvjesna. Je li ideja ujedinjene Evrope u krizi? 

- Ja vjerujem da ona umire. Nadam se da se varam. Ako pogledate grčku krizu, krizu s izbjeglicama, našu nemogućnost da zaustavimo Putina u Ukrajini, ne govoreći o našoj katastrofalnoj politici na Balkanu, a posebice naše oklijevanje da počnemo pregovore s Bosnom, vi na ovome možete vidjeti da je Evropa na ivici katastrofe.

Šta mislite o najstrašnijem obliku terorizma u svijetu? Gdje to vodi današnji svijet?

- Nakon više putovanja po iračkom Kurdistanu, smatram da će ISIL biti pobijeđen. Zašto? Zato što su oni dobri teroristi, ali loši vojnici. Najprije treba naoružati Kurde, što mi ne činimo trenutno dovoljno. 

Ekstremna desnica

Stranke ekstremne desnice u Evropi jačaju, čak i u Francuskoj, brine li Vas to? Vi ste svojevremeno kazali da je "zrak u Evropi hladan i pomalo zloslutan". Može li se ova konstatacija staviti u aktuelni kontekst? 

- Nacionalni front postao je prva stranka u Francuskoj. A imate nacionalne frontove skoro svugdje u Evropi...

Velike krize su moralne, a ne ekonomske

Jesu li sve naše krize ustvari posljedica globalne ekonomske krize poslije 2008. godine, ili je posrijedi nešto drugo?

- Ja nisam marksista. Ja vjerujem da su prave velike krize i dalje najprije moralne krize, intelektualne i duhovne. 

Brodolom Kusturice je tužan

U svojim intervjuima spominjali ste poznatog reditelja Emira Kusturicu. Kako danas gledate na njega, njegov rad, ličnost i život?  

- Brodolom umjetnika uvijek je nešto tužno.

Avantura u Sarajevu

Nedavno ste završili dramu „Hotel Evropa“ s našim Dinom Mustafićem. Kakvi su Vaši dojmovi? 

- Umjetnički rečeno, sjećam se dobro te avanture. Ostalo je veliko sjećanje i na rad s Dinom, koji je, ipak, jedan od velikih reditelja današnje Evrope. A što se tiče premijere u Sarajevu, to je bio nezaboravan trenutak.