BIH

DENIS TALIĆ ZA AVAZ Problem nije u elitama, već u njihovoj pohlepi!

Konsultant Centra civilnih inicijativa

Amil DUČIĆ

2.8.2015

Da, rezultati Federalne vlade su prilično loši. Ali ključni problem nije u Vladi, nego u načinu funkcioniranja politike u BiH i pogrešnim prioritetima stranaka, odnosno njihovih rukovodstava, izjavio je u intervjuu za "Dnevni avaz" Denis Telić, konsultant NVO Centri civilnih inicijativa (CCI).

Prošle sedmice, istražujući rad vlade Fadila Novalića, CCI je objavio rezultate koji govore o poraznom učinku ove vlasti. U intervjuu za naš list Telić u najkraćem pojašnjava zašto imamo vlast kakvu imamo.

- Probleme treba tražiti u činjenici da su uskostranački ili čak lični interesi pojedinaca ispred interesa građana i zajednice. I da Vlada, nijedna zapravo, nema uopće mogućnost da radi dok ti interesi ne budu zadovoljeni. Zato smo i čekali gotovo pola godine na imenovanje Vlade. Zato se koalicioni partneri, sve to vrijeme, nisu dogovarali oko programskih ciljeva i načina na koji će zaustaviti ekonomsko propadanje zemlje i poboljšati kvalitet života građana, nego su se gložili oko podjele ministarskih fotelja. Zato se, i kad je imenovana, Vlada ponovo nije bavila svojim primarnim poslom - rješavanjem problema građana - nego stranačkim sukobima oko podjele izbornog plijena i zato se, na kraju, ta vlada i raspala, odnosno izgubila parlamentarnu većinu - izjavio je Telić.

Bez većine 

Ako je, prema Vašoj analizi, od ukupno 12 zakona, koliko je donijela ova vlada, u Parlamentu prošao samo jedan, ima li onda uopće dileme funkcionira li vlast u cjelini? Jer, ako funkcionira, onda mora donositi zakone koji će stupiti na snagu...

- Disfunkcionalnost vlasti u BiH, nažalost, nije rijetka pojava. Uzroci su različiti. Trenutno, recimo, imamo situaciju sličnu onoj u prethodnom mandatu, da Vlada funkcionira bez parlamentarne većine. Što je, zbog kompliciranosti našeg uređenja, znamo, moguće, ali su rezultati u pravilu katastrofalni i takvo funkcioniranje vlasti ide na štetu građana i zemlje u cjelini. No, ono što zaista zbunjuje jeste što su kod nas rezultati vlasti često katastrofalni i rad institucija nekoordiniran i kada iza vlade stoji stabilna parlamentarna većina, a u odnosima koalicionih partnera ne postoje neki posebni problemi. 

Pohlepne elite 

Kako gledate na ovo mrcvarenje u vezi s okupljanjem parlamentarne većine? I sami pokazatelji o radu, kao i protraćeno vrijeme idu u prilog tvrdnjama da ovo sve manje ima smisla. Koji je Vaš komentar?

- Aktuelna kriza, za većinu građana Federacije, vjerovatno, predstavlja mučno proživljavanje nečega za što smo se nadali da se više nikad neće ponoviti - svojevrsni remake prethodnog mandata obilježenog stranačkim sukobima, nestabilnošću i odnosima unutar i između institucija, nepoznatih normalnim demokratskim društvima.

S druge strane, razgovori između aktera na političkoj sceni se trebaju voditi, demokratski mehanizmi se moraju poštovati i nova parlamentarna većina treba se pokušati uspostaviti. Pogotovo što nam, nažalost, nije na raspolaganju institut vanrednih izbora, za čije se uvođenje u Izborni zakon CCI zalaže već godinama, upozoravajući na nužnost postojanja institucionalnog mehanizma za otklanjanje blokada, smjene vlasti i funkcioniranje odnosa u društvu uz poštovanje tekovina razvijenih demokratskih država.

Neki analitičari su skloni ocjenama da je u Federaciji na sceni elitistički način vođenja politike. Kako biste Vi, s aspekta Vašeg istraživanja, to ocijenili, uzme li se u obzir da ste na konferenciji za novinare iznijeli da su vladajuće političke stranke mahom bile fokusirane na međusobnu podjelu vlasti i dobivenog izbornog plijena?

- BiH je, kao što znamo, društvo bez demokratske tradicije. To u ovdašnjem političkom životu primjećujemo kroz različite oblike deformacija ili oblika karakterističnih za društva u ranoj fazi razvoja demokratskih odnosa.

No, elitistički način vođenja politike, objektivno, sam po sebi, nije problem, osim što je daleko od ideala parlamentarne demokratije. Problem je kada te elite nisu koncentrirane na opću dobrobit zajednice, nego na ličnu. Problem je kada tim elitama ne upravlja altruizam, nego pohlepa.

Možete li dodatno elaborirati tvrdnju koja je za medije, nakon prošlosedmičnog pressa CCI-ja, bila najzvučnija, a to je da "građani imaju puno pravo da se ponovo osjećaju izigranim"?

- Umjesto koncentriranja na najavljene reformske procese, koji zemlji i njenim građanima trebaju donijeti konačno zaustavljanje ekonomskog propadanja, odnosno razvoj i osiguranje povećanja broja radnih mjesta, politički establišment u BiH, u oba entiteta, ponovo proizvodi političku krizu. I ponovo se bave samima sobom i, umjesto egzistencijalnih problema građana, rješavaju političke probleme koje su sami kreirali.

Neki tvrde da pred izbore nikada nije bilo ljepših obećanja, a manje njihove realizacije. Vaš stav?

- Centri civilnih inicijativa su već ranije, u više navrata, isticali da je ovoj zemlji neophodan optimizam, ali optimizam zasnovan ne na praznim obećanjima, nego na realnim osnovama i radu. I evidentno je da bez toga neće ići na unutrašnjoj transformaciji samih političkih stranaka i njihovom okretanju od uskostranačkih i ličnih interesa prema interesima građana i zajednice.  

Ciljevima iza kojih je stala aktuelna Vlada FBiH, kao što su smanjenje i nadzor javne potrošnje, reforma tržišta rada, poboljšanje poslovnog okruženja, aktiviranje resursa privrede i podrška privrednim aktivnostima, borba protiv korupcije, razvoj socijalne oblasti, naravno, nema se šta prigovoriti, ali ovo nije prvi, a vjerovatno ni posljednji put da se oni postavljaju te će se kvalitet i ove i bilo koje druge vlade mjeriti ne lijepim obećanjima, nego uspješnošću u njihovoj realizaciji. A od toga smo, za sada, vidjeli vrlo malo.

Jeste li Vi kao analitičar i kao građanin optimistični da ova federalna vlast može realizirati reforme koje je zacrtala u Reformskoj agendi?

- Pitanje je... Ova ili neka druga vlast, ne samo u Federaciji nego i u RS te na državnom nivou. Ali odlučnost međunarodne zajednice ovaj put je, prema svemu sudeći, tog stepena da će Reformska agenda sigurno biti realizirana.

No, građanima bi neko, pod hitno, trebao „narodnim jezikom" pojasniti koji su to benefiti, kratkoročno, srednjoročno i dugoročno, koje će osjetiti implementacijom Reformske agende. A da se poseban akcent stavi na kratkoročnim očekivanjima, odnosno šta je to što će u naredne dvije godine biti implementirano, a što će unaprijediti životni standard građana i kako.

Vjerujemo da su građani BiH ključni faktor u provedbi svih reformi koje se očekuju. A znamo da su i dovoljno inteligentni i puni razumijevanja i da, za razliku od većine naših političara, nisu opsjednuti samo sobom i ličnim interesima. Samo treba biti iskren i pošten prema njima i pokazati im da će teret reformi biti ravnomjerno raspoređen, a da oni koji od nas budu zahtijevali stezanje kaiša, neće na svome bušiti nove rupe. 

Porazno je što u reforme nismo mogli ući sami

Kako gledate na "rat" Vlade sa Sindikatom? Ne sjećam se je li ranije Sindikat jednom federalnom premijeru objavio ovakav "rat", odnosno najavio da s njim neće ni pregovarati, a što je učinjeno na konferenciji za novinare u ponedjeljak.

- Shvatamo zabrinutost Sindikata, ali komunikaciju, argumentiran dijalog, razumijevanje različitih interesa u društvu i pokušaj da se dođe do obostrano, odnosno višestrano prihvatljivih rješenja, smatramo demokratskim instrumentima od kojih se odustaje tek u rijetkim trenucima. Protesti su, naravno, legitiman oblik sindikalne borbe za prava onih koje sindikat predstavlja. No, razgovarati se u demokratskom društvu mora. 

Kao što se u društvu s ozbiljnim problemima moraju poduzimati ozbiljni reformski zahvati ako se želi stanje pokušati promijeniti nabolje. Dakle, mi shvatamo zabrinutost Sindikata, ali isto tako ne možemo reći da su postojeća zakonska rješenja besprijekorna, jer administrativna stopa nezaposlenih viša od 44 posto, stotine godina neuvezanog radnog staža, godinama neisplaćene plaće, minimalne plaće i penzije, zasigurno su signali da stanje nije dobro, da su reforme nužne i da rezovi moraju biti duboki. 

Porazno je, jedino, što nismo našli snage, volje i znanja da u reforme uđemo sami, u nekom trenutku u kome smo još mogli nešto birati i uvjetovati. Sada ćemo - ponovo plaćajući greške, nesposobnost i nerad svojih političara - sve morati proći na teži način.