Sijevaju blicevi i ekrani fotoaparata, mobitela i tableta ispred rimskog aerodroma "Fjumičina". Stvorena je atmosfera kakvu samo navijači mogu kreirati, opći metež. Između parkiranog minivana i staklenih vrata ukazuje se figura bosanskog kolosa. Više od hiljadu okupljenih fanova Rome pada u trans.
Rad i talent
Kliču: "Džeko, Džeko, Džeko!" Sreća je obostrana, dugo nismo vidjeli takav osmijeh kod našeg Dijamanta, kapiten reprezentacije BiH čak je na rubu da pusti suzu radosnicu. Potpuno razumljivo. Ovakav doček ga je ganuo, pokazao mu da nije zaboravljen na nogometnoj mapi svijeta. Naprotiv, u Vječnom gradu već mu na startu stavljaju oreol spasioca i, bez suvišnih pitanja, dodjeljuju ulogu superstara kakvog su dugo čekali.
Da se razumijemo, Džeko je bio voljen i među navijačima Mančester sitija, svrstan među najbolje plaćene nogometaše luksuznog Premiershipa, ali bio je to zlatni kafez. "Guardian" je nedavno napisao da Džeku neki fanovi Sitija mogu voljeti ili mrziti, ali da je neosporno da je zabijao golove u ključnim utakmicama i donosio trofeje. Stoga ga je posebno pekla klupa i nepravedan odnos trenera. Paradoksalno, u bivšem klubu svi su ga cijenili više od trenera.
Mnogi bi u njegovoj situaciji klonuli, nestali iz ozbiljnog fudbala, primjera je mali milion. Ali, ne i Edin Džeko. Trpio je ulogu rezerve i svaku priliku koristio kao da je posljednja. Fajter. Još od malih nogu, juniorskih dana u Želji, bio je spreman da se bori i da pri tome ne bude bolesno ambicizon ili bahat nego, jednostavno, da daje sve od sebe. Tim upornim radom gradio je vještinu, talent je bio samo solidan temelj.
Gradio se neprekidno, i nakon odlaska u Češku, gdje je postao prvo ime jake istočnoevropske lige, a zatim i u Bundesligi, gdje samo rad i priznaju. Do njegovog transfera, Volfsburg je bio tim iz sredine tabele, u najboljem slučaju. Tu je pokazao da za njega ne postoji nemoguće, Volfsburgu je donio titulu, nešto do tada nezamislivo, u razini bezobrazluka u prvenstvu koje je, praktično, vlasništvo Bajerna.
Nakon toga, transfer od 32 miliona eura, postaje najskuplji bh. igrač svih vremena. Odlazak u bogati engleski klub bio je logičan slijed događaja. Klub koji je, također, morao sačekati Džeku da bi počeo osvajati do tada nezamislive trofeje. Ostavio je dubok trag, tribine su ga voljele, pjevale mu pjesme. U međuvremenu je briljirao i u reprezentaciji BiH, koja je, također, morala sačekati Džeku da bi otišla na veliko takmičenje, najveće. Kako smo mu samo zahvalni zbog toga i radosni do suza što ga imamo.
Brojne akcije
Usrećivao je tako Edin Džeko svaku sredinu u koju je kročio. Nikada nije zaboravio ko je i odakle je, njegove brojne humanitarne akcije čak su ostale skrivene od medijskih reflektora.
Danas je tu, u Rimu, da usreći fanove "Vučice". Istina, posljednjih godina Roma nema sreće s trofejima. Ali, sada je došao Džeko.
Curriculum vitae
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. Tokom dosadašnje profesionalne karijere nosio je dres Željezničara, Teplica (uz posudbu u Usti nad Labem), Volfsburga i Mančester sitija. U aktuelnom prijelaznom roku postao je član Rome, koja je na ime obeštećenja morala izdvojiti 23 miliona eura.
Kapiten je reprezentacije BiH, koju je odveo na Mundijal u Brazilu prošle godine. Ukupno je za "Zmajeve" odigrao 72 utakmice i postigao 42 gola (rekorder prema broju pogodaka u reprezentaciji).
Bio je prvak Njemačke i Engleske (dva puta), a od individualnih priznanja, vrijedi izdvojiti da je bio najbolji strani igrač u Češkoj, prvi strijelac Bundeslige, kao i jedini nogometaš Sitija koji je postigao četiri gola u jednom meču.
