Subota, 25. juli

Rendžeri u kontroli 

Probudio sam se dosta kasno, poslije 9 sati. Čovjek nije uvijek u prilici da mu prve misli nakon buđenja daju osjećaj zadovoljstva, a moje prve misli danas su bile usmjerene na uspješno organiziranu i provedenu kontrolu krivolova na području Nacionalnog parka “Una” protekle noći. Zajedno s rendžerima i dijelom uposlenika iz uprave do ranih jutarnjih sati uspješno sam dovršio i ovu nelagodnu misiju zaštite biodiverziteta u Parku.
Ispred mene je sljedeći izazov: 43. internacionalna turistička Una-regata. Nakon uobičajene kafe s prijateljima u „Corneru“ kod Rudija, sa saradnicima u upravi rješavam pitanja preostalih nabavki do kasnih popodnevnih sati. I ovaj uvid u cjelokupnu organizaciju daje mi sigurnost da smo spremni primiti i osigurati učesnike cjelokupne regate.
Na poziv načelnika Bosanske Krupe Armina Halitovića odlazim na „Unske lađare“, 35. po redu. Prekrasan dan, ugodno druženje s domaćinima i učesnicima ove manifestacije boje moje misli na povratku kući razmišljanjem o boljoj koordinaciji među organizatorima manifestacija u svrhu bolje promocije i oplemenjivanja turističke ponude našeg kraja. Do povratka kući, poslije ponoći, imao sam jasnu viziju: manifestacija na Uni tokom cijelog ljeta...

Nedjelja, 26. juli 

Dolazak nenajavljenih gostiju 

Danas je dan za punjenje baterija. Barem je tako trebalo biti. U 11 sati primam poziv glavnog nadzornika Parka Senada Tutića i informaciju o pristizanju nenajavljene grupe turista iz Malezije koji žele obići Štrbački buk. S obzirom na to da putem koji vodi od sela Orašac do Štrbačkog buka ne mogu saobraćati veliki turistički autobusi, tražimo interventna rješenja da organiziramo transport manjim vozilima i gostima omogućimo posjetu. Koristim priliku da izvršim i nadzor nad redovnim poslovima u Parku. Zadovoljan sam viđenim, još zadovoljniji velikim brojem posjetilaca koji uživaju pred ovim jedinstvenim vodenim prizorom.
Popodne ipak provodim u uredu, zajedno s Harisom i Damirom završavam elaborat o sigurnosti učesnika na vodi i kopnu tokom regate te odlazim na ugovoreno gostovanje u emisiji „Nedjeljom popodne“ RTV USK. Večer me nagradila nekoliko sedmica željno iščekivanim trenutkom - zagrljajima mojih sinova Adisa i Dine, koji su se vratili s mora. Vrijeme provedeno s njima zaokružilo je još jedan uspješan dan.

Ponedjeljak, 27. juli 

Izbor kapetana 

Na radnom mjestu sam od 8 sati, dinamika uobičajena. U fokusu: regata. Koordiniram s rafting agencijama liste prijavljenih učesnika, logističku podršku s predstavnicima Oružanih snaga RBiH. U 11 sati dogovoren je sastanak o sigurnosti na vodi i kopnu kojem prisustvuju predstavnici MUP-a, Jedinice za specijalnu podršku, Ronilačkog kluba „Una“, Kajakaškog kluba „Una” te izabrani kapetan ovogodišnje regate, olimpijac Samir Karabašić Kamači, koji je predstavljao našu zemlju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Sve je dogovoreno, sigurnost će biti na najvišem nivou. Od 12 sati na pres-konferenciji, u cilju što bolje informiranosti javnosti, predstavnike medija izvještavam o programu regate. Nastavljam s aktivnostima na pripremama u upravi i na terenu.
Predvečer odlazim kod rođaka Ahmeta Begovića u Kostela. Kako se Unom jednim dijelom dužine oko 500 metara, iznad hidrocentrale u tom mjestu, ne može ploviti, zamolio sam ga da stavi na raspolaganje svoju parcelu preko koje bi se prenijeli raft-čamci do lokacije s koje se nastavlja plovidba. Zatekao sam ga u dvorištu porodične kuće kako utovara šljunak u tačke. Impresionirali su me vitalnost i pozitivan stav prema životu koji ima u 81. godini. Dobio sam ključ od posjeda i taj problem je riješen. Međutim, odlučio sam provesti još malo vremena u njegovom ugodnom društvu...

Utorak, 28. juli 

Kao na filmskoj traci

Ured NP-a ovog jutra izgleda kao košnica, turisti sa svih strana, kontakti povodom aktivnosti smjenjuju se jedan za drugim. Poslijepodne mi je proteklo u sastancima koji su se izmjenjivali kao na filmskoj traci, saradnici, partneri na regati, rješavamo zadatak po zadatak. Provjeravamo i vremensku prognozu, najavljeno je naoblačenje, ali ne bi trebalo biti kao prošle godine. Ne možemo sve predvidjeti i sve osigurati, ali pečat na ovakvim manifestacijama ne ispiraju padavine, vedro vrijeme čine vedri ljudi.
Očekujemo oko 400 učesnika na vodi, regata traje četiri dana i u tom vremenu će kampove od Martinbroda, preko Štrbačkog buka i Bihaća, do Bosanske Krupe, posjetiti 20-30 hiljada ljudi. U BHT studiju dajem nove informacije za javnost u emisiji uživo „Ljeto u Evropi“. 

Srijeda, 29. juli 

Igra unskih kapi 

Prijem u kamp regate je planiran za 17 sati, svečano otvorenje tek za 20 sati, ali već u 8 sati ujutro svi timovi su bili spremni za polazak na svoje zadatke. Neke ekipe su već na terenu. Svi znaju svoj posao i sve teče po planu. Nakon intenzivne napetosti posljednjih dana, potpuno sam miran. Slijedi još nekoliko intervjua. Primam pozive podrške, načelnik općine Hrvatska Kostajnica Tomo Paunović najavljuje svoj dolazak. Javljaju mi da je kamp u Martinbrodu već spreman, rasvjeta postavljena i uključena. Predstavnici WWF-a, također, dolaze, ekipa Nacionalnog parka “Krka” se javlja s puta: spremni da zaveslaju. 
U meni odzvanjaju prvi taktovi himne NP “Una”: „Dođi na unsku lađu, k'o prijatelju starom, gdje vodom plovi sreća i mladost ne prolazi...“ Naša himna se upravo čuje na terenu.

Vidno uzbuđen, vršim posljednje pripreme za 4-dnevni boravak u kampovima, sredstva za higijenu, topla odjeća, punjač za mobitel... Damar mi kuca posebnim ritmom, nazvao bih ga: „Una regata - prvi dan.“
Na odlasku u Martinbrod dajem još jedan intervju u srcu NP-a. U pozadini suncem obasjana igra bisernih unskih kapi. Odmah po skretanju s magistralnog puta M-5 na Dubovskom oblaci su se počeli razilaziti i do Kulen-Vakufa su mi u potpunosti otkrili sjaj sunca. U tom trenutku vrijeme se prestalo dijeliti na dane u sedmici i datume u mjesecu, postali su jedno vrijeme o kojem postoje samo dragi ljudi, neprocjenjive ljudske vrijednosti i neraskidiva prijateljstva, utkani u našu kulturu i tradiciju, ugodni i opušteni razgovori, druženje i zabava, timski sklad, pozitivno usmjeren takmičarski duh i ishod u kojem smo svi pobjednici; vrijeme u kojem vlada ljepota koja se osjeća srcem.
Moja krilatica je ponovo bila najbolji izbor za pozdrav svečanog otvaranja: „Čovjek može nešto, ljudi mogu sve!“ Himna je rekla sve ostalo: „Dođi na unsku lađu...“ Od tog trenutka sam znao da će preostale stranice dnevnika ostati skoro prazne: Una-regata se ne prepričava, ona se živi 4 dana, dan po dan.

Četvrtak, 30. juli 

Bura pred sam cilj 

Una-regata - drugi dan. Pravovremeni start uz puno entuzijazma i sjajna atmosfera tokom cijele plovidbe. Iako je bura priprijetila pred sam cilj, Štrbački buk nas dočekuje u punom sjaju. Zabava i druženje traju do kasno u noć.

Petak, 31. juli 

Kiša predstavlja izazov  

Una-regata - treći dan. Jaka kiša nas je ipak odlučila staviti pred iskušenje. Najbolji kreću prema Bihaću u 11 sati. Borbeni duh i odlično raspoloženje nije moguće opisati. „Upoznajte ljude sa suncem iznutra“ nije samo slogan, to je doživljaj koji se nosi s ovog mjesta i ne napušta nas dugo, dugo...