Predstavnici penzionerskih udruženja jučer su s Fadilom Novalićem, premijerom FBiH, usaglašavali tekst Sporazuma o zajedničkoj saradnji na provedbi aktivnosti reforme i finansijske konsolidacije sistema mirovinskog i invalidskog osiguranja.
Podugačak je ovo i kompliciran naziv dokumenta kojim Novalić panično pokušava zaustaviti protest penzionera najavljen za 29. septembar.
Baš kao što je podugačak spisak problema čije rješavanje penzioneri traže. I to ne samo od Novalića nego od svih prethodnih vlada, koje su ih, umjesto do sistematskog rješenja i boljeg života, dovele skoro do uništenja i ne na rub nego u duboko siromaštvo.
A baš kao i Novalić jučer, i svi njegovi prethodnici obećavali su penzionerima da će im poteći med i mlijeko samo da se strpe do nekog datuma i nekog roka. I tako dvije decenije, a taj dan za penzionere još nije osvanuo. Stoga je teško povjerovati da će i jučerašnji sporazum prepun obećanja bez pokrića, koji je premijer FBiH ponudio penzionerima, nešto promijeniti u dosadašnjem odnosu vlasti prema ovoj kategoriji stanovništva.
Jer, drugačije bi bilo da neko u ovoj zemlji generaciji koja je zaradila svoje penzije i gradila ovu zemlju može garantirati da im penzije neće više kasniti, da će biti povećane i da će korisnici tih primanja konačno imati život dostojan čovjeka.
Ovako, dok veliki broj penzionera kopajući po kontejnerima i obijajući pragove javnih kuhinja, čeka svoju mukotrpno zarađenu crkavicu koja uz to još kasni, vlasti se svoje riječi drže jedino kada trebaju potvrdu za onu staru narodnu da je njihovo obećanje ludom radovanje.
