BIH

Smjena lidera u doba autsajdera

Osvrt s američke verande

Erol Avdović

5.9.2015

Ko će naslijediti Ban Ki-muna (Ki-moon) i postati novi generalni sekretar Ujedinjenih naroda krajem 2016. godine medijski je manje “sexi” od pitanja ko će zamijeniti Baraka Obamu (Barack) 2017. u Bijeloj kući.

Izborna procedura

Ali, zato nije manje važno, posebno ako bismo tom pitanju dodali humanu prije nego političku dimenziju. I upitali se hoće li, negdje, na obalama Mediterana, more i dalje izbacivati beživotna tijela sirijskih dječaka, kojima veliki i moćni svijet, četvrt stoljeća poslije bosanske golgote, nije u stanju ili ne želi pomoći. I šta u vezi s time mogu učiniti generalni sekretar UN-a i američki predsjednik!

Umjesto toga, mi se pitamo treba li novi generalni sekretar ili novi predsjednik SAD biti žena. Uz sav dužni respekt, pitanje je obrnuto - kako naći prave ljude, žene ili muškarce, svejedno, koji će se kao lideri bolje nositi s globalnim haosom čiji su rijeke izbjeglica najveći dokaz.

O tome kako mogućim nasljednicima Ban Ki-muna treba pružiti transparentnu šansu i to svim pučkim kandidatima, iz svakog, čak i zapostavljenog ćoška svijeta, govorio je nedavno britanski ambasador u UN-u Metju Rajkroft (Matthew Rycroft).

utopljeni-sirijski-djecak-ajlan-kurdi

Do naredne godine će mrtvo tijelo sirijskog dječaka s nekog mediteranskog grebena biti već i zaboravljeno

Ali, indikativno, kao i većina stalnih pet članica u Vijeću sigurnosti UN-a (SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina), i britanski je ambasador odbio podržati ideju da se u Generalnu skupštinu na glasanje predstavnicima 193 zemlje članice pošalju bar dva umjesto samo jednog imena kandidata za novog čelnika UN-a.

Ovakvu izbornu proceduru koja ostaje ponajviše u rukama pet zemalja s pravom veta - mi dopisnici s Ist rivera upoređujemo s izborom pape; njega, u Vatikanu, bira odabrana kardinalska elita, dok ostali katolici bespogovorno salutiraju odluci svoje moćne crkve.

Prije nekoliko dana upitao sam ruskog ambasadora Vitalija Čurkina hoće li se njegov prijatelj Vuk Jeremić kandidirati za generalnog sekretara UN-a.

- Siguran sam da hoće - odgovorio mi je Čurkin uz osmijeh! Ali, nisam mu dao da trijumfira:

- A znate li da bi se za generalnog sekretara mogao kandidirati bivši Vukov šef Boris Tadić - upitao sam ga?

- Stvarno!? I on to želi - začudio se Čurkin, kao da to prvi put čuje i ne zna za to novo beogradsko rivalstvo.

Nemojmo se zavaravati, izbor novog čelnika UN-a, nažalost, bit će i dalje političko pitanje, potvrdio je ruski diplomata; i Čurkin će se o tom uveliko pitati naredne godine! Do tada će mrtvo tijelo sirijskog dječaka s nekog mediteranskog grebena, s kojeg nije stigao do boljeg svijeta i sanjanog Zapada, biti već i zaboravljeno.

No, između odličnog i vjerovatno najboljeg Danila Tirka (Turk), solidnog Miroslava Lajčaka i onda politički poželjnih Vesne Pusić, Irine Bokove, Federike Mogerini (Federica Mogherini) za novog čelnika UN-a, igrom slučaja, poznajem kandidata koji dolazi iz naroda i koga dječije suze i patnja - molim vas, vjerujete mi na riječ - doista rastužuju.

Drugačiji od svih

Amir Muharemi, aktuelni veleposlanik Hrvatske u Indiji, bivši ambasador svoje zemlje u Ankari i ovdje u UN-u, te nekad glavni u predsjedničkom uredu Stjepana Mesića, nije slučajno najavljen kao kandidat koga bi službeno mogla podržati Vlada Hrvatske ako HDZ (Tomislav Karamarko) pobijedi na narednim izborima.

Muharemi je napisao odličnu knjigu o Turskoj, sprema novu o Indiji i pogađate - o Ujedinjenim narodima! Zapamtite to ime - Amir Muharemi jer, kako stvari stoje, svijetu je dosta velikih igrača! Svijetu i ne preostaje ništa drugo nego da proba s autsajderima.

Niko, naravno, ne gaji iluzije da je “anonimni” Muharemi, čije ime kod balkanskih nacionalnih puritanaca čak i ne asocira na Hrvatsku, favorit u ovoj bezdušnoj političkoj trci. Ali, on sigurno jeste - novo, bolje i kosmpolitiskije hrvatsko lice.

Muharemija, naprimjer, podržava međunarodno sve uglednija - pučka politička kraljica - hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Uistinu, splet okolnosti je takav da su nove historijske slučajnosti moguće! Od Obame naovamo slučajnost je favorit našeg doba.

A što se Bijele kuće tiče, ko bi rekao da će “sljedeća u redu” za predsjednicu, do jučer neprikosnovena Hilari Klinton (Hillary Clinton) opet sama sebi noge splesti. Zato sve više Amerikanaca priziva pučkog cara Džoa Bajdena (Joe Biden) da pomete Donalda Trampa (Trump) i da ga, onako narodski, pošalje gdje mu je mjesto.  

Ovo bi doista moglo biti doba autsajdera, pa valjda zato Bosna i Hercegovina, jedina u regionu, (još) nema svog kandidata za generalnog sekretara UN-a; jer Haris Silajdžić i Zlatko Lagumdžija su sve samo autsajderi nisu! Ali, upravo nam se bez autsajdera crno piše!