BIH

O bosanstvu i ksenofobiji

Osvrt s američke verande

Erol Avdović

29.8.2015

Drama izbjeglica s Bliskog istoka na njihovom balkanskom putu od Makedonije, preko Srbije i onda Mađarske, prema Zapadu, uz moguća skretanja u Bosnu ili u Hrvatsku, gdje im obećavaju bolji tretman, potvrđuje da još postoji zapadna i istočna Evropa, kao nekad u doba hladnog rata. Sudeći prema njihovom broju, i papa Franjo je u pravu kada kaže da je treći svjetski rat već počeo.

Bosansko utočište

Na drugoj strani, očito, ni članstvo u Evropskoj uniji, kao u slučaju Mađarske ili Bugarske, ili aspiracije ka najmoćnijem ekonomsko-političkom savezu na svijetu, kao u slučaju Srbije i ostalih, nisu nikakva garancija da ksenofobičnost (strah od stranaca) obitava negdje drugo - van evropske političke geografije. Naprotiv, mnogi su se uvjerili da naša stara dobra Evropa zna biti domovina najgroznije mržnje!

Zbog toga je, mnogima od nas, Amerika i postala nova “evropska” domovina! Samo iz idealističkih predodžbi o nama samima, još smo nostalgični prema italijanskoj modi koju forsiramo uz američku šlampavost i njemačkoj preciznosti u kojoj se vozikamo, birajući Volkswagen umjesto Toyotu. Insistiramo čak i na balkanskom brendu “jaranstva”, koje je, ovdje, dostupno kao banjalučki ćevapi u “McDonald'su”.

No, s novom i tako istančanom kožom, uz vlastito iskustvo u egzilu, bez obzira na démodé trendove iz Evrope, neke su stvari, upravo, s ove strane Atlantika itekako jasnije. Tek kad svijet počnemo gledati van zadatih stereotipa, počinje naše odrastanje! 

Pogledajte samo te sportske arene. Cijela Skandinavija, Engleska, Francuska, Holandija, Njemačka... nisu više jedna rasa ili ista boja kože. Gledajući to iz Njujorka, u kome se govore 172 jezika i u kome je najviše ljekara - Amerikanaca iz Indije, uz neke od najuspješnijih biznismena s Balkana - i meni je to odavno normalno.

Počinjem navijati da neko od sirijskih izbjeglica, običnih ljudi - paćenika, doktora, umjetnika, preduzimača, skrene u Bosnu i legalno postane Bosanac. Trebalo bi se to dogoditi, valjda po nekoj imigrantskoj kvoti! Važno je da ih - kao nas ovdje, kad postajete Amerikanac, niko ne pita - jeste li musliman, kršćanin, Jevrej, budista ili ateista - kad se budu primali bosanstva.

Bilo bi dobro da bosanstvo poprimi i tu novu dimenziju dobivajući zasluženi respekt onih kojima bi to utočište, u evropskom državljanstvu, značilo više nego Bosancima što do toga drže kao “do lanjskog snijega”.

Iz sasvim praktičnih pobuda, u skladu sa zapadnim standardima, Bosna i Hercegovina i ostale zemlje u susjedstvu, uključujući i Makedoniju, sada na samom vrhu ksenofobičnog, balkanskog ledenog brijega, trebaju izaći s brojkama koliko će bliskoistočnih izbjeglica propustiti kroz legalnu proceduru dobivanja stalnog boravka u svojim državicama. 

Izbjeglice treba primati kao što su, od Amerike do Australije, primali Bosance i sve ostale kad im je bilo najpotrebnije.

sirijske-izbjeglice

Etnička konkurencija

Svjedočeći s ove atlantske verande kako se Amerika za razliku od, recimo, amorfno zatvorene Rusije u posljednjih četvrt stoljeća, mijenja etnički nabolje - to je vibrantna mogućnost i za Balkan. Pošto su Balkanci poznati po svojoj isključivosti (i lokalnom apartheidu), “malo” etničke konkurencije nije naodmet; u BiH posebno.

Doista, i bosanstvo bi, zato, moralo pretrpjeti neke praktične izmjene - najmanje po dva osnova; o tome često govorimo, ali, izgleda, da to treba još više spominjati. Prvo, bošnjaštvo je bosanstvo. Bošnjak je turska riječ za Bosance. 

Dodavati tome Hercegovce -  radi nekakve novotarijske “političke korektnosti” ili vlastitog (i mog) lokalpatriotizma, sasvim je nepotrebno, kao što je i povijesno netačno! Da ne govorimo o onima koji “bošnjaštvo” svode na lokalnu egzotiku, neki orijentalni mentalitet (?!) ili arhaične turcizme. Pa oni time hrane i negatore bosanskog jezika, koji žele izbrisati historijski faktualno bosanstvo!  

I drugo, to bosanstvo (bošnjaštvo je iz romantičarskih pobuda) treba konačno otvoriti prema svim građanima BiH! I prema onima iz susjedstva s bosanskim korijenima!

Molim čitaoce da “guglaju” poznato hrvatsko ime Tomislav te da, uz to, dodaju prezime Bošnjak; vidjet ćete, takvih je, u nekoj vezi sa spomenutim terminom bosanstva - čak 207.000. I ako ukucate znano srpsko ime Miloš, uz istovjetno prezime Bošnjak, za manje od 30 sekundi dobit ćete 180.000 veza za istu odrednicu. Ima i treće, možda najvažnije! 

Umjesto kontroverzne arabizacije islama u BiH, na kulturnom i religijskom planu, u posljednjih nekoliko desetljeća, bolje bi sada bilo legalno bosnizirati bar neke obrazovane izbjeglice iz arapskog svijeta; one koji u BiH, bez sumnje, žele usvojiti i dobre vrijednosti zapadnog svijeta. 

Između bosanstva i ksenofobije ovo drugo je daleko najveći neprijatelj evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine! Ksenofobiju, a ne izbjeglice, treba s Balkana protjerivati.