Subota, 22. avgust
Debi na SP-u
Nakon sedmodnevne adaptacije, napokon je stigao dan u kojem ću debitovati na Svjetskom prvenstvu. Prvi dan 15. svjetskog prvenstva u Pekingu, naime, trčim kvalifikacionu trku na 800 metara za plasman u sutrašnje polufinale. Nikada ranije ovako važnu trku nisam trčao u jutarnjem terminu, a moram priznati i da sam bio nervozan te osjećao veliki pritisak prije trke.
Pobijedio sam u svojoj trećoj trci i plasirao se u polufinale. Odmah nakon trke uslijedila je doping-kontrola, a onda sam odmorio svoje tijelo u vodi s ledom i masažom. Naravno, telefon stalno zvoni, stižu poruke s čestitkama...
Nedjelja, 23. avgust
Psihički rasterećen
Ujutro lagani trening, samo zagrijavanje i istezanje, jer je polufinalna trka poslije podne. Sada se pred trku osjećam puno bolje - psihički sam bio rasterećen, a i trener mi je rekao da je ovo za mene finale.
U polufinalnu trku ušao sam odlučno i s jasnim ciljem da moram biti među prva dva u svojoj, opet trećoj trci, kako bi se plasirao i u veliko finale. Trka je bila brža od ostalih, pobijedio sam i s najboljim vremenom ušao u finale. Ispunio sam svoj cilj koji sam imao prije dolaska na SP. Uspio sam!
Ponovo tretman s ledom i masažom, kao i uvijek najbolji odmor nakon trke.
Ponedjeljak, 24. avgust
Odmor u hotelu
Dan za odmor prije finala. Provodim ga, uglavnom, u hotelu. Družim se s trenerom Đovanijem Gidinijem (Giovanni Ghidini) i ostalim kolegama. Poslije podne lagani trening, rastrčavanje i istezanje. Mada sam se plasirao u finale i ispunio osnovni cilj, nisam se predao i zadovoljio postignutim. Silno sam želio donijeti medalju u svoju BiH. Prvu atletsku sa SP-a.
Utorak, 25. avgust
Zagrljaj trenera
Osvanuo je i taj veliki dan za mene. Večeras je veliko finale! Osjećam se veoma dobro, raspoloženo i psihički spremno. To je i najvažnije. Trka je počela, ponovo sam, kao i uvijek, na začelju. Trka je dosta spora i odlučio sam krenuti napadati već na 300 metara. Na krivini na oko 150 metara od cilja malo sam zastao, ali sam osvojio bronzu.
Prva je to historijska medalja za svoju zemlju i za mene je to nešto posebno, neopisivo. Presretan sam što sam uspio usrećiti svoje Bosance i Hercegovce. Ponosan sam na njih.
Prvi mi je čestitao prvak, Kenijac David Rudiša (Rudisha), nakon čega smo razmijenili i dresove. Bio sam najponosniji Bosanac i Hercegovac u tom trenutku. Čestitaju mi moje kolege iz reprezentacije, ali i svi ostali koji su na stadionu.
Kada sam došao u zagrljaj trenera Gidinija, nisam krio emocije. Bilo je i suza. Poslije trke sam imao pressicu, pa ponovo doping-kontrolu.
Čestitke stižu iz svih dijelova svijeta. Nisam mogao spavati tu noć. Jednostavno, previše uzbuđenja. A ko ne bi bio uzbuđen na mom mjestu?! Kao i uvijek, najviše mi prija razgovor s roditeljima i sestrom.
Kako smo bili posljednji događaj četvrtog dana SP-a, medalje ćemo dobiti tek sutra. Jedva čekam da se popnem na postolje, vidim našu zastavu i osjetim osvojenu medalju oko vrata.
Srijeda, 26. avgust
Medalja oko vrata
Nakon doručka, a prije ceremonije uručenja medalja, odlučili smo posjetiti najljepši dio Pekinga - Kineski zid. Zaista nešto nevjerovatno, nešto najljepše što sam do sada vidio u životu.
Spremam se za još jedan veliki događaj - svečanu dodjelu medalja. Trenutak kada sam napokon dobio svoju medalju oko vrata i kada su zastave počele da se dižu visoko teško je i opisati.
Cijeli svijet je gledao našu, najljepšu zastavu na svijetu, a ja sam bio ponosan i presretan. Poslije dodjele medalja večera. Moje kolege iz reprezentacije Hamza Alić i Kemal Mešić krenuli su na put za BiH, a ja sam nastavio slavlje s prijateljima iz Slovenije. Uživao sam u noćnom životu prelijepog Pekinga.
Četvrtak, 27. avgust
U kupovini suvenira
Ujutro pratim trenera Gidinija za Italiju pa odlazim u centar Pekinga, u kupovinu suvenira za porodicu i prijatelje. Na povratku sastanak s mojim menadžerom Klaudijom Arduinijem (Claudio). Odlučili smo da ću još samo nastupiti na mitingu Dijamantne lige u Briselu i time završiti ovu sezonu. Vraćam se u hotel, večera i spremanje stvari za moj povratak u BiH.
Petak, 28. avgust
Povratak kući!
Nakon dvije sedmice u Pekingu, stigao je i dan povratka kući. Poletio sam za Cirih, gdje sam oko četiri sata čekao let za Sarajevo, pa sam imao vremena i da odspavam. Jedva čekam dolazak, pogotovo što donosim medalju u svoju zemlju. Hvala svima što su došli i dočekali me, prelijepo je ponovo vidjeti svoje ljude i s njima se veseliti.
