Željezničar je ostvario solidan rezultat porazom od 2:1 u Liegeu od Standarda. 

Nakon izuzetno lošeg, neprepoznatljivog, prvog poluvremena Željo je gubio 2:0. Moglo se i očekivati da će "Plavi" zaigrati bolje u nastavku, jer onako loše prvo poluvrijeme, jednostavno, nisu mogli ponoviti. Ipak, rijetko ko je očekivao da će Željo skoro u potpunosti nadigrati Standard, a samo je sreća držala Belgijance u pojedinim trenutcima utakmice. 

Velika greška sada bila bi slaviti ovaj rezultat, jer koliko god je Željo pokazao hrabrost i srce, te se vratio u utakmicu nakon 2:0, što nije svojstveno tako mladim ekipama - poraz nije pobjeda. Nešto slično se dogodilo reprezentaciji Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu kada smo poraženi od Argentine sa 2:1 i svi su poraz slavili kao pobjedu, da bi nas u drugoj utakmici savladala Nigerija. Istina, dijelom zbog sudijske greške, ali i velikim dijelom zbog naše predstave uslovljene atmosferom slavljenja poraza koju je bh. javnost kreirala nakon utakmice na Maracani. 

Trenutak kada je Đelmić postigao gol koji može biti zlata vrijedan (Foto: M. Malešak)

Umjesto slavljenja poraza, pametno bi bilo podržati igrače i ljude u klubu, čestitati im na borbenoj igri, ali jasno imati na umu da Standard mora pasti na Koševu. Treba napomenuti da čak ni pobjeda od 3:2 ne bi bila dovoljna, a jasno je da je ekipa iz Liegea dovoljno jaka da zabije dva gola.  

Uz sve to, treba biti svjestan i činjenice da je Standard mnogo skuplja i plaćenija ekipa koja igra u jačoj ligi, te ima mnogo više evropskog iskustva. 

Željo nije favorit, ne treba ga tako ni tretirati, a Standard je u prednosti nakon pobjede u prvom kolu. Ipak, koliko je puta srčana igra pobijedila novce. 

Kao što bi kazali Hercegovci - ne igraju novci, nego momci. Neka tako bude i narednog četvrtka. I neka momci pobijede!