Troškovi provođenja revizije iz oblasti boračko-invalidske zaštite u Federaciji BiH samo u prošloj godini iznosili su 3.096.623 konvertibilne marke, utvrdili su federalni revizori češljajući rad revizora Ministarstva za boračka pitanja FBiH.
Pare, odnosno milioni, potrošeni su na naknade za rad revizorskih timova i kontrolora revizorskih timova, na njihove paušalne naknade i naknade po učinku, naknade za rad ljekarskih komisija, vještaka, nagrade revizorima i radnicima Ministarstva, za gorivo, prenoćište, opremu i kojekakve druge troškove za koje običan porezni obveznik u FBiH teško da je ikada čuo.
Nije, u konačnici, problem ni u tome što su spiskane tolike pare za rad revizorskih timova (koliko li ih je samo za ovakve i slične rabote spiskano, a da građani o tome nikada ništa nisu čuli ni saznali!?), ali da je od te iste revizije bilo ikakvog finansijskog dobra ovoj zemlji, a kamoli pravde o kojoj su svojevremeno politički autori revizije mlatili u TV istupima i na stranačkim konferencijama.
Revizorski timovi korisnika boračko-invalidske zaštite svoju revizorsku odvažnost uglavnom su demonstrirali na bošnjačkoj boračkoj sirotinji. Svoje enormne paušale i danas mnogi od njih pravdaju time kako su Podrinjcima i Krajišnicima invalidninu sa 130 kresali na 30 ili 40 maraka i slično, dok u dokumente onih u Hercegovini nisu smjeli ni zaviriti. Čak ni onda kada im je isplata invalidnine bila obustavljena!
Priča da će revizija razdvojiti prave i lažne RVI pala je u vodu onog trenutka kada su u revizorske timove političke partije nagurale svoje ljekare, pravnike i razne druge preporučene „stručnjake“.
Nažalost, revizori utroška sredstava revizorskih timova boračko-invalidske zaštite nisu se bavili strukturom i stručnošću tih timova. A da jesu, javnost bi (uz časne izuzetke) osim zbog silnih miliona koje su potrošili, tek onda imala kome i čemu da se ibreti.
