Istraživanja Pew centra za socijalne trendove pokazuju da više od 60 posto Amerikanaca negativno gleda i na sam pojam socijalizma. Zato Barak Obama (Barack) hoda k'o po jajima dok Ameriku pokušava približiti socijalnom konceptu evropskih zemalja.

Ali biti socijalista danas više ne znači biti Lenjin, Kastro ili Mao. Biti socijalista, rekli bi na Balkanu, više ne znači ni biti Tito.

Američki profesor ekonomije Pol Gregori (Paul Roderick Gregory) kaže da je, prema današnjim kriterijima, upravo Obama suvremeni socijalista.
 
Država blagostanja
 
I sve moderne socijalističke partije u Evropi svoje porijeklo vežu za period poslije smrti Karla Marksa (Marx) 1883. godine. To su stranke koje su marksizam reformirale odbijajući prvo ruski boljševizam. Oni koji nisu ili su to učinili samo polovično, kao u bivšoj Jugoslaviji, nisu nikad ni postali socijaldemokrati. Njihovi nasljednici - još manje!
 
Poznati marksisti koje spominju sve do Amerike su Karl Lajbenkht (Leibknecht), August Bebel, Pol Lafarž (Paul Lafargue) ili Leon Blum. Oni su reformirali socijalističke pokrete širom Evrope, ali njihov rad na Balkanu nije previše poznat. Bosanska se “socijaldemokratija”, recimo, zna svesti na izlizane izborne slogane, poput one “Država za (jednog) čovjeka!”
Takvi “socijalisti”, koji još upadnu u (jedno)nacionalnu populističku spiralu, jeftin su pandan “modernoj” desnici u BiH i šire. 

Onoj koja, recimo, u bošnjačkom korpusu preferira strane nazive, valjda da bi upozorila na neko svoje “plemićko” porijeklo. Tako, čak i za svoju naciju - Bosanac - mi još upotrebljavamo tursku riječ Bošnjak, identificirajući je, usto, samo s jednom (?!) religijom. Neki koriste i (arapske) riječi “halal” (ispravno) i “haram” (štetno) da bi aludirali na neku posebnu ekskluzivu, koju ne razumije svako.

Uglavnom, ta balkanska “lutajuća srca” samo plutaju u domaćoj verziji kapitalističkog neoliberalizma, koji je na Zapadu definiran učenjima Adama Smita (Smith) i Džona Loka (John Locke). Njih dvojica su postavili temelje zapadne države blagostanja. Ali taj ideal u balkanskom okružju ne funkcionira, jer su razdružene države još poprilično siromašne i u stanju pritajene komšijske kavge. 

Takav je i balkanski pseudosocijalizam, još u proteklom stoljeću! Kao da ga je opisao Vinston Čerčil (Winston Churchill):

“Socijalizam je filozofija propasti, vjeroispovijest neznanja i gospel (molitva) zavisti te je i njegova nasljedna vrlina samo jednaka raspodjela mizerije.”

Nasuprot domaćim socijalistima i orijentalnim “modernistima”, koji obećaju da će napaćeni bosanski puk povesti ka društvu “zlatnih kašika” - evropska država blagostanja doista postoji. Ali tamo se za zdravstvenu zaštitu, penzije, bolje obrazovanje i podršku nezaposlenima izdvaja pola bruto društvenog proizvoda. Nesreća Balkana je i u tome što on - između opasne Rusije i nesavršene Turske, iza odavno dovršenih evropskih procesa - kasni barem 100 godina. 

Otuda i tolika količina neznanja na lokalnom nivou. Na granici je cinizma i to što s armijom od pola miliona nezaposlenih i najvišom stopom nezaposlenosti među mladima u cijeloj Evropi ovi bh. vlastodršci uopće razgovaraju o reformama, uključujući i Zakon o radu. Njihova “socijalna agenda” naprosto ne odgovara onome što je još u novembru 2011. Partija evropskih socijalista (Party of European Socialists - PES) usvojila kao zajedničku evropsku deklaraciju, po kojoj je, recimo, pristup univerzalnom sistemu državnog obrazovanja najveće društveno dostignuće.  

Prema današnjim kriterijima, neki smatraju Obamu suvremenim socijalistom

Otkud novci

Pa ovi “naši” još sasvim ne kontaju šta je to jedna škola pod istim krovom, a ne umiju osigurati ni da se materinji - bosanski jezik uči skraja nakraj Bosne i Hercegovine.

Tako je to kad se na njihovu “prvobitnu akumulaciju kapitala” (čitaj: enormno bogatstvo iz opljačkanih fondova i nelegalne privatizacije) gleda i kroz nazovivjerske naočale.

U osmom tomu “Kapitala” Marks je takvu akumulaciju, u njemačkom originalu “Ursprungliche Akkumulation”, doista opisao kao primarnu ili drevnu, čak i iskonsku akumulaciju kapitala, objašnjavajući, međutim, i dodatne uvjete, uključujući eksploataciju radnika, otimanje zemlje i resursa. Zato se na to ne može gledati, rekao je, kao na neku anegdotu o Adamu i Evi i njihovom prvobitnom grijehu.

Ne može se sve svesti ni na dvije vrste ljudi - “one marljive, inteligentne i, iznad svega, štedljivu elitu i na one druge - lijene bitange, koje rasipnički troše svoja sredstva i žive raskalašeno”, da bi, na koncu, bili prinuđeni za nadnicu “prodavati vlastitu kožu”, napisao je.

Svodeći stvari na “prvobitni grijeh”, i bosanski vlastodršci već dugo polariziraju ljude na bogomdanu (?!) “fukaru” (siromahe) i eminentno sposobnu “elitu” (?!), iako su se ovi drugi, svi to znamo, domogli i vlasti i para na ne sasvim transparentan način. Zato se i ovi protesti u Sarajevu doimaju kao nekakva halal “revolucija” nasuprot notorne haram vlasti. Jednostavno, stereotipi više ne važe.

Pa, ovi “naši” još sasvim ne kontaju šta je to jedna škola pod istim krovom, a ne umiju osigurati ni da se materinji - bosanski jezik uči skraja nakraj Bosne i Hercegovine